Objavljeno 11. siječnja, 2021.
Cijeli svoj dugi igrački vijek Violeta je provela u redovima ŽNK-a Osijek
Svevremenska 60-godišnja Marija Matuzić, alias Maca Maradona, nastavila je karijeru izvan Slavonije i Baranje te u kategoriji dugovječnosti ostala bez najbliže pratnje iz ŽNK-a Osijek. Violeta Baban, koja više nije htjela pratiti taj "ritam" te je s 36 godina života i 22 sezone iza sebe, odlučila zaključiti karijeru aktivne nogometašice. Produljila ju je, zapravo, godinu od planiranoga, na što je izravno utjecala pojava državne konkurencije iz Splita na čiju će temu samozatajna Violeta uvodno:
- Priželjkivali smo je godinama, a onda se konačno pojavila dostojna konkurencija iz Splita, na čijem Parku mladeži već dvije godine stanuje pokal namijenjen najboljoj ekipi, odnosno prvaku Hrvatske. Tako promijenivši višegodišnje, rekla bih prirodno stanište, na našoj Mačkamami, čije su vitrine prepune priznanja i pokala, a trenutačno nema najvrednijega. Iako sam odlične tjelesne kondicije i ozljede su me zaobilazile, pretprošle sam sezone spoznala da je vrijeme za povlačenje. Nisam tada o tome nikome ništa rekla, jer sam se željela povući s podignutim pokalom za prvaka Hrvatske koji se tada preselio u Dalmaciju. Kako se nisam htjela, na neki način, oprostiti kao gubitnica, odlučila sam to načiniti u sljedećoj, dvadesetdrugoj godini igračke karijere. Nedostajalo je malo sreće i koncentracije da državni primat vratimo kući, tako da mi je ta zaključna situacija vjerojatno i jedina neispunjena želja u ta dva bajkovita desetljeća života - sjetno je kazala dugogodišnja kapetanica osječkog ženskog nogometnog prvoligaša. Ljetos je rekla "dosta" i kapetansku traku ŽNK-a Osijek prepustila Izabeli Lojna.
Violeti Baban druženje je s "bubamarom", zapravo, bilo predodređeno. U rodnim Novakima Bizovačkim, naime, kao djevojčica igrala je nogomet s dečkima, a afinitet prema toj sportskoj igri naslijedila je od oca, koji je također bio nogometaš, vodeći na svoje utakmice popularnu Barbi, koja je u to doba bila darovitija od vršnjaka. Taj je potencijal trebalo nadograditi, pa je put na osječku Mačkamamu bio logičan, jer su ondje bile organizirane aktivnosti za nogometašice. Trend se nastavio do danas, a skupinu, uglavnom, dominantnih djevojaka, niz je godina predvodila Violeta, nepobitni tada autoritet u svlačionici. Od ulaska, naime, u seniorski sastav sa 16 godina do prije koju godinu bila je standardni član, uglavnom udarne postave A reprezentacije Hrvatske, za koju nije brojila nastupe. Bilo ih je poprilično, ali znatno više u klupskom dresu koji je nosila od aktivnih početaka, i ni u jednom trenutku nije razmišljala promijeniti ga.
Vjerna Osijeku
- Od dolaska u Osijek osjećala sam se prihvaćeno i ugodno, tako da nisam razmišljala o tome da bih negdje drugdje mogla igrati. Osim toga, u vremenima moga igračkog zenita i nije bilo mnogo mogućnosti otići u druge, osobito inozemne sredine te nešto od nogometa i zaraditi. Danas je to prilično uznapredovalo, ali trenutačno nemamo hrvatsku igračicu koja bi nogometom mogla riješiti egzistenciju, ali preko njega nije isključeno. Naših ima dosta vani, pa i neke su Osječanke boravile u inozemstvu, ali je ostalo sve na pokušajima, uz dobivanje golemog životnog iskustva. Druženje na Mačkamami bilo nam je primarna preokupacija, što se zadržalo do današnjih dana, tako da nitko i ne želi otići, a i treba se odvažiti otići u surovi svijet profesionalizma, u čemu se ženski nogomet približava muškarcima - pričat će Barbi, koja je taj nadimak stekla kada je stupila na tlo "Mačkamame". Isprativši i promijenivši u međuvremenu više generacija:
- Kada se malo zbrojim, povezala sam četiri generacije koje se kvalitetom teško mogu uspoređivati, ali im je zajednička bila dominacija u državnim okvirima i stožerna snaga najbolje reprezentacije Hrvatske. Osijek je, naime, uvjerljivo na prvom mjestu prema broju iznjedrenih igračica za A reprezentaciju, a i prema sadašnjim trendovima to će se nastaviti, uz dodatak da postoji nekoliko sredina koje ozbiljnije rade s mladima, što je, svakako, za pozdraviti. Teško mi je sjetiti se svih, uglavnom lijepih trenutaka u klupskoj karijeri koju sam osobno počela igrajući uz Bešker, Logarušić, Milas, Fočić te pod vodstvom legendarnog trenera Branka Sabljaka Štiglje. Nova je generacija bila, praktički, vršnjačka, poput Cepernić i Zlose, pa i Culek, a dojučerašnju su činile Lojna, Nevrkla i Šalek te Joščak i Andrlić, kojoj se pridružio mlađi, već etablirani, val - Balić, Maltašić, Kunštek. One su me ispratile u igračku mirovinu, ali me mogu, gotovo svakodnevno, vidjeti pokraj sebe, jer naravno da sam i dalje uz ŽNK Osijek - zaključila je dugogodišnja kapetanica bijelo-plavih nogometašica.
Dražen Lekšan
Ostala u klubu kao logistička i psihološka potpora djevojkama
ŽNK Osijek na zimsku je stanku otišao kao ekipa koja gleda konkurenciju s vrha. Tako će, izvjesno, biti do proljeća, a Violeta se nada i na ljeto, o čemu kaže:
- Izvjesno je da nijanse odlučuju hoće li titula prvaka u Split ili u Osijek. Oprečne su startne pozicije budući da su Splićanke u mogućnosti dovoditi igračice iz inozemstva, a mi se oslanjamo na vlastiti kadar. Budući da nam Škola odlično radi, tada svake godine seniorski kadar obogatimo novim i očito kvalitetnim nogometašicama. One već i danas daju značajan doprinos aktualnom statusu u redoslijedu, a kako sigurno mogu mnogo napredovati, tada za budućnost ne treba brinuti. Kao i na skorašnji povratak primata u slavonsku metropolu, čemu planiram blisko nazočiti. Ostala sam, naime, u klubu u logističkoj i psihološkoj potpori, jer sam predstavnica na utakmicama, pa i gostujućim tako da se gotovo ništa nije promijenilo, osim što više ne oblačim dres i ne istrčavam na travnjak. Unatoč mnogim nagovaranjima nisam htjela, niti namjeravam, prihvatiti se trenerske uloge, ali je izvjesno da se od ŽNK-a Osijek neću nikada rastati - kaže Violeta negirajući nepisani zakon za trenersku funkciju: “Nikad ne reci nikad!”.