PAPER POLIS DO 24. SIJEČNJA U GALERIJI WALDINGER
U ponavljajućoj snazi gradnje papirnati Brandisovi gradovi dobivaju svoj puni smisao
Objavljeno 9. siječnja, 2021.
- Josip Brandis već se u nekoliko navrata upustio u oblikovanje instalacije Paper polis idejno oblikovane i nastale u vrijeme njegova boravka na rezidencijalnom programu u Budimpešti. Iako je svaki put polazio od iste ideje, morfologija je realiziranih instalacija uvijek bila drukčija jer je svaki put stvarao novu i drukčiju urbanu sredinu. Čini mi se kako u toj ponavljajućoj snazi gradnje Brandisovi gradovi dobivaju svoj puni smisao u kontekstu autorova doživljaja urbanih sredina i pokušaja da se njima stupi u izravniji kontakt - napominje povjesničar umjetnosti Igor Loinjak, kustos izložbe koja je do 24. siječnja otvorena u Galeriji Waldinger.
- Lewis Mumford smatrao je kako su gradovi, uz jezik, najveće tvorevine koje je čovječanstvo stvorilo, a njihova je temeljna funkcija "komunikacija među članovima različitih socijalnih grupa i među individuama cjelokupne zajednice grada". Ishodište Brandisova rada također počiva na komunikaciji, ali je ta komunikacija bila unutarnji monolog koji je autor vodio sam sa sobom na budimpeštanskoj agori pokušavajući se suočiti s novim iskustvom grada te pomoću njega doći do poticaja koji će to iskustvo pretočiti u umjetničku formu. Max Scheler jer pisao kako čovjek, za razliku od životinje koja je uronjena u okoliš, posjeduje svijet, odnosno mogućnost da se odvoji od okoline i sam ju oblikuje. Oblikovanje toga svijeta može biti unutarnje i/ili vanjsko, a proizlazi i čovjekove posebne moći koju mu daje duh. Kod Brandisa je prvotni utisak okoline (mađarske prijestolnice) potaknuo duh da počne razmišljati o oblikovnoj konstrukciji stečenoga iskustva grada što je kao rezultat dalo grad od papira. U sklopu neuroarhitekture i neurourbanizma proučava se na koji način fizički okoliš utječe na individuu te oblikuje njezin mozak i ponašanje. Brandisov doživljaj spomenutoga grada rezultirao je gradnjom polisa krhke statike, ali razvedene urbanističke morfologije. Korišteni materijal odraz je fragilnosti umjetnikovih dojmova o gradu, a jednoličnost u nizanju "zgrada" koje se razlikuju tek po visini, nadiđena je igrom uličnih rastera. Oblikovna dimenzija ovoga djela podložna je bezbrojnim metamorfozama što ga čini izuzetno zanimljivim jer ni jedno ponavljanje izvedbe ne mora nam dati isti, pa ni sličan doživljaj predstavljene papirnate urbane cjeline - zaključuje Loinjak.
Izložba je otvorena polovinom prosinca, ali zbog epidemioloških uvjeta nije bilo službenog otvorenja.
N.Vek.