Domovina pasiflore su Brazil (Amazona) i Peru. Danas postoje mnoga tumačenja o cvijetu, no svi se čude njegovu obliku i građi.

U Europu pasifloru donosi španjolski liječnik Alfonso Monardes 1569. godine, s dokumentacijom o njezinoj ljekovitoj uporabi. Asteci su pasifloru rabili kao sedativ, nervin i antispazmatik. U dugoj povijesti uporabe najčešće se spominje njezino ljekovito djelovanje u liječenju nesanice, kolika, dijareje, dizenterije, dismonoreje, epilepsije, kožnih erupcija, neuralgija, neuroza, hemoroida, glavobolje, bolova, grčeva.


Ona je biljka penjačica - povijuša, tropskih i suptropskih predjela, stabljike duge i do deset metara, s trokrpastim listovima i prekrasnim velikim bijelo-zelenim Božjim cvijetom, koji je nemoguće opisati zbog čudesno tajnovite građe, boja i oblika. Plod je ovalnog oblika veličine šljive, a kad sazri, zeleno-žute je boje. Korijen je puzav i dug. Cvate u svibnju i lipnju, a plod ima ugodan aromatičan miris, kiselkasta okusa. Najčešće raste uza žičane ograde, razno grmlje te tvori prirodne zelene ograde. Kod nas raste u Primorju, Istri i Dalmaciji te na otocima.


Za lijek se koristi cijela biljka koja se bere za vrijeme cvatnje. Suši se na toplom i prozračnom mjestu, u hladu, usitni se i pohrani. Plod treba brati kad dozri, u kolovozu i rujnu, od ploda se priprema slatko, marmelada, sirup, sok, vino.

Pasiflora je omiljeni lijek za razna stanja straha, nadasve onih koji prethode raznim fobijama i deluzijama, i to zbog zabrinutosti ili straha.


U svijetu danas pasiflora važi kao prirodan lijek za nesanicu, depresiju i anksioznost (zabrinutost, bezvoljnost). Kao prirodni sedativ ima širu primjenu u liječenju raznih psihosomatskih stanja, primjerice kod gastrointestinalnih smetnji izazvanih neurozom, ili kod danas najvećeg neprijatelja čovjeka - stresa. Znano nam je da prirodan san čudesno krijepi i osvježava cijeli organizam, a da isprekidan ili nemiran san čovjeka čini polusposobnim, ili nesposobnim za sve dnevne obveze, a statistika govori da u Hrvatskoj približno milijun osoba ima problema sa spavanjem. Uzimanje raznih lijekova protiv nesanice može dovesti do stvaranja ovisnosti, što nije slučaj s prirodnim komponentama poput pasiflore, valerijane, kamilice, matičnjaka, hmelja, itd.


Zapadna pučka medicina svugdje pasifloru koristi u liječenju nesanice, ali nije jedinstvena u uporabi kod ostalih bolesti. Tako se u Americi, uz liječenje nesanice, koristi i za liječenje Parkinsonove bolesti, histerije, epilepsije, konvulzija, visokog krvnog tlaka, grčeva, tetanusa, neuralgije, dismonoreje, menstrualnih grčeva, bolesti kože, hemoroida te raznih bolnih stanja.


U Europi pasifloru rabe za bolesti neuroza, nesanice, grčeva, alkoholizma, neuralgija te u liječenju hiperaktivne djece, glavobolje, prejakog srčanog bila, itd. U Južnoj Americi, domovini pasiflore, najviše rabe vrstu Pasiflora edulis, kao sedativ, diuretik, antispazmatik, antihelmetik; kod paralize, alkoholizma, neuroastenije, bronhitisa, kašlja, nesanice, grčeva, dijareje, gripe, histerije, neuralgije, simptoma menopauze, hipertenzije i raznih upalnih stanja. Ajurvedska medicina preporučuje pasifloru za ravnotežu pretjeranog yang srca i okrjepu yin srca.

Pasiflora djeluje smirujuće, opuštajuće, pa možemo slobodno reći da uravnotežuje centralni živčani sustav. Plod pasiflore izvrsna je hrana umirujućeg djelovanja (sedativ), rabi se kao srčani tonik kod oboljenja srca. Diuretično djelovanje ploda rabimo kod upalnih stanja mokraćnih organa, posebice kod starijih osoba. Pomaže u liječenju nesanice, muskulature glatkih mišića, depresije, Parkinsonove bolesti, anksioznosti, nemira, neurastenije, dismonoreje, alkoholizma, upalnih stanja (mokraćnih organa i putova, kože), glavobolje, a pomaže i kod tegoba menopauze. Ne preporučuje se uzimati u trudnoći i davati djeci u dobi do dvije godine.