Povodom Dana obrane grada Osijeka, koji je obilježen u subotu 5. prosinca, te Dana grada, koji se obilježava 2. prosinca, Udruga 106. brigade pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja,  ove je godine u Muzeju Slavonije organizirala  drugu izložbu pod nazivom „Neuništivi grad – Da se ne zaboravi“.

Ovaj put je riječ o 40 vrhunskih fotografija ratnih reportera Glasa Slavonije i to uradcima Zorana Jaćimovića, Zdenka Pušića, Gojka Mitića, Željka Lončara, pokojnog Daria Hećimovića i majstora fotografije Marina Topića, koji je i napravio izbor fotografija za ovu izložbu.  Zajedničko ovim ratnim reporterima je da su se svi rano započeli baviti fotografijom i da ih je Domovinski rat dočekao upravo u Glasu Slavonije.

-   Ideja je bila da se ne svede sve samo na paljenje svijeća i polaganje vijenaca, te da ove godine angažiramo ratne reportere koji su bili s našim suborcima i braniteljima i koji su s njima prošli prvu crtu obrane. Neki od njih su bili i ranjeni, dok su njihove fotografije obišle svijet i javnost upoznale s događanjima u Hrvatskoj. Također nam je cilj i da prikupimo fundus fotografija koji će ostati Muzeju, a jednog dana će biti dio budućeg Braniteljskog muzeja. Dobro je što su svi ti filmovi i fotografije digitalizirani i nalaze se djelom u zbirci Glasa Slavonije, a dijelom u privatnim zbirkama ovih fotoreportera, naglasio je povodom otvorenja izložbe Dubravko Pancić, predsjednik Udruge 106. Brigade.

Jedan od onih koji je ranjen na terenu i to od neprijateljskog snajpera je i ratni reportera Glasa Slavonije Zoran Jaćimović, koji priznaje kako je tada imao tek 25 godina i osjetio je da oko njega zbiva nešto što se događa samo jednom u životu, a mladenački adrenalin i želja za dobrom fotografijom tjerale su ga i u najopasnije situacije.

- Kada bih sada rekao da je tada zapravo bilo zabavno raditi, to bi zvučalo ružno, ali bio je to strašan adrenalin i uzbuđenje. Dario Hećimović je tada imao tek 18 godina, ja sam bio 25  i svi smo bili u onim godinama koje su „najbolje“ za rat jer  nije bilo nekog pretjeranog razmišljanja, nego smo se čak i borili za što bolji teren. Najvažnije ti je bilo da na teren ideš s dobrom ekipom i ljudima kojima vjeruješ jer  si znao da će biti uz tebe ako se što dogodi. Tako su, kada sam 27. rujna pogođen snajperom u nogu i prebačen u Vukovarsku bolnicu, uz mene ostali Davor Špišić i Bojan Divjak. No, tada nitko nije pretjerano razmišljao o opasnosti jer se sve događalo  jako brzo, slikaš, žuriš u redakciju, razvijaš fotografije jer novine moraju izaći. Sada kada gledam na to, žao mi je što smo uvijek žurili iz tog Vukovara i nikada nismo ostali tamo nekoliko dana i napravili priču s ljudima koji su tamo bili. No, mi smo uvijek jurili gonjeni ritmom dnevnog novinarstva. Na jednoj od mojih izloženih fotografija je primjerice obitelj koja bježi iz sela Nijemci.  Žene odlaze, a svi punoljetni muškarci su ostali. Na ovoj fotografiji su prabaka, baka i majka, te njezinih troje blizanaca i još dvoje manje djece. Za mene je to tada bio samo jako dobar snimak, ali tek poslije razmišljaš o njihovim sudbinama, prisjeća se Jaćimović.

O sudbini likova s jedne od svojih  fotografija, koja je obišla cijeli svijet, jer ju je još u ratu otkupio talijanski Il Messaggero,  poslije je više doznao Gojko Mitić.

–  U luci Tranzit sam se zatekao 1. kolovoza 1991. kada se događala poznata priča sa šlepovima, odnosno bijegom civila iz Aljmaša. Mladić na fotografiji koji nosi dijete je kasnije ozbiljno ranjen u Baranji, a riječ je o Zoranu Vlaškovcu, dok je ovaj dečko kojega nosi Dario Bosiljevac, koji će s mamom otići u izbjeglištvo u Njemačku, a po oslobođenju se vratiti u svoj Aljmaš, te danas živi i radi u Osijeku, ispričao nam je danas urednik fotografije u Glasu Slavonije Gojko Mitić.

Organizatori pozivaju sve da posjete  izložbu koja će biti otvorena sve do polovine siječnja sljedeće godine i vide neke od najpotresnijih trenutaka granatiranja Osijeka, zabilježene fotoobjektivom ovih vrsnih fotografa. N.Z. Eberhard