Igračke i autizam - dizajn i izrada prototipova igračaka za djecu s teškoćama u razvoju - naziv je projekta koji je vodila Margareta Lekić. I ne bi to bilo ništa novo ni u životopisu ove umjetničke suradnice na dva fakuleteta - Odsjeku za vizualnu i medijsku umjetnost Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku te na Građevinskom i arhitektonskom fakultetu - iza koje je, osim brojnih samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, i nekoliko uspješno realiziranih ideja iz područja didaktičkih igračaka izrađenih od prirodnih materijala. Poligon je to za spajanje njezina neospornog umjetničkog talenta i ljubavi za logiku. Sve to zajedno povezalo je Osijek i New York i Eswatini.

Kako ste reagirali na poziv na prvu, a kako "na drugu"?

- Prošle akademske godine javila mi se Hannah Laufer-Rottman iz neprofitne organizacije Palms for Life Fund (PFL), sa sjedištem u New Yorku, SAD, s opsežnim dosadašnjim međunarodnim projektima u Africi, Latinskoj Americi i Aziji koji promiču pristup obrazovanju, hrani, vodi i sanitarijama. Palms for Life, 2010., uspostavili su i satelitski ured u Eswatiniju (Svazi) za upravljanje trogodišnjim projektom koji utječe na 40.000 školske djece u 120 škola diljem zemlje. Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku, uz financijsku pomoć Studentskog zbora sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku pridružila se projektu Socijalno poduzeće Siya Kanyekanye, kojemu smo jedna od početnih karika proizvodnje edukativnih igračaka.

Poznavajući vašu "prošlost" u ovom području - didaktičkih i ekoloških igračaka (i san o tvornici igračaka!) - ne čudi što ju je put doveo u Osijek. Je li vam rekla kako i zašto baš vi i Osijek?

- Hannah Laufer-Rottman 30 je godina radila u Svjetskom programu hrane Ujedinjenih naroda, da bi potom 2006. osnovala Palms for Life, a od 2017. aktivno radi na spomenutom projektu kojemu je cilj stvoriti financijski održivo socijalno poduzeće koje će izrađivati edukativne igračke radeći s ljudima koji žive s invaliditetom i organizacijama civilnog društva koje im služe. Kroz projekt žele poboljšati socijalnu uključenost, stvoriti nove izvore prihoda i zaposlenja za osobe s invaliditetom i osobe koje žive u osjetljivim životnim situacijama u Svaziju, s posebnim naglaskom na mlade. S obzirom na ideju proizvodnje igračaka, početna točka im je bila naći dizajn istih. I zato mi se javila Hannah Laufer-Rottman, jer je istraživala didaktičke igračke na internetu i naišla na moj dizajn igračaka koje sam radila prije nekoliko godina. Zamolila me za pomoć, pri čemu sam predložila da bi Akademija u Osijeku mogla sudjelovati u projektu tako da studenti dizajniraju igračke koje bi, osim jačanja vještina autističnoj djeci, omogućile i stvaranje prihoda za mlade koji žive s invaliditetom u Eswatiniju.

Kada ste dogovorili suradnju, je li bilo mjesta dvojbama - hoćemo li to moći, znati?

- Hannah Laufer-Rottman i ja odmah smo se složile da bi bilo najkorisnije da na projektu sudjeluju studenti. Nas dvije nismo imale dvojbe oko suradnje, a ja nisam imala dvojbi da studenti to neće moći ili znati napraviti. No, neki studenti su imali dvojbi, strah od neuspjeha i/ili frustracije pri izradi prototipova i slično, što nije ništa neobično kada se prvi put upuštate u novi izazov, bio to dizajn igračaka, ili vlastiti umjetnički rad. Na kraju, studenti su ponosni na svoj rad i vjerujem da su ponosni što imaju mogućnost sudjelovati u ovakvoj vrsti projekta.

Misija je (bila) odgovorna i u drugu ruku - neodoljiva. Što vas je najviše motiviralo?

- Općeprihvaćeno je da su rani odgoj i odgovarajuće učenje bitni za razvoj te da je igranje u ranim godinama djetetovog života formativno za inteligenciju, emocionalni i fizički razvoj. U marginaliziranim centrima za brigu o djeci, kao što je slučaj u Africi, edukativne igračke su rijetke, a djeca koja nisu izložena stimulativnoj, ranoj dječjoj skrbi i igri, u nepovoljnom su položaju. Dobiti mogućnost sudjelovanja u projektu koji na bilo koji način pomaže promijeniti živote nabolje očita je motivacija. Ovo je projekt na kojem radi mnogo osoba i koje imaju različite interese, no, naposlijetku, sve skupa čine zatvoreni krug. Studenti se uče dizajnirati proizvod i prezentirati ga, što smatram bitnim znanjem za studente Odsjeka za vizualnu i medijsku umjetnost, posebice u sadašnje vrijeme kada je aspekt poduzetništva često neizbježan čimbenik. Nadalje, njihov studentski proizvod izrađivat će autistični mladi ljudi i time se učiti zanatu te ostvarivati prihode, a najmlađi će biti korisnici istih koji će se educirati kroz igru.

Koje su bile zamke zadatka? Na prvu se čini kao lak zadatak, no vjerujem da nije sve išlo glatko. Dodajmo svemu tomu koronu i uvjete rada...

- Studentima je bilo rečeno da imaju potpunu kreativnu slobodu no…, uz mnogo kompromisa. Studenti su trebali obratiti pozornost pri odabiru materijala, boja, korištenih alata, odabira pakiranja, jer, kako su nas upozorili, u Africi, osim osnovnih alata, drveta, tkanine i boja, nema drugih mogućnosti za izradu igračaka. Također, studenti su trebali paziti da je igračke lako izraditi u više primjeraka i u određenom relativno kratkom vremenskom roku. Studenti su prije korone bili u posjetu Centru za autizam u Osijeku, gdje im je održano predavanje o autizmu i samom centru te su samostalno trebali istražiti i analizirati predloženu literaturu i primjere postojećih igračaka, što im je olakšalo idejni proces pripreme izrade prototipa.

Jesu li igačke (tj. prototipovi) već stigle do svojih krajnjih korisnika? Pretpostavljam da niste s njima izravno komunicirali - ni sa kime iz Afrike - nego da je sva komunikacija išla preko SAD-a? Set igračaka treba dobiti i Centar za autizam u Osijeku. Što je rekla struka?

- Dogovor nije bio da prototipovi budu poslani u Afriku, nego samo dizajn, tj. upute za izradu igračaka, jer bi financijski izdatak fizičkog slanja radova bio skup i nepotreban. Dakle, dogovor je bio sve odraditi online. Komunikacija je tekla između Hannah Laufer-Rottman u New Yorku, njezinih kolegica u Eswatiniju, Stephanie Login-McGinn i Nontobeko Mlangeni i mene u Osijeku. Upute za izradu igračaka poslane su organizaciji Palms for Life, v. d. ravnateljice Marini Hojsak u Centar za autizam u Osijeku te mag. ed. reh. Teuti Radas u OŠ Voštarnica u Zadru. Sve izrađene prototipove igračaka dobit će Centar za autizam u Osijeku. S obzirom na to da su neki studenti nosili igračke kući i s obzirom na epidemiološku situaciju i online nastavu, neki studenti koji žive izvan grada Osijeka nisu stigli donijeti igračke nazad na Akademiju. Kada sve igračke skupimo, spakirat ćemo ih i odnijeti Centru. Nadamo se pozitivnoj povratnoj informaciji njihovih pedagoga i učenika.

Ima li nekih novih, srodnih ideja koje se rađaju, ili možda već realiziraju u kreativnom umu Margarete Lekić? Guglajući vas nemoguće je ne naići na brojne tekstove na ovu temu u koju ste uključeni.

- Trenutačno traje radionica 12. međunarodna studentska kiparska radionica u drvu Jarčevac, kojoj je ovogodišnja tema izrada skulptura za igralište vrtića Pčelica u Osijeku. Iako se u zadnjih jedanaest godina radionica održavala u šumi Jarčevac, nedaleko od Petrijevaca, ove godine skulpture će se izraditi ispred i u zgradi Kiparstva na Akademiji, sukladno epidemiološkim uvjetima (obvezne maske i po dva studenta u jednoj prostoriji), a potom prevesti i postaviti na odredište, u dvorište vrtića na proljeće, kada mogućnosti to budu dopuštale. Cilj nam je, osim postava skulptura, urediti i postojeće sprave na igralištu. S obzirom na situaciju, nadamo se da će projekt u potpunosti biti realiziran tijekom svibnja sljedeće godine. Osim ovog projekta, kolege na kiparstvu, dr. art. izv. prof. Tihomir Matijević, asistentica Josipa Stojanović i ja, imamo u planu i druge projekte koje ćemo, nadam se, moći ostvariti bez komplikacija i kompromisa koje trenutačna epidemiološka situacija zahtijeva.