U kratkom razdoblju napustile su nas tri sestre djevojačkog prezimena Eškić, Sarajke koje su zasnovale svoje obitelji i skrasile se u Osijeku. Prvo je preminula najmlađa, Zuhra (Matijević), prije nekoliko dana Fadila (Manzin), a u srijedu i najstarija, Nerimana (Kušec, pa Kovačić). Atletikom su se u mladosti bavile Nerimana i Zuhra, a Fadila je dugo svirala flautu u orkestru HNK-a u Osijeku. Sudbina je htjela da se Nerimanino ime nađe među ožalošćenima u posljednjem novinskom pozdravu Fadili istog dana kad je i ona sama zauvijek zaklopila oči.


Najupečatljiviji trag u osječkoj povijesti ostavila je Nerimana (30. studenoga 1937.), i to kao vrhunska atletičarka početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Stigavši u redove Atletskog kluba Slavonija, zablistala je punim sjajem 1960., a specijalnosti su joj bile sprinterske na stazama s niskim preponama i skok u dalj (5,64 m). Svojim je rezultatima izborila naslove prvakinje i reprezentativke bivše FNRJ, pa je na Balkanijadi u Ateni bila trećeplasirana među daljašicama.


Udala se za Zlatka Kušeca, rodila sina Gorana, a u drugom braku živjela je s Branimirom Kovačićem (obojica pokojnici) s kojim je dobila još jednog sina, također našeg sugrađanina Domagoja. Nerimana je Kovačić, inače, bila zaposlena u nekadašnjem Željezaru gdje je i umirovljena, a posljednjih godina susretali smo je u šetnjama osječkim ulicama, posebice Radićevom gdje je, među klupskim koleg(ic)ama omiljena, susretljiva i razgovorljiva, Nerica stanovala. Često se nostalgično i ponosno prisjećajući godina kad je na atletskim natjecanjima na prostoru bivše države, u nekom drugom vremenu vladavine "kraljice sportova", najčešće završavala na najvišem postolju… D. Kerže