Piše: Nikola KUČAR

Postoje filmovi koje, poput bilo kojeg Tarantinovog ili Wilderovog, mogu gledati svaki put kada ih vidim na televiziji. Nije mi bitno u kojemu sam se dijelu filma uključio, jednostavno ostavim daljinski po strani i gledam dogodovštine Irme, Hansa, Vincenta, Norme, Djanga, Sugar Kane, Jackie ili Dona. I svaki put primijetim neki novi detalj, otkrivam skrivene poruke dok naglas izgovaram monologe koji su neizostavni dio povijesti filma. S druge su strane filmovi koje sam pogledao samo jednom, zbog mnoštva razloga, ali koji su me se toliko dojmili da neke scene, čak i dvadeset godina nakon što sam ih gledao, znam napamet. Poput recimo "Rekvijema za snove" Darrena Aronofskyog, ili "Sramote" Stevea McQueena. I zaista, prva dva dugometražna McQueenova filma, "Glad" i "Sramota", toliko su me se dojmila da ih i danas često spomenem u razgovorima o sedmoj umjetnosti. U međuvremenu britanski je redatelj snimio Oscarom nagrađeni "12 godina ropstva" i hvaljeni krimić "Udovice".

Antologijsku seriju "Malena sjekira", koju imamo prilike gledati na HBO GO, McQueen je kreirao u suradnji s Courttijom Newland i Alastairom Siddonom, a sam se uhvatio režije svih pet epizoda, preciznije cjelovečernjih filmova. Serija pripovijeda osobne priče o londonskoj zapadnoindijskoj zajednici od kraja 1960-ih do sredine 1980-ih, a naslov je izveden iz jamajkanske poslovice poznate na Karibima, "Ako ste vi veliko stablo, mi smo malena sjekira". Prvi u nizu, nazvan "Mangrove", istinita je priča o sudskom procesu grupi britanskih crnačkih aktivista koji su se pobunili protiv policijske brutalnost u londonskom Notting Hillu. Strastveni je to film prepun nezaboravnih likova, poput Franka Crichlowa (Shaun Parkes), vlasnika restorana Mangrove, kuharice Betty (Llewella Gideon), ili nemilosrdnog rasističkog policijskog narednika Pulleya (Sam Spruell) koji podsjeća na Javerta iz "Jadnika" Victora Hugoa.