U utorak je u Zagrebu održan uobičajen i normalan sastanak. No kako je u ovoj državi malo toga normalno, i taj susret dvaju sugovorika označen je kao senzacija. Nakon dugo vremena za istim stolom u normalnom i pomirljivom tonu razgovarali su predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker i prvi čovjek splitskog Hajduka, nedavno izabrani predsjednik Lukša Jakobušić. Hajduk možda više nije tako velik i ugledan klub kakav je nekad bio, ali i takav kakav jest još uvijek je institucija hrvatskog nogometa pa je logično da napokon završi taj dugogodišnji rat i započne se normalna priča na relaciji krovna kuća našeg nogometa - Split. Nakon sastanka, koji se, eto, napokon dogodio, iz oba "tabora" prštali su pomirljivi tonovi, Šuker je objavio kako će već na sljedećem sastanku Izvršnog odbora Saveza predložiti da HNS financira obnavljanje travnjaka na Poljudu, kao što su ga obnovili već na mnogim stadionima i igralištima u Hrvatskoj, a Jakobušić je na to hladno odgovorio:


- Ako će Poljud u sljedećih nekoliko godina biti primarni dom hrvatske nogometne reprezentacije, s obzirom na stanje Maksimira, onda je logično da HNS uloži u infrastrukturu. Posebice tu mislim na novi travnjak.


Nije, naravno, sporno ulaganje u novi travnjak Poljuda, to HNS radi po cijeloj državi, čak i za niželigaše, ali ono što je Slavonce razljutilo onaj je dio gdje se spominje "primarni stadion". Hrvatska nema svoj nacionalni stadion, pa ne može imati ni bilo kakav primarni. I što je, uostalom, to primarni stadion? Dok god nemamo nacionalni stadion, a u skoroj budućnosti nećemo ga imati, reprezentacija treba igrati po cijeloj državi. Sve ostalo je čista nepravda i razlog produbljivanja jaza između onih koji odlučuju gdje će reprezentacija igrati i običnog puka.
Posljednjih 20-ak godina sve bitne domaće utakmice Vatrenih igrane su na Maksimiru, ostali gradovi dobivali su manje atraktivne kvalifikacijske ili pak prijateljske susrete, osim Splita, koji je redovito zaobilažen i s pravom je bio ljut. Iako, Split, na čelu s Hajdukom, za to zaobilaženje itekako snosi svoj dio krivnje. Sad kad raspadnuti Maksimir nema uvjete za ugošćivanje iole ozbiljnije i uglednije ekipe, a ne jednog Portugala, Francuske ili Engleske, odjednom bi Poljud trebao biti "primarni" dom reprezentativaca. I opet se vraćamo na staro, što je nekad bio Maksimir, sad bi trebao biti Poljud, a ostatku Hrvatske ide jedna velika figa. Nadali smo se da je završena ta praksa u kojoj se zna gdje je glavni dom, ali povijest bi se mogla ponoviti. Samo bi mjesto radnje bilo južnije. I naravno da su Slavonci ljuti, pitaju se što je u toj raspodjeli s Gradskim vrtom. Ili novom osječkom ljepoticom koja se gradi na Pampasu i koja bi trebala biti gotova do ljeta 2020. i bit će najmoderniji stadion u državi. No u Hrvatskoj je od umiranja u ljepoti važnije ono - umiranje u novcu. Istina je vjerojatno sljedeća, kada budu dolazile najzvučnije nogometne reprezentacije, igrat će se ponovno na Maksimiru, možda i na Poljudu, jer ti stadioni imaju najveći kapacitet i nema veze kako izgledaju, jer na kraju dana je važnije prodati 20-25 tisuća ulaznica nego poslati reprezentaciju na riječku Rujevicu ili pak na novi stadion u Osijeku, koji, istina, bolje izgledaju, ali imaju desetak tisuća manje sjedalica. Nogomet je biznis, u svemu je novac misao vodilja i HNS-u će uvijek biti važnije zaraditi nekoliko desetaka tisuća kuna više od prodanih ulaznica i pritom spustiti pogled pred velikanima koji su se nakon dolaska u Hrvatsku, konkretno, na Maksimir, znali pitati - pa kamo smo mi to došli.