Hrvatska je već duže vrijeme izložena negativnim učincima klimatskih promjena koje rezultiraju i znatnim ekonomskim gubitcima u nama iznimno važnim gospodarskim sektorima poput turizma, poljoprivrede, šumarstva, energetike, ali i ribarstva.

Klima, naime, izravan utjecaj ima na sektor ribarstva jer se zbog promjena temperature zraka te obrasca i količine oborina mijenjaju fizikalno-kemijske značajke morske i slatke vode kao što su temperatura, slanost, strujanje, razina kisika i stratifikacija vode. Za naše područje Slavonije i Baranje posebno je značajno slatkovodno ribarstvo kojemu će porast temperature i smanjena količina slatkih voda ograničiti dostupnost vode za slatkovodnu akvakulturu.


Prof. dr. sc. Anđelko Opačak s Katedre za lovstvo i ribarstvo Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek (FAZOS) kaže kako sve učestalije suše za posljedicu imaju nedostatak vode potrebne normalnoj proizvodnji ribe na šaranskim ribnjacima.

- Tako je bilo i ove godine, od svibnja do listopada, u vrijeme kada je voda bila najpotrebnija. To je vrijeme kada traje uzgojna sezona, odnosno hranidba riba. Klimatske promjene i ove su godine definitivno prouzročile nedostatak oborina, kiše i osobito snijega u planinskim predjelima kako Hrvatske tako i Alpa odakle se u proljetnom i ranoljetnom razdoblju otapao i punio vodotoke iz kojih se šaranski ribnjaci opskrbljuju vodom. Jednom velikom ribnjačarstvu od 1000 hektara, s prosječnim stupcem vode od metar i pol, godišnje je za normalnu proizvodnju ribe potrebno osigurati oko 20 milijuna kubičnih metara vode. U opskrbi vodom neki ribnjaci ovise o lokalnom slijevnom području, a zbog regulacija vodotoka u svrhu zaštite od poplava i sličnih utjecaja ne mogu zadržati potrebne količine vode za svoje potrebe onda kada vode ima u izobilju. Problem je što za te ribnjake nisu izgrađene retencije ili akumulacije te ustave kojima bi se regulirala količina vode potrebna za ribnjake, odnosno za uzgoj ribe – tvrdi profesor Opačak.


Kako će se onda, dakle, odraziti nedostatak vode u ribnjacima?


Jasno je svima da se riba ne može proizvesti bez vode. Nedostatan stupac vode ili količina koja je optimalna za uzgoj riba prouzročila je smanjenu hranidbu jer bi se standardnom hranidbom u takvim uvjetima pogoršali životni uvjeti riba.


- Došlo bi do nestašice kisika zbog potrošnje kisika u metabolizmu riba, odnosno za probavu hrane. Bilo bi više i izmeta koji završava u ribnjacima, a za čiju se razgradnju troše znatne količine kisika. S druge strane, smanjio bi se prirast riba zbog nedovoljne hranidbe. Riba nije mogla napredovati, a neracionalan je i hranidbeni koeficijent koji je obično znatno veći od standardne proizvodnje u normalnim okolnostima – pojašnjava Opačak te dodaje da je dodatni problem plitkih ribnjaka brže zagrijavanje vode te intenzivan razvoj algi i višeg vodenog bilja zbog visokih temperatura.


Napominje da je zbog toga potrebno košenje i svakodnevno vapnjenje ribnjaka te aeracija radi održavanja potrebne razine kisika i sprječavanje pomora riba.

Sve to puno košta, a učinci nisu veliki, smatra Opačak, jer je u takvim okolnostima uobičajena i pojava parazita na ribama poput riblje uši i lerneoze, ali i drugih bolesti kože i škrga, koje su vitalan dišni organ riba, što se i upravo ovoga ljeta pojavilo na nekim ribnjacima.


Zanimljivo je, međutim, da se u dijelu šaranskog uzgoja bilježi pozitivna vanjskotrgovinska razmjena duži niz godina. Prema službenim podatcima Državnog zavoda za statistiku, odnosno Carinske uprave, za prvih osam mjeseci ove godine uvezeno je 150 tona šarana dok su izvezene 163 tone.


U Ministarstvu poljoprivrede smatraju da proizvodnja slatkovodne ribe zadovoljava potrebe hrvatskih potrošača, no s obzirom na nedostatke ovog proizvoda na tržištu Europske unije, povećane količine u proizvodnji zasigurno bi našle svoje tržište.


Prepoznata je i potreba održavanja ribnjaka, a radi ostvarivanja gospodarskih i ekoloških pokazatelja.
- Trenutno su u fazi ulaganja u obnovu ribnjaka, samo Operativnim programom u fazi su nedovršene investicije od 50-ak milijuna kuna. S obzirom na to da se radi o trogodišnjem ciklusu proizvodnje i da su površine u koje se investira prazne i ne odvija se proizvodnja, očekujemo da će nakon završetka investicijskog procesa, i uz potporu ostalih oblika financijske pomoć koji se već provode, proizvodnja značajno porasti od 2023. - najavljuju iz Ministarstva.