Nije lako nositi etiketu siromaštva, živjeti u začaranom krugu iz kojeg kao da nema izlaza. Problemi koji su se nagomilali nisu nastali odjednom. Stoga ni rješenja ne mogu biti jednoznačna, a posebno trebamo izbjegavati stigmu i reći „sami su krivi“, već prepoznati u drugom koji je u nevolji vlastito lice – rekla je u uvodnom izlaganju Julijana Mladenovska-Tešija s Visokog evanđeoskog teološkog učilišta, a ispred organizatora skupa.

Osječki skup „Drugi kao apel: siromaštvo i rizik od isključenosti“ organiziran u povodu obilježavanja Međunarodnoga dana borbe protiv siromaštva održan je 16. listopada 2020. u Caffe baru Trica, u organizaciji Filozofskoga fakulteta, Visokoga evanđeoskog teološkog učilišta i Centra za integrativnu bioetiku Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. Doc. dr. sc. Darija Rupčić s Filozofskog fakulteta Osijek osvrnula se na to da je siromaštvo velik globalan, ali i hrvatski problem. „Odgoj i obrazovanje, poticanje empatije i skrbi osnovni su alati za promjenu svijesti i izgradnju cjelovite osobe koja je često sužena unutar zahtjeva za gomilanjem znanja i materijalnih dobara te očuvanjem sebe. Umirujemo svoju savjest „lajkovima“ i okrećemo lice od onog u potrebi pored nas jer nas taj pogled uznemiruje“, rekla je Rupčić Kelam. Potreban je povratak pojedincu kao cjelini, a to se može postići odgojem za skrb kao protutežom kompetitivnom i tržišno nastrojenom suvremenom svijetu.

Govoreći o siromaštvu u Gradu Osijeku, Romano Kristić, pročelnik Upravnog odjela za socijalnu zaštitu, umirovljenike i zdravstvo Grada Osijeka, istaknuo je da je u riziku od siromaštva više kategorija građana, među kojima su djeca i mladi, starije osobe, dugotrajno nezaposleni i umirovljenici. Trenutačno na području grada Osijeka ima 29 853 umirovljenika, a broj je zaposlenih 49 313 (izvor: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, siječanj 2020.). Grad Osijek koristi se spektrom mjera za ublažavanje rizika od siromaštva: zajamčene minimalne naknade (820 korisnika ili 1459 članova kućanstva), doplatci za pomoć i njegu tuđe osobe (1267 korisnika), osobne invalidnine (734 korisnika), naknade do zaposlenja (107 korisnika), naknade za troškove stanovanja (606 korisnika), besplatan prijevoz (680 korisnika) i druge.

Mišo Lukačević, zamjenik ravnatelja Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, istaknuo je kroz pregled aktivnosti te organizacije, koja pomaže najranjivijima već 77 godina, da je osnovno poslanje Crkve naviještanje, slavljenje sakramenata i pomaganje. Aktivnosti Caritasa obuhvaćaju pučke kuhinje u Osijeku, Slavonskom Brodu i Vinkovcima gdje se podijeli i više od 350 obroka dnevno, a obroke dobiva i Centar za prihvat beskućnika u Osijeku. Caritas uključuje volontere u pomoći potrebitim pojedincima i obiteljima, stipendira učenike i studente, pomaže mladim majkama i trudnicama, posuđuje medicinska pomagala.

Visoko evanđeosko teološko učilište teži odgoju i obrazovanju koje povezuje teoriju s praksom i teologiju s djelovanjem. Bivši studenti toga učilišta Danijel i Marijana Vuga pokrenuli su udrugu i dnevni boravak za beskućnike „Dom nade“. Za svoje aktivnosti pomaganja ove su godine dobili nagradu Ponos Hrvatske.

Tajana Šarić, socijalna pedagoginja iz Osijeka, govorila je o Obrtničkoj školi u kojoj radi i svojem volonterskom iskustvu u Zambiji. „Djeca u mojoj školi su divna, učenici dolaze iz različitih sredina i često su vrlo siromašni, toliko da jedan par čizmica dijele dvije sestre koje su sretne kada im se smjene u školi ne preklapaju. Ima sličnosti i razlika između Hrvatske i Zambije. Siromaštvo se pokazuje na sličan način: ono je nedostatak osnovnih stvari koje djeci trebaju da bi bila u školi, od odjeće do hrane, bilježnice su akutan problem. Sustavna su rješenja potrebna i u jednoj i u drugoj državi, no to ne znači da se svatko od nas ne može uključiti,volontirati, u Zambiji ili Hrvatskoj, svejedno je“ – istaknula je Šarić.

Darija RUPČIĆ KELAM