Vezani članci
TEMA TJEDNA: AMERIČKI IZBORI - ZAKOČEN PRIJENOS VLASTI (I)
INTERVJU: DAVOR GJENERO
U Hrvatskoj smo naviknuli kratko čekati rezultate parlamentarnih i predsjedničkih izbora, no SAD je ipak puno veća i složenija država od Hrvatske. Nije problem nešto duže čekati izborne rezultate, posebno ako to pridonosi integritetu izbornog postupka i prihvaćenosti ishoda izbora od strane svih sudionika. Ponajprije zbog pandemije COVID-19 na ovogodišnjim općim izborima u SAD-u je više od 65 milijuna birača glasovalo poštom, što je gotovo dvostruko povećanje u odnosu prema izbornom ciklusu 2016. Glasovanje poštom, posebno ako je u tako velikom opsegu, može produžiti proces utvrđivanja rezultata izbora, ali ga ne može dovesti u pitanje jer je to legitiman i legalan način glasovanja. Pravna osporavanja također mogu produžiti proces utvrđivanja rezultata izbora, ali i to je sastavni dio demokratskog izbornog procesa - kaže dr. sc. Jakov Žižić, politolog sa Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu.
URBANO I RURALNO
Je li američki elektorski sustav zastario i treba li ga mijenjati?- SAD ima specifičan način biranja predsjednika kakav nema ni jedna druga demokratska država. Američki predsjednik ne bira se većinom glasova birača, nego apsolutnom većinom glasova izbornika koji se biraju u 50 saveznih država i glavnom gradu Washingtonu. Radi se o posrednom načinu biranja predsjednika preko izbornika kao birača drugog stupnja koji djeluju kao posrednici između općeg biračkog tijela i birane institucije. Izborničko tijelo koje bira američkog predsjednika (electoralcollege) trebalo je imati "filtrirajuću" ulogu u odabiru između predsjedničkih kandidata. Danas većina američkih država zakonski obvezuje izbornike da glasuju za kandidata koji je dobio većinu glasova u pojedinoj zemlji, pa su se izbornici zapravo pretvorili u puke izvršitelje volje biračke većine.
Američki sustav izbora predsjednika preko izborničkog tijela predmet je rasprava i sporenja u javnosti. Taj sustav daje nerazmjernu važnost i moć manjim američkim državama čiji je udjel u broju izbornika i do tri puta veći od udjela u broju stanovnika (primjerice Wyoming s 0,17 % američke populacije ima 0,56 % izbornika, isti udjel izbornika ima Vermont s 0,19 % američke populacije). Upravo zbog natpredstavljenosti manjih američkih država u izborničkom tijelu (a samim time i potpredstavljenosti većih država), moguće je da američki predsjednik postane onaj kandidat koji nije osvojio najveći broj glasova birača, što se dogodilo četiri puta u povijesti SAD-a.
Sudeći prema broju glasova koje su dobili i Biden i Trump, ali i ne samo po tome, SAD će i nakon izbora ostati evidentno podijeljeno društvo. Koje bi to nove probleme moglo prouzročiti u idućem četverogodišnjem razdoblju?
- SAD će zasigurno i dalje ostati društvo dubokih podjela. Izlazne ankete s ovih izbora pokazuju da glasačima nije bilo najvažnije da im predsjednik postane osoba koja može ujediniti zemlju. Važnije im je bilo da predsjednik bude osoba koja je snažni vođa, koja može donositi dobro prosudbe i koju je briga za građane. Raspodjela biračke podrške pokazuje da je izbor birača između Trumpa i Bidena u velikoj mjeri pratio liniju podjele između "ruralne" i "urbane" Amerike. "Urbana" i "ruralna“ Amerika imaju bitno drukčije poglede na ulogu religije u društvu, rasne odnose, javno zdravstvo, kaznenu politiku, klimatske promjene. Američko društvo nije poznavalo prevladavajući rascjep, nego više različitih presijecajućih rascjepa, zbog čega je bilo moguće i da ruralniji i konzervativniji dijelovi glasuju za demokrate, a urbaniji i liberalniji dijelovi za republikance. No kako se američko društvo sve oštrije polarizira na spomenutoj liniji podjele, moguće je da se dvije dominantne stranke pretvore u isključivog predstavnika jedne od ideološki definiranih skupina u društvu. To bi dovelo do izraženijeg ideološkog udaljavanja republikanaca i demokrata i otežalo bi međusobnu suradnju u političkoj konstelaciji u kojoj je izgledno da predsjednik i većina u Senatu neće pripadati istoj stranci.
TRUMPOV SVJETONAZOR
U tom širem kontekstu, može li se zaključiti kako će pobjeda Bidena biti zapravo Pirova pobjeda? Za republikance je važno da zadrže većinu u Senatu... Neovisno o tome tko je pobijedio, trampizam će vjerojatno preživjeti... ili neće?
- Pobjeda na američkim predsjedničkim izborima definitivno nije Pirova pobjeda jer predsjednik ima izvršnu vlast kao najmoćniju polugu moći u državi. Predsjednik i Senat ovise jedan od drugome i Biden će kao izgledni predsjednik SAD-a morati pronaći način za suradnju sa Senatom koji će izgledno imati republikansku većinu. Kao dugogodišnji senator Biden je zasigurno upućen u načine i moguće razmjere suradnje između predsjednika iz jedne stranke i senatske većine iz druge stranke. Naravno, razmjer suradnje bitno će ovisiti o već spomenutom razmjeru ideološkog udaljavanja između demokrata i republikanaca.
Trampizam, shvaćen kao politička ideja i politička praksa Donalda Trumpa, ima sve preduvjete za opstanak na političkoj sceni. Golemi dio Amerike koji ne živi u velikim gradovima, koji je religiozniji, tradicionalniji i skloniji individualizmu, u politici Donalda Trumpa je pronašao autentičnog predstavnika svojih interesa.
(D.J.)
GABRIJELA KIŠIČEK
RETORIKA KOJA POSTAVLJA TRENDOVE
Kampanja je bila žestoka, retorika prilično gruba, osobni napadi i diskreditiranje oponenta najčešći argumentacijski obrazac. No, kad je Donald Trump u pitanju, takvo što bilo je i očekivano. Naime, političke kampanje su uvijek žestoke i nerijetko se prelaze granice i civiliziranosti i dobroga ukusa (što znamo i mi iz hrvatskog iskustva). Međutim, Trump je takvu retoriku, figurativno rečeno, ozakonio, učinio je uobičajenom, očekivanom. Upadanje u riječ na sučeljavanju, izrugivanje i podsmjehivanje, fabriciranje činjenica, napadi na osobnoj razini… sve je to dosegnulo novu razinu s Trumpovom retorikom - kaže dr. sc. Gabrijela Kišiček, komunikacijska stručnjakinja s Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
U odnosu na Trumpa, komunikacija Bidena bila je sušta suprotnost...?
- Biden je bio prisiljen posegnuti za sličnim taktikama. Ostala je zapamćena jedna njegova rečenica na prvom sučeljavanju kada je rekao: "Will you shut up, man!" i time pokazao da ni on sam ne može drukčije reagirati, nego jednostavno Trumpu reći neka zašuti. Dakle, u komunikacijskom smislu kampanja je bila očekivana, mnogo osobnih napada, a malo fokusiranja na bitne političke teme u kojima se dva kandidata razilaze u stavovima. Mnogo uvreda, malo argumenata. Biden je čovjek bogatog političkog iskustva, ali nije karizmatičan govornik koji će privući mase (a kakvih je u američkoj političkoj povijesti bilo), to je jasno od početka. Ali je Trump svojom agresivnom retorikom (i ne samo u kampanji) potaknuo one koji se ne slažu s njim da iziđu na izbore. Sigurna sam da je među glasovima koje je dobio Joe Biden mnogo onih koji su glasovali više protiv Trumpa negoli za samog Bidena. Stječe se dojam da bi glasovali za bilo koga samo da Trump ne pobijedi.
Trump je nesumnjivo vrstan retoričar, posjeduje karizmu i populističkim je taktikama doista privukao velik broj sljedbenika, pa čak i obožavatelja. No, isto tako, stvorio je velik broj onih koji ga preziru, onih koji će na izbore izići samo da spriječe njega da pobijedi. Malo je političara u povijesti koji izazivaju tako intenzivne emocije kod publike (i pozitivne i negativne). Trumpa će američka politička retorika još dugo pamtiti.
ODNOS S MEDIJIMA
Kako ocjenjujete ponašanje medija u protekloj izbornoj kampanji, ali i na sam dan izbora, još više tijekom višednevnog zastoja u objavi konačnih rezultata?
- Ja sam oduvijek vjerovala da je objektivno novinarstvo nešto što teško može postojati. Pa i novinari su ljudi s vlastitim stavovima i uvjerenjima i nemoguće je da to ne dođe do izražaja. Novinari, izvjestitelji ne moraju biti objektivni, dovoljno je da budu profesionalni. Da svakom akteru priče daju jednake mogućnosti. E, sad, izvještavanje o događaju uvijek je u kombinaciji s interpretiranjem, i tu do izražaja dolazi subjektivnost čovjeka koji izvještava: na koju će činjenicu staviti naglasak, koju će činjenicu uzgred spomenuti, a koju će zanemariti. To što se američki mediji jasno pozicioniraju uz demokrate ili republikance nije sporno ako je opće poznato. Tada znate što možete očekivati. Problem je kad se mediji predstavljaju kao nepristrani, a onda izvještavaju pristrano. Meni je veći problem to. Kada je pristranost tajna, ili još gore kada je interesna, a predstavlja se objektivnom. Onda se radi o medijskoj manipulaciji.
Kod Trumpa je specifična situacija jer je još k tome on neprestano ulazio u sukobe s novinarima, vrlo često ih ponižavao i vrijeđao jer je pitanja koja mu ne odgovaraju shvaćao kao napade. A nerijetko je i sam objavljivao sadržaje kojima je poticao nesnošljivost. Naime, često si je dopuštao pregrube izjave koje, kad ih izgovori predsjednik, mogu imati ozbiljne posljedice.
No, jesu li administratori Twittera i Facebooka adekvatni suci koji će procjenjivati što je opasno i primjereno, a što prihvatljivo? To je vrlo kompleksno etičko pitanje koje nas vodi do one dvojbe između prava na govor i odgovornosti koju izgovorena (ili napisana) riječ nosi. Prečesto se priča o pravima, a premalo o odgovornosti koju nosimo sa svakim pravom koje imamo.
TRUMPOV POPULIZAM
Može li se, ukupno uzevši, zaključiti da su na američko društvo ovi izbori ostavili dubok trag i na komunikacijskoj razini? Hoće li se stanje smiriti, i kakvu daljnju komunikaciju u javnom prostoru možemo očekivati od Bidena i Trumpa, od suprotstavljenih strana, Demokrata i Republikanaca?
- Predizborne kampanje uvijek nose sa sobom žešću retoriku. O političkoj zrelosti ovisi hoće li se ona umiriti, nastaviti ili rasplamsati. Bidenovo prvo obraćanje bilo je pomirljivo, pozivao je na ujedinjavanje i premošćivanje podjela. I mislim da će nakon nekog kraćeg vremena do toga doista i doći. Ono što je važno jest preživjeti zdravstvenu pa onda i ekonomsku krizu. Ako novi američki predsjednik pokaže da se s tim može nositi, ako građane uspije uvjeriti da zna kako i kojim smjerom Sjedinjene Države trebaju ići, ideološke će podjele polako okopniti. Ono što je komunikacijski gledano važno napomenuti jest da je Trumpova populistička retorika otvorila vrata populizmu u svijetu. Isticanje jaza između političkih elita i običnih ljudi dovodi do toga da se sve više "autsajdera" uključuje u politiku. S tim da "autsajder" u ovom kontekstu ne želim negativno konotirati. Ljudi iz drugih sfera života (estradnog, poslovnog, znanstvenog) uključuju se u politiku. Među tim ljudima postoje i oni koji biraju populističku taktiku prema uzoru na Trumpa, pa koriste neprimjeren rječnik, osobne napade i uvrede. Jer jedan od elemenata populizma jest "govoriti naglas ono što većina misli", a što nerijetko zvuči nepristojno i nekultivirano. I postoji kritična masa među biračima koja to podržava i priželjkuje. To nas vodi do zanimljive retoričke situacije na svjetskoj (i domaćoj) političkoj sceni gdje se bez ustručavanja, bez promišljanja govori sve ono što je političaru na umu. A to, prema mojem sudu, ne vodi dobrome. Jer će nam političke rasprave biti vrlo slične verbalnim obračunima na tržnici, kafićima ili ulici. Taj trend nam je poznat i s domaće političke scene. I nadam se da je samo prolazan trend kratkog vijeka.
Američka je politika, pa tako i politička retorika, važna, zanimljiva nama u Hrvatskoj, ali i posvuda u svijetu jer oni postavljaju trendove, htjeli mi to priznati ili ne. Zato je pitanje američkih izbora važno. Zato je pitanje daljnjeg razvoja situacije u SAD-u važno. I zato je pitanje američke političke retorike važno. Za njih, za nas i za cijeli svijet.
(D.J.)DENIS AVDAGIĆ
PROMJENA VANJSKE POLITIKE
Ovakav elektorski sustav demokratski je arhaizam. Korijene vuče iz bojazni za prepuštanje narodu izbora predsjednika direktnim glasanjem. U vrijeme kada je nastao, u 18. stoljeću, definitivno su nedostajali resursi kako bi birači bili adekvatno informirani. Bila su to vremena i ograničenog transporta - kaže Denis Avdagić, politički analitičar iz Zagreba, te dodaje:
- Današnja digitalna komunikacija drastično olakšava izjašnjavanje građana, a, opet, teško je mijenjati ustaljene tradicije, to zahtijeva demokratski konsenzus, što nikada nije lako postići. Znamo iz hrvatskog primjera koliko godina govorimo kako treba uskladiti izborne jedinice, pa to odgađamo jer "ne gori". Ishod ovih izbora nije bio poznat odmah, službene, ili kako u Americi kažu verificirane, rezultate još ćemo čekati, rezultat je to prije svega različitog izbornog zakonodavstva na razinama saveznih država, kao i iznimno velikog odaziva birača na dopisno glasanje. Naoko se radi o kompleksnom i teško objašnjivom pristupu, međutim, recimo kako se i mi u Europi na izborima za Europski parlament ravnamo nacionalnim izbornim zakonodavstvima. Dakle, način na koji se bira američki predsjednik danas se itekako može modernizirati, no treba uzeti u obzir kako su Sjedinjene Države savezna republika te da u takvom ustrojstvu nije jednostavno primijeniti sustav izbora u kojem bi čitava država bila jedna izborna jedinica, kao što je to u Hrvatskoj prilikom izbora našeg predsjednika republike.
OPTUŽBE BEZ DOKAZA
Je li i u kojoj mjeri SAD podijeljeno društvo, i može li Biden biti novi ujedinitelj, da tako kažemo?- Trebamo to demistificirati, postala je mantra kako je Amerika polarizirana, ali ako ćemo faktično gledati, uzmimo za primjer 1976., Jimmy Carter pobjeđuje s 50,1 posto glasova, četiri godine poslije Reagan s 50,7 posto glasova. Prema tome, u demokraciji je rijetkost kada podjela nema. Ono što je različito danas u usporedbi s vremenima prije 50 ili 30 godina je mogućnost da svatko od nas komunicira političke preferencije ili iznosi nezadovoljstvo. Društvene mreže su osuvremenile komunikaciju, svi smo zapravo kreatori sadržaja i javnog mnijenja, ali podjele nisu novina. Političari su oprezni na reakciju svoje baze, naša prirodna podijeljenost danas se brzo komunicira, a to otežava međustranačku suradnju, što nikako nije specifičnost Amerike. Problem je to svih demokratskih sustava. Premalo promišljamo o zajedničkim interesima, svi smo fokusirani na ono što nas dijeli. Amerika je predvodnik, gledat ćemo ju te se nadati kako će dati primjer nadilaženja podjela. O tome je izabrani predsjednik Biden već govorio, nadam se da će kao iskusni političar doista postići uspjeh.
ALTERNATIVNE ČINJENICE
Koliko je u sadašnjem odnosu snaga moguća konstruktivnija međustranačka suradnja? I što poraz Trumpa znači za Republikansku stranku, ali i za tzv. trampizam općenito?- Bez međustranačke suradnje neće biti ni većih pomaka. Američki predsjednik u takvom predsjedničkom sustavu ima velike ovlasti, ali one su ograničene time koliko je prema predsjedniku negativno nastrojena zakonodavna vlast. Republikanci su na prekretnici, Trump je predsjednik koji je stubokom promijenio tu stranku, naglašavao je podjele koje su postojale od ranije. Međustranačka suradnja će itekako ovisiti o tomu koliko će takav pristup ostati prisutan. Nerealno je očekivati kako ćemo se sutra probuditi u boljem svijetu samo zato što je izabran novi predsjednik.
Može li postizborna situacija dodatno zakomplicirati tranziciju vlasti, s obzirom na najavljene tužbe?- Datumi su zacrtani, 14. prosinca će se okupljati elektori i glasati, u siječnju će dva doma Kongresa na zajedničkom zasjedanju finalizirati proces i certificirati izbor. Tu ima prostora za kompliciranje, Trumpov stožer će ići na sudsko osporavanje, ali prema svemu sudeći za takvo što nema dokaza, oni nisu javno predočeni, stoga ne treba očekivati veće probleme. Joe Biden će 20. siječnja preuzeti kormilo SAD-a.
Biden nije nepoznat političar ni izvan SAD-a, naprotiv, njegov dugi politički staž uključuje i bavljenje Europom, napose našom regijom. Što od Bidena očekivati sad kad je postao novi američki predsjednik, hoće li popraviti narušene odose sa EU-om, Kinom, NATO savezom...? Što Hrvatska može očekivati od nove američke administracije?
- Nadam se kako će Biden biti ujediniteljski predsjednik, i za Ameriku i za cijeli svijet. Kako stvari stoje, problem pandemije COVID-19 i svega što je izazvala, a prije svega u gospodarstvu, prva je stvar o kojoj će se trebati pobrinuti. Nova administracija će posve sigurno drastično promijeniti vanjsku politiku. Vjerujem da posve opravdano očekujemo dijametralno suprotan pristup prema EU-u, za nas je to važno, a Biden i njegova stajališta su nam u tom pogledu poznata. Ukratko, Rusija će posve sigurno imati tvrdog sugovornika, NATO dobiva atlantista koji će stajati uz vrijednosti suradnje i kolektivne obrane naša dva kontinenta, klimatski problemi se vraćaju na stol, a svakako moramo istaknuti kako balkanska regija ima sugovornika koji jako dobro poznaje njezinu povijest i probleme. Mislim da možemo očekivati kako će već u prvom mandatu Biden pronaći vremena za konačno sređivanje uređenja Bosne i Hercegovine, ali i odnosa Srbije i Kosova. To bi bio važan doprinos budućnosti Europe i Europske unije. Aktivnim angažmanom SAD-a mogao bi se "istjerati ruski utjecaj".
Očekujem kako će se nagodinu Hrvatskoj ukinuti vize za putovanje u SAD, i da će uslijediti potpisivanje ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, tehnički je to već gotova stvar. Kao i u mandatu Baracka Obame, sigurno će podtajnik za energetiku opet paziti i na razvoj priče oko INA-e, američka strana neće dopustiti da se nekom političkom igrom naša naftna kompanija ponudi ruskoj strani. Vlada Andreja Plenkovića doduše je i sama stabilizirala suvlasničke odnose s MOL-om. Općenito, očekujem vraćanje posredničkog karaktera vanjske politike koja će paziti da saveznici ne ulaze u nepotrebne međusobne sukobe.
Što je presudilo da Trump izgubi izbore, premda to još ne priznaje?
- Teško je tvrditi, ali čini se kako je Trumpu ipak presudila takozvana koronakriza. Alternativne činjenice su termin s kojim je nekako krenuo njegov mandat, tvrdio je kako je ostvario najveću izbornu pobjedu, imao najveću inauguraciju, što nije odgovaralo onim stvarnim činjenicama. S tim alternativnim činjenicama i završava mandat, one ga nisu koštale izbornog poraza, a trebale su.
(D.J.)