Koraba je izvrsna prirodna namirnica ne samo zbog sadržaja vitamina C, eteričnih ulja i minerala nego i zbog niske kalorične vrijednosti.

Koraba (Brassica napus var. napobrassica L.) pripada porodici krstašica (Familiae Cruciferae), a ljekarnički joj je naziv Oleum oleifera annua. Ta je biljka prirodni antikarcinomik, dijetetik, diuretik, ekspektorant, emolient i remineralizant. Pradomovina korabe je sjeverna Europa odakle se proširila po cijeloj Europi, sve do Rusije.

Jednogodišnja je biljka s jakim i sočnim korijenom. Uzgaja se više vrsta i podvrsta korabe, a razlikuju se po boji mesa. Koraba bijelog i ljubičasto prošaranog mesa koristi se isključivo za stočnu hranu, a ona žutog mesa (podvrsta rutabaga) koristi se za ljudsku prehranu. I ona ima nekoliko podvrsta, kao što su zlatna jabuka s malim korijenom i veoma hranjiva i vilhelmsburška koraba s lijepim i okruglim korijenom, ugodna okusa.

Koraba je izvrsna prirodna namirnica ne samo zbog sadržaja vitamina C, eteričnih ulja i minerala nego i zbog niske kalorične vrijednosti, što najviše odgovara dijetama za mršavljenje, kao i reduciranim dijetama. Sok korabe dobro je ljekovito sredstvo u liječenju kroničnog kašlja, kao i katara bronha, prašak od sjemena korabe dobro je antikancerogeno sredstvo, korabino ulje upotrebljava se za liječenje raznih nečistoća kože, a ako se miješa s kamforom, koristi se u liječenju raznih reumatskih bolesti i artritisa.

Koraba se ne može kiseliti kao ni kelj, što je šteta, ali se zato može čuvati u podrumu kao repa ili krumpir.

Zapadna pučka medicina upotrebljava korabu za liječenje bronhitisa, bolesti kože, katara, kašlja, karcinoma, reume, vodenih bolesti... Osim u uobičajenoj prehrani, zastupljena je u pojedinim redukcijskim dijetama. Korabino ulje također se koristi, a može ga se nabaviti ili napraviti.

Koraba se zbog karakterističnog mirisa po eteričnim uljima koje sadrži malo koristi za jelo jer je mnogi ne podnose. Jedu je oni koji poznaju njezine vrijednosti. Sjeme korabe je jestivo te se od njega pripremaju razne juhe, ali i ulje. Kontraindikacije nisu poznate. Iako je korabica tipično sezonsko povrće, zahvaljujući velikim hladnjačama na tržištu je nalazimo tijekom cijele godine. Zbog uzgoja u suvremenim staklenicima i plastenicima – korabicu se može nabaviti od ranog proljeća do kasne jeseni, a ponegdje čak i u zimskim mjesecima.

Korabica je od davnine poznata kao izvanredno pomoćno sredstvo koje se preporučuje onima koji boluju zbog izlučivanja žuči i stanja u žučnoj vrećici (upale žučne vrećice ili kamenaca u žučnoj vrećici). Korabica djeluje tako da pospješuje izlučivanje žuči i njezino istjecanje iz žučne vrećice u crijevo. U tom pogledu ona je bolje ljekovito sredstvo od rotkvice i kupusa koji, također, ublažavaju tegobe vezane za izlučivanje žuči ili žučne kamence. Zbog bogatstva biljnih vlakanaca, korabica je korisna i kod neuredne stolice ili zatvora.

Korabica je povrće koje se sve češće koristi i u hrvatskom kulinarstvu. Brojne vrste juha ukusnije su i zdravije ako im se doda korabica. Ona se koristi i prilikom pripremanja variva od više vrsta povrća, ali se može jesti i sirova – na salatu.

U kuhanju se koriste listovi korabice (iako ga mnoge domaćice, iz neznanja o vrijednosti, bacaju), a samom plodu valja oguliti vanjski sloj. U čišćenju korabice otpada, prosječno, od 20 do 46 posto njezina zelenog omotača.

Korabica se jede samo dok je mlada jer je tada sočna, mekana i ukusna. Ona se ne može čuvati izvan hladnjaka jer stajanjem brzo postaje drvenasta, tvrda i nepodobna za jelo. Od nje se može pripremati i svježi sok, ali pod uvjetom da ne stoji dugo. Naime, stajanjem mu okus postaje ljut, a miris podsjeća na sumpor. Sirova korabica ili njezin svježi sok najkorisniji su za zdravlje.