Najnovije Vladine mjere za očuvanje radnih mjesta u vrijeme pandemije koronavirusa zbog zabrinjavajućih trendova na tržištu rada trebale bi pokazati da su donesene pravodobno, adekvatno i iznimno brzo kako bi tržište rada učinile sigurnijim. Ali i one ovise o nizu faktora koje je manje-više teško predvidjeti jer riječ je ipak o mogućnostima i neizvjesnoj budućnosti. No kako Europa i svijet klize u crveno, pa samim time i recesiju, sve su oči uprte u državni intervencionizam, pa tako i u Hrvatskoj, o čemu premijer Andrej Plenković ukratko rezimira: "Vlada je tijekom koronakrize pokazala snagu države."

Ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović eksplicitno je istaknuto na koga se mjere odnose i koga se namjerava dodatno zaštititi zbog objektivnih razloga, odnosno narušenog poslovanja iz ekonomskih i epidemioloških razloga. "Mi smo tržište rada uspjeli sačuvati, svakodnevno pratimo što se događa. Brojke koje se tiču broja zaraženih postaju sve izazovnije za društvo i zato ćemo nadalje pratiti sve što je potrebno da bismo sačuvali ekonomsku i poslovnu aktivnost", naglasio je Aladrović. Komentirao je i činjenicu da neovisno o pozitivnim kritikama sindikati strahuju od otkaza, te je istaknuo kako se dosad vrlo različito definirala mogućnost otkazivanja ugovora o radu. "Cilj mjera je da se sačuvaju radna mjesta. Trendovi govore da smo u tome uspjeli, a kako će se sama definicija preduvjeta za otkazivanje ugovora o radu i paralelno korištenje mjera donijeti kroz sam akt Upravnog vijeća, to ćemo vidjeti, no mi generalno nemamo nekakvih većih trendova otpuštanja koji se tiču samih korisnika mjera", ustvrdio je Aladrović. Ministar je svoja viđenja iznio nakon što je premijer Plenković najavio nove mjere za očuvanje radnih mjesta koje će koštati od 300 do 350 milijuna kuna, a primjenjivat će se od 1. listopada do kraja godine.

Prva mjera odnosi se na skraćivanje radnog vremena od 70 posto umjesto dosadašnjih 50. Maksimalna mjesečna potpora po radniku porast će s 2000 na 2800 kuna i pojednostavit će se potrebna dokumentacija koju subjekti moraju podnijeti, pojasnio je Plenković. Druga mjera odnosi se na uvođenje stupnjevanja potpora za poslodavce sukladno padu prometa. Tako će potporu od 2000 kuna po radniku, što je novost, dobiti i poslodavac za pad prometa od najmanje 40 posto, dok će najvišu, 4000 kuna po radniku, dobiti poslodavci kojima je promet pao 60 i više posto. Na te iznose korisnici potpora oslobađaju se plaćanja doprinosa. Novost je da se pad prometa od sada više neće mjeriti na mjesečnoj bazi, već će se uspoređivati pad prometa u drugom i trećem kvartalu s prometom u tim istim kvartalima 2019., kako bi slika bila realnija. "Mi smo do sada isplatili 6,85 milijardi kuna za različite mjere. Kad se tome pridodaju otpisani doprinosi, dolazimo do brojke od preko 10 milijardi kuna. Još ćemo neko vrijeme morati pronalaziti ovakva rješenja kako bi se osigurala gospodarska aktivnost", kazao je Plenković dodavši: "Naš je cilj bio da mjerama koje poduzimamo održimo nisku stopu nezaposlenosti, da očuvamo likvidnost poduzeća, da imamo turističku sezonu te da imamo manji gospodarski pad od predviđenog tijekom proljeća. U procesu promišljanja mjera osluškivali smo potrebe naših socijalnih partnera, i sindikata i poslodavaca", zaključio je premijer.
Sindikati ipak i dalje strahuju od vala otkaza, a iz HUP-a poručuju da oni nisu ni bili protiv takve dopune mjera, naglašavajući da većina njihovih članova sigurno nije imala u planu tražiti potpore i istodobno otpuštati, te da se otpuštanje može očekivati jedino u onim tvrtkama koje će u restrukturiranje, ali to znači da i ne mogu dobiti potpore. Uz to, svaka zlouporaba mjera od strane poslodavaca rigorozno će se kažnjavati.

Inače, novi val slučajeva COVID-19 uvodi Europsku uniju u scenarij recesije s dvostrukim dnom, teza je s kojom izlazi The Financial Times. Cijeli niz europskih vlada zaoštrava epidemiološke mjere, a rast broja slučajeva dovodi do pada potrošačkog optimizma. Nakon smanjenja broja slučajeva tijekom ljeta, popuštanja epidemioloških mjera te oporavka europskih ekonomija, sada bismo mogli svjedočiti nastavku scenarija koji u slučaju povećanja broja slučajeva predviđa produljenje, pa i produbljivanje recesije. Guvernerka ESB-a Christine Lagarde upozorila je da i dalje, bez obzira na rizike, treba inzistirati na fiskalnim stimulansima kako bi se izbjegla "histerija na tržištu rada" te spriječio val bankrota. I MMF podržava tu tezu kao i političari koji ovaj put pokušavaju izbjeći striktne lockdown politike koje su izazvale najgoru recesiju od Drugog svjetskog rata jer su naučili lekciju iz prvog vala.

Sve u svemu, novi val pandemije, a time i koronakrize, dodatno će ojačati i proširiti državne intervencije, napose financijske, u cijelom svijetu, a takva strategija ima uglavnom snažnu potporu građana. I još nešto - nikada se u povijesti nakon ovakvih šokova javni sektori nisu smanjivali nego su se povećavali. Naravno, sve skupa postaje jasnijim ako uzmemo u obzir da živimo u vremenu najznačajnijih intervencija u gospodarstvo i društvo u modernoj povijesti, navodi se i u analizi portala arhivanalitka.hr.

U Hrvatskoj je podrška mjerama Vlade na vjerojatno najvišoj razini od rata, a visoku podršku za interventne mjere uživaju i nositelji politike u nekim liberalnijim zemljama od Hrvatske (npr. UK, SAD). U tom kontekstu se, bez obzira na vrlo grubu intervenciju države u individualne slobode, čak ni u Kini, ove mjere ne mogu smatrati autoritarnim. Široka podrška građana sugerira da intervencionističke mjere sada podržavaju građani (i političari) koji su inače skloni paternalističkom pogledu na ulogu države, ali i građani koji se smatraju (klasičnim) liberalima, koji bi se u normalnim uvjetima većini navedenih mjera značajno protivili. No, takva situacija, iako rijetka, nije toliko neobična kakvom se čini na prvi pogled. Naime, uloga države u tržišnom gospodarstvu, tzv. paternalizam, zapravo je nastojanje države da se pojedincu nametne kao jedini ili glavni autoritet i zaštitnik, nastojeći takve aktivnosti opravdati djelovanjem za dobro pojedinca (država zna bolje što meni treba nego ja), što neki analitičari osporavaju i navode u negativnom kontekstu, pa i kad je koronakriza u pitanju. Izraz paternalizam, pak, dolazi od latinske riječi pater za oca i slikovito pokazuje tretman države prema pojedincu u nekim pitanjima za koja se smatra da su važna za njegovu ulogu u društvu.

U Hrvatskoj i većini drugih europskih zemalja u borbi s koronavirusom primjenjuju se dvostruke mjere paternalizma, čvrstog i mekog tipa, a protiv njih za sada nema glasnih povika klasičnih liberala. Znači li to da su oni napustili svoje ideale i uvjerenja? Ne znači, odgovor je arhivanalitike.hr. Klasični liberali svoj pogled na ulogu države u društvu i gospodarstvu najvećim dijelom temelje na osobnoj slobodi i pravima pojedinaca. Prema "očevima liberalizma", jedno od temeljnih prava svakog pojedinca (definirano i u Općoj deklaraciji o pravima čovjeka) je pravo na život, pa i liberali opravdavaju intervenciju države ako se time štiti i osigurava pravo čovjeka na život. Iako se sve prethodno odnosi na restriktivne mjere koje utječu na ukupni društveni život, treba još jednom ponoviti da u ovako specifičnoj situaciji ne iznenađuje konsenzus oko intervencija države u gospodarstvo.

Ekonomisti koji pripadaju liberalnoj školi ekonomske misli bi u klasičnoj ekonomskoj krizi, pa makar bila snažna kao ona iz 2009. godine, isticali kako veliki broj poduzeća treba pustiti da bankrotira jer su ulagala u neodržive projekte, da je opravdano da ljudi gube posao jer za njima ne postoji potražnja te bi se protivili državnoj intervenciji jer ona može postaviti temelje za buduće krize. Međutim, kriza s kojom se sada suočavamo nije klasična ekonomska kriza. Šok koji je pogodio gospodarstva diljem svijeta potpuno je egzogen u odnosu na gospodarske procese. Radi se o zdravstvenom, epidemiološkom šoku, koji je u gospodarstvu doveo do vrlo specifičnog šoka ponude - zabrane proizvodnje i pružanja usluga. Pad prihoda poduzeća, gubitak posla, poteškoće s otplatom kredita i sl. u takvim uvjetima nisu posljedica pogrešnih odluka poduzeća, potrošača ili države, već posljedica vanjskih nametnutih ograničenja. Zato ne treba čuditi da trenutačno ne postoji znatan broj ekonomista koji smatraju da država u ovom trenutku ne treba intervenirati u gospodarstvo.

Zaključno pitanje može biti - kako dalje? Specifičnost ove koronakrize čini neizvjesnost u pogledu njezina trajanja, što nije slučaj kod klasičnih poslovnih ciklusa, odnosno ekonomskih kriza i recesija. U takvim okolnostima državni kapitalizam se vratio i neće tako brzo otići. Prema mnogim ekonomskim analitičarima, jednom kad država pruži ruku tržištu, pitanje je hoće li ga htjeti pustiti. Kako god, za sada jednostavno mora biti tako... Kratko i jasno - uzimajući sve u obzir, vlade svojim mjerama nastoje osigurati stabilnost, pa tako i hrvatska, jer bi bez državnih intervencija nastupio kolaps društva. Pritom je članstvo u EU-u olakotna okolnost, a novac iz fonda krizne pomoći, koji će početi pristizati od siječnja iduće godine, umnogome bi trebao olakšati ekonomsku situaciju u zemlji.