Ivica Grnja i Petar Krpan ostavili su Marinu Smoji zahtjevno nasljeđe. Funkciju slavonsko-baranjskog instruktora Hrvatskog nogometnog saveza, koju je Grnja obnašao do umirovljenja, nakon čega ga je zamijenio Krpan i otišao korak dalje dobivši povjerenje vođenja toga osjetljivog procesa na razini države. Krpan je početkom prošle godine imenovan glavnim instruktorom HNS-a, nakon čega je na poziciju područnoga došao i treći Osječanin, Marin Smoje.

Marinov nogometni životopis nije tako (planetarno) bogat kao njegovih prethodnika, ali je prilično relevantan da bi Marin dobio ulogu koju je svakodnevno u uredu proljetos obnašao unatoč zaustavljanju aktivnosti za koje je primarno zadužen, a sada ga se ponovno može susresti diljem regije. Nekadašnji igrač NK Osijek, Olimpije i Metalca te trener malonogometaša Osijek Kelmea nije trebao puno vremena da pohvata konce na poslu regionalnog instruktora HNS-a, o čemu kaže:

- Sada kada sve to gledam iznutra, jasno mi je zašto tako mala Hrvatska ima toliko međunarodno priznatih nogometaša. Rad s državnim selekcijama tako je ustrojen da u kombinaciji s darovitošću naše djece daje iznime rezultate, na čemu nam zavide znatno bogatije i zemlje koje prilično ulažu, a često nam rezultatski gledaju u leđa. Na meni je provoditi već dokazano uspješan proces, za koji su mi programi okvirno zadani, ali i ruke slobodne kako bih kreirao nešto inovativno za opće dobro. Nakon gotovo dvije godine rada mogu reći da sam povezao te dvije odrednice te dobio priznanje nadređenih, ali i lokalne zajednice - ukratko je Marin elaborirao gabarite u kojima se sada kreće. Ima ga, zapravo, diljem Slavonije i Baranje jer na ovim prostorima talenata ne nedostaje:

- Naglasak moga rada je na manjim, odnosno sredinama koje nisu nositelj kvalitete iako se i one prilično koriste naporima naših selektivnih procesa. Budući da nas nema previše, ne smijemo izgubiti ni jedno dijete, tako da se o svakome brine i posveti mu se pozornost. Golemu potporu imam u županijskim instruktorima, a posebice me raduje što sam naišao na suradnju gotovo svih slavonskih trenera koji rade s mladeži, često me pozivajući i sugerirajući potencijale.

I onda kad netko dojavi "imamo jednog jako nadarenog dečkića", Marin ga osobno ode pogledati kako bi se uvjerio u tu darovitost.

- Mahom se te dojave pokažu opravdanima, tako da iole darovitije dijete uđe u organizirane radne procese HNS-a. U međuvremenu je ustrojena liga od četiri slavonske županije, s tri plus tri kola godišnje, u čijem razdoblju imamo i dvije selekcije, jesensku i proljetnu, u kojima se prate 12-godišnjaci i 13-godišnjaci s ovih prostora, od kojih ti stariji preko međužupanijskih turnira dođu u širi reprezentativni krug, za koji se organizira nekoliko kampova godišnje te brižno bilježe svi segmenti razvoja. U tome bih kontekstu izrazio zadovoljstvo kvalitetom slavonskih mladića. One mlađe se prati preko klubova, nakon čega sljedeće sezone u pravilu bivaju uključeni u mogućnost stjecanja reprezentativnog tretmana. Počinju se tako ozbiljno baviti nogometom, čija je kvaliteta u sljedećim godinama oscilirajuća, jer neki, više ili manje, napreduju, a drugi to ne iskazuju - pričao je Smoje, kojem je proljetni program zbog pandemijske krize propao. Ovo je specifična godina, prepuna problema, ali Smoje je uvjeren kako mladi slavonsko-baranjski nogometaši neće stati na putu napretka. S njima se samo treba puno i dobro raditi.