Telefon za psihološku pomoć od srijede je iznova na raspolaganju svima onima u Osječko-baranjskoj županiji (a i u cijeloj zemlji) kojima je takva vrsta pomoći potrebna. Hrvatska psihološka komora u suradnji s Hrvatskim psihološkim društvom i psihološkim društvima pojedinih županija ponovno je otvorila telefonske linije za savjetovanje zbog problema izazvanih epidemijom koronavirusa.

Već prvoga dana na tome je telefonu u Osječkoj županiji bila Mirjana Mozer, predsjednica Društva psihologa Osijek, koja je to smatrala svojom dužnošću i obvezom. Nije to u pravilu, ali je i prošli put isto radila prije svih, nekako misli da treba, kako kaže, "prva utrčati u teren". Njezine mlađe kolegice i sve one koje su zajedno s njom u svemu tome ponovno će napraviti dežurstva za dalje i rasporediti se ovisno kako komu odgovara. Odmah čim su doznali da telefoni opet rade, jedna je kolegica, dodaje, poslala mail, kao reakciju na poziv Komore. Rekla je da su zainteresirani i zamolila da im reaktiviraju broj.


Psihologinje i psiholozi organizirano su dežurali na kriznim telefonima u Osječko-baranjskoj županiji i kada je cijela priča prvi put počela, još u ožujku. Ovdašnji su se psiholozi izmjenjivali na toj liniji, svatko nekoliko dana, a tada je linija bila otvorena 24 sata dnevno.


"Onda smo u ljeto, kada su ljudi prestali zvati, kada smo se svi uzaludno nadali da smo riješili koronu, zatvorili liniju. Međutim, baš nekidan su nam, sada kada se ovo događa, pisali iz Hrvatske psihološke komore da se to ponovno aktivira, ali sada od 10 do 18 sati svaki dan", rekla nam je Mozer, podsjetivši da su iz Komore svakoj županiji dali mobitel za tu namjenu i platili bon.


Sada smo se, kaže, ponovno aktivirali. "To je onaj isti broj, 091/739-5693, koji je bio i u proljeće, samo se sada reaktivirao", dodaje, podsjećajući da je taj broj bio aktivan sve do lipnja, kada se broj oboljelih sasvim smanjio.

Mirjana Mozer nam kaže da su to osmislili tako da više budu kao nekakvo virtualno, telefonsko rame za plakanje. Jer u ovom vremenu, dodaje, ljudi se čak ne usude ići ni na terapije. "Možda bi netko i platio štogod samo da ga netko sasluša i pomogne, ali se ne usudi nikuda ići. Jer tko zna gdje mu se može nešto s koronom dogoditi. Kamo će doći, hoće li i s kim biti u čekaonici. Pregršt je pitanja. Zato mislim da je telefon dobra ideja, a i pitanja građana bila su vrlo raznolika. U svakom slučaju, dobro je da se ljudi mogu javiti nekome tko će biti smiren, znati što im treba reći i u nečemu im pomoći", kaže psihologinja.


"Rad je volonterski, ništa se nikome ne plaća. Tu se javljaju one kolegice i kolege koji to žele, tko se za to osjeća spreman. Ja imam dosta godina staža i meni to nije problem, sve sam naučila i svašta sam prošla. Nekome tko je tek završio fakultet i počeo nedavno raditi, to nije tako jednostavno. Nije jednostavno svakome se čovjeku javiti na telefon. Jer imate svašta, tu bude i psihoza, nešto što ne pripada u koronu, ali nema veze. Imali smo tako osobu koja je zvala sedamnaest puta na dan, no to su ljudi koji su psihijatrijski bolesnici. I onda ih ne možemo ni kriviti za to, treba ih razumjeti. Mi to nekako izdržimo i kanaliziramo, riješimo to, znamo da nam je takva struka", kaže Mirjana Mozer.
Ističe kako je u prethodnoj fazi rada telefona obično imala četiri ili pet poziva na dan. A neke su njezine kolegice u danima poslije imale i po deset poziva.