U bečkom je Kunsthalleu otvorena izložba Građani iz sjene, posvećena radikalnim filmskim praksama i ekstenzivnom opusu redatelja Želimira Žilnika. Izložbu su kurirale članice kolektiva Što, kako i za koga/WHW Ivet Ćurlin, Ana Dević, Nataša Ilić i Sabina Sabolović, a trajat će do 17. siječnja 2021.


Naziv odražava Žilnikov cjeloživotni fokus na nevidljive, potisnute te malo ili nimalo zastupljene članove društva. Izložba u Beču predstavlja istraživanje u čijem je središtu kontekst u kojem je Žilnik (1942., Novi Sad) započeo karijeru - amaterske kinoklubove u mnogim jugoslavenskim gradovima. Uz Žilnikove radove prikazuju se različiti filmovi nastali u kinoklubovima u Zagrebu, Beogradu, Ljubljani i Splitu 50-ih i 60-ih. Za ovo je izdanje kustos Jurij Meden napravio u suradnji s umjetnikom filmski esej Želimir Žilnik: filmovi u mom životu koji istražuje Žilnikove filmske utjecaje i interese, te ga stavlja u širi kontekst filmske povijesti.


Izložba Građani iz sjene uključuje Žilnikove ikoničke kratke filmove s početka karijere kao i igrane filmove, ulomke iz filmova i dokumentarni materijal te pokriva cijeli Žilnikov opus i njegovu kritičku i javnu recepciju tijekom godina. Sadrži i rijetko prikazivane filmove i materijale kao što su Javno pogubljenje (1974.) i TV reportažu o Gastarbajter operi (1977), Žilnikovoj jedinoj kazališnoj predstavi.


Žilnik je vrlo rano međunarodno priznat osvojivši 1969. Zlatnog medvjeda za najbolji film na Berlinskom festivalu za Rane radove. Istodobno su mu filmovi naišli na politički otpor, pa je ranih 70-ih otišao u Zapadnu Njemačku, gdje je napravio nekoliko nezavisnih filmova. Nakon što je 80-ih napustio Njemačku, jer su njegovi filmovi ponovo naišli na politički otpor i cenzuru, vratio se u Jugoslaviju i napravio brojne televizijske i igrane filmove u kojima predstavlja rane simptome rastućih društvenih sukoba u zemlji, nastavljajući 90-ih i 2000-ih s filmovima koji se bave gorućim problemima postsocijalističke tranzicije i pitanjima migracije.

U sklopu suradnje između Kunsthalle Wien i filmskog festivala Viennale bit će prikazan izbor Žilnikovih filmova. Poseban prikazivački program organiziran u suradnji s Austrijskim filmskim muzejom i usmjeren na ranije zanemarene segmente Žilnikovih televizijskih radova iz 80-ih zaključit će izložbu u siječnju. Žilnikov najnoviji igrani film Najlepša zemlja na svetu (2018.) snimljen je u Beču. N.Vek.