Bundeva, tikva ili buča, koja u nekim dijelovima svijeta može težiti i do 760 kilograma, u naše je krajeve dopremljena iz Meksika i Perua, gdje su je tamošnji narodi poznavali i uzgajali prije 4000 godina.

Bundeva je trenutačno najrasprostranjenija biljka na svijetu zbog svoje prilagodljivosti uvjetima proizvodnje, kao i sve češće spominjanog ekološkog načina uzgoja, koji se bundevi, kako navode stručnjaci, posebno sviđa. Stoga je njezin rast u novijim, modernim uvjetima praktički zajamčen.

U rod bundeva Cucurbita pepo ubraja se više vrsta, ali su najpoznatije u svijetu obična bundeva, tikva, muškatna tikva i smokvolisna tikva, koja raste u vrtovima i na obradivim površinama, najčešće u blizini kukuruza. U Hrvatskoj 90 posto rastu obična i uljna bundeva, namijenjene grickanju i proizvodnji ulja, i bundeva za pečenje, tzv. turkinja, hokaido bundeva najviše se koristi u prehrani zapadnoeuropskih zemalja i, na kraju, povrtna tikvica. Bundeve jako dobro uspijevaju na humusnom, pješčano-ilovastom tlu, ali ne uspijevaju na izrazito vlažnim tlima.

Neki ljubitelji bundeva i stručnjaci drže da je bundeva slatka ako je njezino meso jako žuto, a svjetlije meso prikladnije je za spravljanje slanih i začinjenih jela. Vegetacija bundeve traje od 130 do 150 dana, a biljka je zrela potkraj rujna, kada listovi požute, a plodovi dobiju narančastožutu boju. U vrijeme sezone, koja traje od travnja do listopada, bundeve rastu od 11 do 40 kilograma na dan. S obzirom na suvremene trendove u modernoj ljudskoj prehrani, jako su izraženi interes i potražnja za bundevinim uljem, koje je najčešći dodatak salatama. Bundevino ulje se zbog svojih hranjivih, ali i ljekovitih svojstava ubraja u delikatesno ulje. Koristi se u slastičarstvu, ali i u prehrani životinja jer je izuzetno dobro krmivo, koje životinjama nudi dovoljnu količinu proteina i aminokiselina. Ribiči ga upotrebljavaju i kao mamac za ribe, jer navodno svojim mirisom privlači i opija. Sjemenke bundeve poseban su dio cjelokupne proizvodnje bundeva jer, za razliku od drugih dijelova te biljke, na tržištu postižu najbolju cijenu, navodno čak nekoliko puta veću od pšenice uzgojenoj na jednakoj površini.

A kad je riječ o kalorijama, možemo reći kako 100 grama bundevinih sjemenki sadržava gotovo 600 kalorija, a u istoj količini bundevina ulja ima 900 kalorija. Najmanje je kalorično bundevino meso, koje u 100 g ima samo 26 - 30 kalorija.

No, kad je o bundevi riječ, ne smijete se ni trenutka opustiti jer ta biljka zahtijeva veliku pažnju i dugotrajnu njegu pa oni kojima strpljenje i upornost nisu najveće osobine, bolje da odustanu od njezina uzgoja, posebice ako žele postati rekorderi i ponositi se njezinom težinom. Rhode Island u SAD-u je vjerojatno jedino mjesto na svijetu gdje se može naći mnoštvo velikih bundeva. Jedan njegov stanovnik i uzgajivač uzgojio je najveću bundevu na svijetu, upisanu u Guinnessovu knjigu rekorda, a koja je teška 676 kilograma.

Meso bundeve povoljno utječe na regulaciju probave, dobar je prirodni diuretik i djelotvorno je kod začepljenosti. Zato se preporučuje kod dijeta, u prehrani osoba osjetljiva i bolesna želudca, crijeva, bubrega, mjehura i prostate, kao i kod onih s reumatskim tegobama, gihtom, upalom mokraćnih putova, upalom bubrega i žuči te dijabetičarima. Meso bundeve sadržava 90 - 94 posto vode i nizak postotak masti, ima 4,8 posto ugljikohidrata, bjelančevina 1,1 posto. U njemu je i znatna količina vitamina i minerala. Bundevina pulpa bogata je beta-karotenom, vitaminom C i vitaminima B skupine, koji su iznimno važni za energiju i živce. Ima i znatnu količinu vitamina E, poznatog kao čuvara mladosti. Od minerala se kod bundeve ističu kalij, važan za rad srca, fosfor i kalcij, koji zajedno sudjeluju u izgradnji kostiju i zuba, željezo, važno za krv, te mangan, koji čuva zdravlje kože i hrskavice.