Nakon što je mladi Danijel Bezuk počinio suludi, krvavi oružani napad na policiju i zgradu Vlade na Markovu trgu, taj su njegov ekstremizam pokušali opravdati, čak su ga i podržali, mnogi posjetitelji društvenih mreža, a zatim, na sveopće čuđenje, i poneki desni političari, što je, između ostalog, dodatno pogoršalo ionako napete odnose na relaciji HDZ - Domovinski pokret.
Događaj koji je potresao zemlju najbrže i najoštrije osudio je premijer Andrej Plenković: "Ovo je ozbiljan društveni problem radikalizacije i ekstremizma, ne uvezen izvana, nego domaći hrvatski proizvod, kojim ćemo se morati baviti u sljedećem razdoblju", kazao je, uz ostalo, u obraćanju javnosti Plenković. Ocijenio je da smo suočeni s ozbiljnom radikalizacijom u društvu, i da se moramo zapitati kako je došlo do toga. Prijeđena je granica, zaključuje premijer, prozivajući dio domaćih ekstremista i dio medija da su pridonijeli svojim javnim istupima tom tragičnom događaju, koji je odlučno i jasno državnički okarakterizirao i kao akt terorizma.
Slijedile su zatim reakcije sa svih strana, s mnogobrojnim pitanjima, ali i Plenkovićev obračun s radikalnim populistima i širiteljima destabilizacije društva. Nakon toga predsjednik Vlade ustvrdio je kako je stigao niz novih prijetnji i njemu samome, uvjeren, nakon što je vidio snimku napada, da je napadač išao na zgradu Vlade. Dakle, što se to, u sjeni koronakatastrofe, zapravo događa u Hrvatskoj? A naspornije je tko je kriv za radikalizaciju društva.
TKO JE KRIVAC?
U HDZ-u osuđuju diskurs koji dolazi iz Škorina pokreta, u kojem, ocjenjuje stranka na vlasti, nema jasne ograde od bezumnog čina napadača na Vladu. I pozivaju na razum. "Neograđivanjem od takvih događaja, kako to rade predstavnici Domovinskog pokreta, kada Penava kaže da građani gotovo imaju pravo držati oružje kod kuće zbog nezadovoljstva stanjem u društvu i kako je to izraz mladenačkog bunta, izjava je koja, u svakom slučaju, dolijeva ulja na vatru", kazao je predsjednik Kluba HDZ-a Branko Bačić. Plenković je iz Bruxellesa još poručio i kako sumnja da je meta napada na Markovu trgu možda bio upravo on. Već duže vrijeme, dodao je, on je meta i huškanja, a za sijanje sjemena mržnje i agresije u kampanji 2016. optužio je Zorana Milanovića, nakon čega je slijedilo svakodnevno medijsko prepucavanje dvaju predsjednika, u čemu je predsjednik Republike "brži na okidaču" i svađa se uglavnom oko besmislenih tema. Plenković je još ponovio da treba ući u gnijezda mržnje i pronaći odgovorne za radikalizam, a neke od njih otvoreno je i prozvao. Jer na institucijama s obje strane Markova trga je odgovornost i obveza da riješe problem, koji se očito više ne može stavljati pod tepih. S neprimjerenim izjavama najdalje su otišli vukovarski gradonačelnik Ivan Penava i zastupnica Karolina Vidović Krišto, čije su poruke doista neprihvatljive i kontraproduktivne. Ali to nije ništa novo. To je u duhu njihovih političkih stavova i razmišljanja. Krišto je čak poručila Vladi da je od nezadovoljstva naroda neće spasiti ni tenkovi na Markovu trgu…
A nakon što je svoje zastupnike i pulene podržao i šef im Miroslav Škoro, sve skupa je od mnogih analitičara ocijenjeno plitkim populizmom kojim se kamuflira nacionalistička ostrašćenost, prikriva mržnja i nepomirljivost, kao i političko nesnalaženje i bezidejnost, što nema baš puno veze ni s ideologijom Domovinskog pokreta. No imali su oni i prilično glasne prethodnike, poput "suverenista" Hrvoja Zekanovića, nazovidesničara Zlatka Hasanbegovića, mržnjom opsjednutog Željka Glasnovića ili notornog Steve Culeja, a na medijskoj sceni Bujicu, Hrvatski tjednik... Većina ih se nakon svega dobro smjestila kod Škore. Dakle, radikalizacija društva nije nešto što je počelo pucnjavom tog nesretnog ponedjeljka. Naravno, i dežurni kritičari HDZ-a prvo će spomenuti da radikalizacija nije od jučer te da svi imenovani na čelu sa Škorom vuku korijene upravo iz te stranke, u kojoj su godinama propagirali iste stavove, a što je danas samo eskaliralo.
Što se Plenkovića tiče, on se ekstremnih desničara iz HDZ-a postupno rješavao jer kao da je pretpostavio kamo sve to vodi, pa se ograđuje od nekih svojih predhodnika na čelu HDZ-a, poput Tomislava Karamarka u vrijeme Domovinske koalicije. Politički analitičari skloniji lijevim opcijama, koje također u kritikama Vlade imaju svojih pet minuta, dodaju da je Plenković poruke o političkom radikalizmu mogao poslati prije, jer, ukratko, kako se navodi, bezumni je čin posljedica atmosfere koja već dugo prevladava - od Rive, preko "šatoraša", do Škore. A o tome profesor sociologije na katedri zagrebačkog Filozofskog fakulteta Dragan Bagić kaže: "Gledano iz pozicije političkog realizma, bitne su dvije stvari: prvo, Plenković kao premijer s takvim istupom kakav smo vidjeli ovih dana nije mogao ići bez snažnog povoda. Zato mislim da iz te perspektive kritike tipa - gdje si bio dosad nisu opravdane, jer njegova izjava sad, nakon ovog što se dogodilo na Markovu trgu, ima težinu. U toj izjavi on zahtijeva djelovanje institucija, praktički je javno naložio i obavještajnoj službi i policiji da se bave problemom ekstremizma." Bagić još kaže: "Kritičke reakcije koje sad kažu - do jučer si bio zajedno s onima koji su mogli biti izvor radikalizacije, a sad mijenjaš ploču, prema mom su viđenju neuviđavne. Zato što zanemaruju činjenicu da je Plenković donedavno imao drukčiju situaciju unutar stranke i u parlamentu. Unutar stranke imao je jaku radikalno desnu opoziciju, imao je niz ljudi iz toga segmenta u raznim stranačkim tijelima i on je jednostavno morao djelovati u skladu s tom činjenicom. U politici ne možete ići glavom kroz zid, nego morate procijeniti što je u svakom trenutku realno", tvrdi Bagić.
Izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti Goran Čular o tome je također izjavio: "Činjenica je da je Plenković nakon dolaska na čelo HDZ-a nedvojbeno promijenio retoriku svog prethodnika Tomislava Karamarka, kao i glavni smjer te stranke. Također je istina da je u nekim aspektima politike koju je vodio radio ustupke. Je li se mogao u tome smislu čvršće postaviti i je li u tome bio uvjetovan stanjem unutar HDZ-a, stvar je gledanja." Osvrćući se na Plenkovićeve oštre izjave na račun rastućeg ekstremizma u Hrvatskoj, Čular još kaže: "Ne mislim da je Plenkovićeva izjava toliko zakasnjela, ali me je začudio stanovit ton ljutnje kojom je izrečena. Ako postoje ozbiljne informacije o nekom tipu političke radikalizacije, onda se kao premijer nemaš što ljutiti, nego se s tom ozbiljnom situacijom pozabaviti i vidjeti je li to što se dogodilo bila akcija izoliranog pojedinca koji se pod nekim utjecajima radikalizirao, ili je riječ o organiziranoj skupini, i pozabaviti se uzrocima koji su u podlozi toga", naglašava Čular. Dodaje kako mu je u tom kontekstu zanimljivo što SOA-a u svom posljednjem izvješću navodi kako Hrvatska nema problema s političkim radikalizmom.
NEDOŽIVLJENI IZAZOVI
Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković iznio je nešto bitno: "Izazovi s kojima se Hrvatska susreće zaista su veliki i do sada nakon Domovinskog rata nedoživljeni. Imamo veliku epidemiju, brojke rastu iz dana u dan, imamo posljedice potresa, imamo nasilje... To su događaji koji traže od svih nas da budemo ozbiljni, odgovorni i razboriti jer tenzije u društvu prilično su velike... U trenutku kada nositelji vlasti i nadležne institucije trebaju potporu da bi se mogli nositi s izazovima nije odgovorno na demagoški i populistički način koristiti se porukama mržnje", kazao je Jandroković, pozvavši na smirivanje tenzija. Predsjednik Sabora posebno je istaknuo važnost funkcioniranja institucija u kriznim vremenima, ali i ulaganja zajedničkih napora da se iziđe iz krize. "Moramo osigurati načine kako bismo zdravstveno, sigurnosno i gospodarstveno izišli iz ove situacije, to nećemo postići demagogijom, ni olakim iznošenjem stavova i presuđivanjem drugima, nego jedino ozbiljnim i odgovornim radom", poručio je. Ponovio je kako Hrvatska ima niz novih izazova i kako nam "potpirivači mržnje i prodavači magle" neće donijeti ništa dobra. "To je moja poruka građanima, jako dobro gledajte tko što govori, tko što radi, tko nudi rješenja, a tko ono što je neprovedivo i lažno", apelirao je Jandroković.
Što se tiče konkretnog slučaja, oružanog napada na Markovu trgu, prema najavama, istraga će se također pozabaviti sa svima onima koji su koristeći se govorom mržnje i huškanjem možda pridonijeli konkretnom postupanju Danijela Bezuka, kao i nekih drugih, za što, uostalom, postoji i jasno zakonsko uporište. Jer, ponovimo, više ne bi smjelo biti prostora za sve one koji destabiliziraju demokratske procese, a pozivajući na bunt i potičući svojim toksičnim izjavama nesnošljivost i netoleranciju dovode u pitanje i samu državnu sigurnost, kao i sigurnost društva u cijelini. Drugim riječima, sloboda govora nije samo sloboda, nego je i obveza da se bude odgovoran spram izgovorene riječi i poduzetih djela.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
Meta napada premijer?
Ministar branitelja i potpredsjednik Vlade Tomo Medved odgovorio je na pitanje ima li saznanja na temelju čega Plenković ima sumnje da je možda baš on bio meta napadača na Vladu. “Ono što možemo vidjeti već sada jest da se na društvenim mrežama vrlo često predsjednik Vlade pojavljuje izravno kao moguća potencijalna meta. Također, napad na Vladu, na policajce, teško ranjavanje policajca i, po svemu sudeći, pokušaj ulaska u Vladu, upućuje na to da je predsjednik Vlade bio meta tog sumanitog čina”, rekao je Medved.
Što se tiče širitelja mržnje, istraga će se pozabaviti i sa svima onima koji su koristeći se govorom mržnje i huškanjem možda pridonijeli konkretnom Bezukovu činu...
GORDAN JANDROKOVIĆ: Hrvatska ima niz novih izazova i potpirivači mržnje, prodavači magle, demagozi i populisti neće nam donijeti ništa dobro vraćajući nas u prošlost...
DAVORKA BUDIMIR
Zabrinjava nedostatak političke kulture
Osim suočavanja s razmjerima koronakrize, dojam je da je i političke napetosti sve više, ali i napetosti u društvu općenito. Mnogi gube živce pa se događaju i razna hejterska prepucavanja u medijima, na društvenim mrežama, portalima, blogovima... a bučno je već uobičajeno i u Saboru.
DOBRO I LOŠE
Širi li se govor mržnje i netolerancije u Hrvatskoj, pitali smo dr. sc. Davorku Budimir, predsjednicu Transparency International Hrvatska?
- U Hrvatskoj se širi nedostatak političke kulture, a koji posebno zabrinjava u javnom prostoru od osoba koje bi morale biti primjer pozitivnih društvenih vrijednosti koje kao društvo gradimo. Opstanak i razvoj Hrvatske ovisi od određenog stupnja suradnje među njezinim građanima, a posebice među nositeljima vlasti, bez obzira da li su u poziciji ili su u oporbi. Problem nastaje onog trenutka kada pojedinci iz sebičnih razloga koriste zajedničke resurse socijalnog kapitala isključivo radi vlastitih interesa, a bez stvarne želje da daju doprinos napretku.
Da bi neka zajednica opstala postoje samo dvije mogućnosti - da se zajednički problemi rješavaju uzajamnom suradnjom, povjerenjem i pomganjem, ili da država putem svog represivnog aparata regulira odnose u društvu. Razvijena i stabilna društva podrazumijevaju dobrovoljnu suradnju i konsenzus, no toga u ovom trenutku u Hrvatskoj nema. Nema dijaloga i argumentiranih rasprava koje uključuju dogovor.
Tko je kriv za širenje nesnošljivosti u društvu, prozivanja i vrijeđanja, za relativiziranje nasilja... može li se taj problem uopće riješiti, i na koji način?
- Za sadašnje stanje u hrvatskom društvu krivi smo svi i događaje treba promatrati kao posljedice nedjelovanja u ranijim razdobljima i svakodnevnom prebacivanju krivnje na one koji nisu u mogućnosti trenutno reagirati. Ne mogu nam uvijek biti krivi neki drugi, pa i ako smo pogriješili s ovakvom komunikacijskom praksom treba prekinuti. Problem se ne može riješiti prozivanjem, vrijeđanjem ili omalovažavanjem kolega, suradnika ili političkih protivnika. Za svaku situaciju i problem postoji rješenje i naša pažnja mora biti usmjerena na to kao problem riješiti, a ne tko je kriv. To građani očekuju od političara - da rješavaju probleme, a ne da javni prostor koriste za osobne obračune i uvjrede.
Je li premijer Plenković poruke o eskalaciji radikalizma u RH trebao poslati ranije?
- Uloga premijera je da donosi odluke i da za posljedice vlastitih odluka odgovara - za dobre poteze da bude nagrađen, a za loše da snosi odgovornost. Važno je jasno postaviti pravila i onda ih dosljedno provoditi. Da svako pravilo vrijedi jednako za sve građane bez prevelikih diskrecijskih odstupanja. Premijer je u izbornoj noći obećao promjene i morao je okupiti tim koji zna riješiti problem, a ne da se zbog ishitrenih i nepromišljenih odluka povećava nezadovoljstvo građana i pojačava nepovjerenja u tijela javne vlasti. Posljednje istraživanje Europske komisije objavljeno u lipnju pokazalo je da od 100 građana Hrvatske njih 97 ima dojam da se u posljednje tri godine korupcija povećala. To je zabrinjavajući podatak, jer građani dobro znaju da li sada žive lošije nego li 2017. godine. Premijer treba biti ne oštriji nego dosljedan. Jasno je trebao vlastitim radom pokazati da želi i znati promijeniti smjer kojim Hrvatska ide, ali ne na riječima već vlastitim radom i rezultatima.
U raspravama se najčešće spominje Preporuka Vijeća Europe koja posebno u širem kontekstu definira govor mržnje... Može li se od političara očekivati da budu pozitivni primjeri kad je o javnoj komunikaciji riječ?
- Niti jedna preporuka neće donijeti promjene ako je rezultat nametanja pravila, bez obzira da li ih je nametnulo neko više tijelo ili trenutna vlast. Trebamo se zalagati za jasna pravila i dosljednu provedbu. U današnje vrijeme prevelike dostupnosti raznih informacija, izvora i snage društvenih mreža, interneta i digitalnih tehnologija... trebalo bi pronaći model koji bi zajamčio pravo na izricanje vlastitih stavova svakog pojedinca bez da ga se unaprijed osuđuje i omalovažava.
Danas smo svjedoci da je važnije tko kaže, a ne što je netko rekao. Od najviših nositelja vlasti poput predsjednika i premijera očekuje se da budu pozitivni primjeri komunikacije u javnom prostoru i da isto takvo djelovanje prošire na suradnike. Tako će i građani imati od koga učiti o pozitivnim društvenim vrijednostima poštenju, tolerantnosti, dijalogu i odgovornosti. (D.J.)
DOMAGOJ BEBIĆ
Bezbroj je publika s različitim interesima
Koronakriza traje sad već više od osam mjeseci i posljedice su sve veće i teže, od zdravstvenih, preko ekonomskih, do političkih i općenito društvenih. U takvom, sve napetijem, ozračju bujaju populizam, ali i netolerancija, strah i paranoja i na društvenim mrežama.
Koliko su zapravo društvene mreže u kontekstu aktualne pandemije plodno tlo za dodatnu eskalaciju mržnje, nesnošljivosti, teorija urota, bunta prema vlasti, kriznim stožerima, mjerama ograničavanja slobode... pitali smo izv. prof. dr. sc. Domagoja Bebića sa Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu?
- Pa mislim da ste odgovorili na vlastito pitanje. Društvene mreže kreativno su komunikacijsko plodno tlo za sve. Za glazbenu produkciju, za videoprodukciju, za političke ideje, ali i za širenje lažnih vijesti, pravodobno informiranje o epidemiji, ali i za širenje panike. Što se tolerancije tiče, u 21. stoljeću nije uobičajeno slušati ljude iz drugog medijskog mjehurića. To možemo opisati i popularnom pjesmom "Svi pjevaju, ja ne čujem" - radi se o tome da svatko komunicira u okviru svojih medijskih navika, dakle, publike izvan našeg mjehurića "ne čuju" naše poruke te će u budućnosti to biti sve izraženije. Svaki mjehurić ima vlastita pravila koja ne možemo primijeniti na publike koje pripadaju drugom mjehuriću. Krizne situacije, poput ove u kojoj se trenutno nalazimo, plodno su tlo za snažan utjecaj na publike unutar našeg medijskog mjehurića.
U jednom svom prijašnjem intervjuu za Magazin, otprije tri godine, između ostalog, naglasili ste kako je iznimno važna zrelost društva da se nosi s izazovima modernog doba. Kako se s takvim izazovima globalne komunikacije 21. stoljeća nosi Hrvatska? Drugim riječima, kakva nam je e-demokracija i online reputacija, između ostalog, da spomenem neka područja Vašeg zanimanja i istraživanja?
- Ako pratimo teoriju vezanu uz e-demoraciju i online reputaciju, opet ćemo se vratiti na pretpostavku da je bitno kome se obraćate, tko je vaša "bubble" publika, odnosno kome se vi želite nametnuti kao influencer, točnije, utjecajna ili medijska osoba, i s kojim razlogom, ciljem. Hrvatska se u tome ne razlikuje previše od ostalih zemalja, ali se razlikujemo u formiranim "bubblovima". Nešto što smo prije zvali javnost više ne postoji, nešto što smo prije zvali javna rasprava više ne postoji, nego je javnost podijeljena na bezbroj publika s različitim interesima, različitim medijskim navikama i različitom medijskom prehranom. To utječe na pojavu da imate određene medijske fenomene koji su interesantni samo određenim skupinama i različiti mjehurići gledaju na te fenomene potpuno drukčije. Drugim riječima, reputacija jednog entiteta osobe ili institucije u jednom medijskom mjehuriću može biti pozitivna, a u drugom izrazito negativna. Uvijek je važno čiji je mjehurić veći.
Komunikacija na političkoj sceni nerijetko prelazi granice dobrog ukusa, tolerancije i međusobnog uvažavanja. Primjera je bezbroj, od aktualnih izbornih prepucavanja Trumpa i Bidena do razmijene mišljenja u Hrvatskoj. Vaš komentar na "komunikacijske tonove" dvaju predsjednika, države i vlade, Milanovića i Plenkovića?
- Kao što sam već spomenuo, svi mi funkcioniramo unutar nekog našeg mjehurića. Konzumiramo informacije koje su prema "pravilima" ili prihvatljive unutar našeg komunikacijskog mjehurića. Isto je i kod komunikacije predsjednika i premijera. Njihov stil komunikacije nije se mijenjao, premijer je uvijek odavao dojam smirenije, "stabilnije" komunikacije, a predsjednik je uvijek bio poznat po svom direktnom nastupu. Oba stila komunikacije prihvatljiva su publikama unutar njihova mjehurića, a slabo prihvatljivi ili potpuno neprihvatljivi bit će publikama drugih komunikacijskih navika. Ono što možemo primijetiti jest da je Milanović posljednjih nekoliko dana uspio izići iz svog komunikacijskog okružja i komunikacijski dotaknuti više različitih mjehurića, što je, moram naglasiti, izrazito rijetka pojava. U tome mu je svakako pomogao razvoj i popularnost društvenih medija, njihov doseg, njihova dostupnost i brzina širenja informacija, ali i slabljenje utjecaja tradicionalnih medija, koji su bili izrazito negativni prema njegovoj komunikaciji. Osim društvenih mreža velik utjecaj na njegov uspjeh imale su i reference iz popularne kulture, kojima se Milanović često i rado koristi. Takve reference su dojmljivi medijski natpisi, ali i prepoznatljivi element komunikacije, koji će prepoznati širok krug publike.
Komunikacijske napetosti sve je više, na što utječe i sadašnja koronakriza. U širem kontekstu društvene mreže "plodno su tlo" za svakojake izljeve mržnje i netolerancije. Koliko u tzv. novom normalnom trpi demokracija, i koliko pritom eskalira populizam, pa i radikalizam?
- Tolerancija trpi već jako dugo vremena. Dakle, uza sve što smo pričali o mjehurićima, treba reći kako osobe iz svojih mjehurića ne gledaju baš pozitivno na ljude iz drugog. Naglašavam, sad pričamo o nekakvoj političkoj situaciji, a medijski mjehurići u nastajanju u principu ni u jednom segmentu nisu usmjereni na politiku. Osobno, smatram kako je zapravo to veći problem, zbog toga što je kod mladih generacija interes za politiku silno malen, odnosno u negativnom trendom. Ne vidim baš načina da se "bubbleovi" međusobno "čuju" i uspostave međusobnu komunikaciju jer im je ne samo sustav vrijednosti nego i ikonografija, folklor, dakle cijela kultura, potpuno drukčija. Figurativno, oni se međusobno mogu manje razumjeti nego dvoje ljudi s različitih planeta. Ne trebate ni ići u sferu politike, koja nekako pretpostavlja da imate suprotstavljena mišljenja. Dovoljno nam je bilo vidjeti ovoljetni "rat influencera", u kojemu se različiti influenceri, bilo da je riječ o Instagram influencerima, kulturnim influencerima, medijskim influencerima ili ugostiteljskim influencerima, ušli u diskusiju i prepucavanje u kojemu niti je bilo tolerancije niti je bilo međusobnog razumijevanja. Ono što moram naglasiti jest da su u isto vrijeme svi ti akteri komunikacijski "profitirali", svi su dobili traženu pozornost i medijski prostor.
Nemojmo zaboraviti da u okviru određenog mjehurića najveću težinu ima dominantno mišljenje u tom mjehuriću, a ne relevantne činjenice. Osobna mišljenja se zapravo začine činjenicama i ponude vlastitom mjehuriću na valorizaciju. (D.J.)