Onečišćenje, koje je već postalo noćna mora našeg planeta, vidimo u teškim sivim oblacima smoga, planinama otpada, u invaziji bezbrojnih električnih aparata kojima smo okruženi...

Nažalost, kad se zatvorimo unutar zidova našeg doma, ili ureda, vrtića ili škole, ne možemo reći da je velika vanjska opasnost – zagađenje zraka – ostala napolju. Postoji nešto slično i unutar zidova, a to nazivamo unutrašnje zagađenje prostora.

Unutrašnje zagađenje izazvano je kombinacijom raznih čimbenika: štetnih tvari u industriji namještaja - boja, ljepila i premaza; plina i ugljikovodika koji se emitiraju iz peći i kotlova; deterdženata za čišćenje, ali i sredstava za osobnu higijenu; čitava serija otrova koji su hlapljivi organski spojevi – Volatile Organic Compounds, ili VOC.

Isparljivi organski spojevi emitiraju se kao plinovi iz određenih krutih tvari ili tekućina. VOC uključuje niz kemikalija od kojih neki mogu imati kratkoročne i dugoročne nepovoljne zdravstvene efekte. Koncentracija je značajno veća u zatvorenom prostoru (do deset puta veća) nego na otvorenom. Postoji široki raspon proizvoda koji emitiraju VOC, brojivo u tisućama. Primjerice boje i lakovi, razrjeđivači, sredstva za čišćenje, pesticidi, građevni materijal i namještaj, uredske opreme, kao što su kopirni i pisaći strojevi, tekući korektori i kopirni papir bez ugljika, grafički i obrtnički materijali, uključujući ljepila i adezive, trajne markere i fotografske potrepštine.

Organske kemikalije često se koriste kao sastojci kućanskih proizvoda. Boje, lakovi i vosak sadrže organska otapala, kao i mnogi proizvodi za čišćenje, dezinfekciju, odmašćivanje, kozmetički i hobi proizvodi. Goriva se sastoje od organskih kemikalija. Svi ti proizvodi mogu otpuštati organske spojeve prilikom korištenja, a do nekog stupnja i dok se ne koriste.

Studije američke agencije za zaštitu okoliša otkrile su da su razine nekoliko uobičajenih organskih zagađivača dva do pet puta veće unutar domova, nego na otvorenom, bez obzira na to jesu li kuće smještene u ruralnim ili visoko industrijskim područjima. Dodatne studije pokazuju da, dok se ljudi koriste proizvodima koji sadrže organske kemikalije, oni mogu izložiti sebe i druge vrlo visokim razinama onečišćenja te povišena koncentracija može ostati u zraku dugo nakon što je aktivnost završena.

Svemu ovome treba dodati druge zagađivače koji dolaze od ljudi (virusi, bakterije...), životinja, a tu pripada i dim cigareta, pretrpanost prostora, slabo prozračivanje... Zrak koji udišemo unutar zidova doma ili ureda nije zdrav, često je opasniji za zdravlje nego onaj izvan doma. Moramo znati što kupujemo i konzumiramo, koji su materijali bolji za našu okolinu, koji nisu opasni. Neprestano se vraćamo u dom ili ured i pitamo se kako ih pretvoriti u siguran prostor? Jednostavnom metodom - okružimo se biljkama. Dokazano je da prisutnost određenih biljaka smanjuje unutrašnje zagađenje. Na koji način biljke to uspijevaju? Uobičajeno za vrijeme fotosinteze otvaraju se pore na površini listova, upijaju ugljični dioksid i ugljični monoksid te vraćaju kisik. Neke vrste imaju i posebne enzime i bakterije - metilotrofile, koji su u mogućnosti anulirati plinove. Jednom rječju, neke kućne biljke mogu metabolizirati štetne tvari koje pridonose unutrašnjem onečišćenju. Idealno bi bilo rasporediti srednje veliku biljku na svakih devet četvornih metara. Biljke nisu poželjne u spavaćoj sobi, jer im za fotosintezu treba svjetlost, a kada su u mraku apsorbiraju kisik koji može postati nedostatan za ljude koji borave u tom prostoru. Ne zaboravite da svaka biljka ima svoje potrebe za toplinom, vodom, hranom... Fikus je omiljena sobna biljka zbog prekrasnih listova i bujna rasta. Smanjuje koncentracije plina - dušik dioksid, ugljikov monoksid, ugljični dioksid - koji su proizvedeni od izgaranja (kuhala, peći koje nemaju ventilaciju, dim cigareta, aparati s otvorenim plamenom, garaže u sklopu kuće). Smanjuje koncentraciju trielina kojeg nalazimo u ljepilima, bojama i lakovima.