Nešto više od tri godine otkako je otvoren produžetak promenade od Mosta dr. Franje Tuđmana do Luke Tranzit, uništen je prostor ispred jedne od klupa. Nastavak je to "zabave" nepoznatih delinkvenata, koji vrijeme krate izopačenom verzijom igre kamena s ramena, odnosno bacajući kocke kojima je popločen prostor oko klupa u Dravu, o čemu smo pisali i 2019. godine, kada se to neprestano događalo u blizini pristaništa Neptun.

Neki u toj "igri" i nisu baš uspješni, ako je suditi prema priloženoj fotografiji, na kojoj se jasno vide dva neuspješna pokušaja dobacivanja kamena do rijeke. No ono o čemu svakako jesu uspješni, uništavanje je gradske imovine, čiju izgradnju i održavanje plaćaju ili oni ili njihovi roditelji, zbog čega ovakvo ponašanje možemo okarakterizirati još glupljim nego što inicijalno jest.

I ovaj smo put poslali upit u Grad Osijek, točnije, pročelniku Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, promet i mjesnu samoupravu Siniši Gregoranu, no do zaključenja ovog broja nismo dobili odgovor je li mu ovaj slučaj poznat i može li se nešto poduzeti kako bi se uništavanju promenade stalo na kraj.

Kada smo ga prošle godine, nakon spomenutog slučaja kod Neptuna, kontaktirali, evo što je rekao: "Mi smo reagirali na upozorenje, i to ne samo na toj lokaciji nego i na još nekoliko! No zaprimili smo dojavu da je razlog nestanka kocaka večernje okupljanje uz alkohol i igra tko će dalje baciti kocku u Dravu! Tragično, zar ne? Dan je nalog za sanaciju oštećenja, a ovaj će put kocke biti zacementirane i neće se moći izvaditi."

Prostor je nekoliko mjeseci nakon toga saniran, no unatoč informacijama da je uništavanje gradske imovine posljedica večernjeg opijanja i "igre tko će dalje bacit kocku u Dravu", isto se opet dogodilo a da nitko u međuvremenu nije poradio na prevenciji. Prvo što nam pada na pamet kao preventivna mjera bio bi redovit obilazak policije kritičnih točki na promenadi u večernjim satima, no svatko tko malo češće u to doba šeće promenadom, vjerojatno se ne sjeća kada je posljednji put vidio policajca da to čini.

"Što reći, koju poruku poslati?" rečenica je koja se posljednjih godina uvriježila u svakodnevnoj komunikaciji, u situacijama kada ostajemo bez teksta, zatečeni nečime što se ne da opisati riječima. Bilo bi bespredmetno ulaziti u moguće uzroke ovakvog ponašanja, devijantnih pojedinaca uvijek je bilo i bit će ih, no zato valjda imamo institucije koje bi trebale takvo ponašanje detektirati, a onda i pokušati učiniti nešto da se ono više ne ponavlja, kada to, očito, nisu učinili njihovi roditelji.

A institucije, čini se, ne mare. Kao što smo već rekli, prošle smo godine objavili nekoliko tekstova o ovoj temi, ali se ista situacija ponovila, i ponavljat će se sve dok netko ne odluči tomu stati na kraj. Do tada će svi građani Osijeka plaćati ovakav oblik "zabave".