Svake godine u ovo vrijeme užasavaju nas smrdljivi martini, nezgodni kukci koji vole ljudsko društvo, ili, bolje reći, naše tople domove. Nagon za održanjem sili ih da pronađu neko toplo stanište. Upadaju u naše stanove i izazivaju užas ne samo svojom pojavom nego i mirisom koji ispuštaju kako bi odbili napadača. Zbog toga su dobili i ružno ime - smrdljivi martini.

Dakle, ne samo što su invazivni, jer jurišaju u prostore u kojima žive ljudi, nego su i krajnje nezgodni ako ih pokušate fizički ukloniti. U trenutku kada se osjete ugroženima, ispuštaju smrdljivu tekućinu iz žlijezda na prsima. Drugi dio imena dobili su po vremenu u godini kada najviše dosađuju ljudima, a to je kasna jesen, točnije, mjesec studeni, prema blagdanu sv. Martina, ili Martinju. Stariji naziv za mjesec studeni je martinšćak. No mi već u listopadu s njima imamo velikih problema. Ponekad nam ulete kroz prozor jedan ili dva smrdljiva martina, a ima primjera da se u neku sobu ušulja njih nekoliko desetaka, čak i stotinjak, što izaziva užas u onih koji ih nekako pokušavaju izbaciti. Naravno, svaki dodir izaziva odvratan smrad.

Smrdljivi martin je, kako piše Vinopedia.hr, kukac iz nadreda rilčara, reda stjenica, podreda kopnenih stjenica. U Hrvatskoj ih postoji 800 vrsta. Uglavom su štetni u poljoprivredi. Oštećuju cvjetove, listove ili plodove, iz kojih svojim rilcem, odnosno sisalom, uzimaju sok, kojim se hrane. Obožavaju potajice grickati sobne biljke. Pojavljuju se već u proljeće i karijeru obično završavaju do Martinja, iako oni lukaviji uspijevaju pronaći utočište u grijanom prostoru. To je i razlog zašto obožavaju naše stanove.

Nije smrdljivi martin (Raphigaster nebulosa) naš jedini razlog za brigu. Među stjenicama ima i onih koje se hrane lovom na druge kukce, a ima i onih koje sišu ljudsku krv. Postoje i smrdljiva greta (Dolycoris baccarum), prugasti smrdljivac (Graphosoma lineatum), smeđa stjenica (Coreus marginatus), zeleni smrdljivac (Palomena prasina) i niz drugih kukaca iz reda stjenica. Naši susjedi Srbi zovu ih smrdibubama, a Slovencima je taj kukac sivi smrdljivec. Znanstvenici entomolozi nazivaju ih mirisnim kukcima. Ono što smrdljive martine najviše užasava, nasjeckani je češnjak, staklenka s metvicom ili čili papričica.

Razgovarajući s predstojnicom Katedre za entomologiju i nematologiju, prof. dr. sc. Emilijom Raspudić, saznajemo kako nema pravog načina da se obranimo od invazije ovog kukca. Prilično su otporni na kemijska sredstva. Preostaje nam samo njihovo ručno uklanjanje. Ako upotrijebimo minimum nasilja, postoji mogućnost da nas ne popriskaju smrdljivom tekućinom.

Suživot sa smrdljivim martinima jako je težak, ili, budemo iskreni, nemoguć. Sudar s čovjekom obično završi nepovoljno za ovu vrstu. Rijetki su oni koji uhvaćene smrdljive martine izbacuju kroz prozor čitave, zbog toga što im se oni još iste večeri ponovno ušuljaju kroz prozor. Na internetu možete nabasati i na pjesmu "Smrdljivi martin" pjesnikinje Ane Vučić, čiji prvi stihovi glase: "ubila sam smrdljivog martina/i sad me proganja slika njegove obitelji/žena ga čeka, djeca su gladna/ti se smiješ, kažeš/martini nemaju obitelji/obitelj je ljudska dosjetka/nema veze, kažem/ipak je bio na putu, imao je cilj..."