Oduvijek je među ljubiteljima nogometa bilo i mnogo onih kojima je zanimljivije bilo praćenje utakmica tzv. malih momčadi od onih najpoznatijih, što se posebice odnosi na one koji su u redovnim amaterskim natjecanjima imali svoje favorite. Pomisao da profesionalni nogometaši prihoduju sve više kuna, eura, funti... postupno je povećavalo broj onih koji s nestrpljenjem očekuju nedjelju i svaki novi nastup svojih ljubimaca u lokalnim ligama.
Razloga za zadovoljstvo, uz ostale, ovih tjedana imaju navijači Nogometnog kluba Darda, jer sastav trenera
Ivice Vučka niže uspjeh za uspjehom i, poslije 9. kola, vodi na ljestvici Međužupanijske lige Osijek-Vinkovci s dva boda više od prvih pratitelja, a zanimanje Baranjaca povećala je činjenica što su Darđanima “za petama” (i) susjedi iz Meca i Kneževih Vinograda. Promatrajući sve s otklona, zaključismo kako sadašnji naraštaj momčadi s igrališta “Kraj Đole” želi svom klubu podariti najljepši mogući poklon za impresivni jubilej. Jer, nogometni klub u Dardi utemeljen je još 1920., pa će do smiraja ove turbulentne godine obilježiti prvo stoljeće neprekinuta djelovanja. Sigurno će biti onih, koje će taj podatak iznenaditi, pogotovo jer je darđanski nogomet tijekom bogate povijesti - triput mijenjao ime!
RŠK, BARANJA, MIKICA I DARDA
Neposredno nakon završetka Prvog svjetskog rata osnovan je Radnički športski klub Darda, koji je samo četiri godine poslije preimenovan u Nogometni klub Baranja, koji je ostavio svoj trag u podsaveznim prvenstvima dvadesetih (početno i u župama Zagrebačkog nogometnog podsaveza) i tridesetih godina prošlog stoljeća, a, pod posve novim okolnostima, dvadesetak godina poslije (1946.) dobio je mnogima nepoznato i nesvakidašnje ime - Mikica.
Jer predratni darđanski nogometaš Mihajlo Petković okončao je životni put u nacističkom logoru Dachau, što je sportske djelatnika tog doba potaknulo da (sa)čuvaju uspomenu na tog igrača, pa su odlučili klub nazvati po njegovu nadimku - Mikica! Ipak, već od sezone ‘52./’53. u grupnom prvenstvu Osječkog nogometnog podsaveza sudjeluje momčad NK Darda, što je ime koje je zadržano sve do danas.
Izgubili bismo se u prostoru i vremenu da nabrajamo sve natjecateljske dosege i imena igrača, trenera i sportskih djelatnika tog kluba uključenih u stoljetnu tradiciju darđanskog i baranjskog nogometa, pa si dajem slobodu osobnih impresija stečenih tijekom novinarskog praćenja događaja na razini Slavonije i Baranje.
Sukladno sa svojim objektivnim mogućnostima i postojećim resursima u pojedinim razdobljima prijeđena bogatog puta, Darda je najčešće nastupala u podsaveznom i(li) regionalnim stupnju natjecanja i pritom stjecala ugled respektabilnog sastava. Kroničari su kao nedvojbeno najzapaženija izdanja izdvojili trogodišnje nastup NK Darda u prvenstvu tzv. Jedinstvene republičke lige Hrvatske, u razdoblju od 1974. do 1977., s tim što su jednom (‘75./’76.) podgrijali nadanja navijača da bi mogli “uskočiti” u drugi razred YU natjecanja tog vremena, u Drugu saveznu ligu! Dakako, neizbježno je napisati da su tih godina boje darđanskog nogometa branili i poznati osječki nogometaši Batinić, B. Čulin, Lončarić, Šimleša, Babić, Tikas, Savić…
MAHERI ZA OSVAJANJE KUPA
Nakon kraćeg predaha Darđani su se opet osovili i osamdesetih godina nizali zapažene rezultate kao članovi respektabilnog regionalnog stupnja natjecanja. S ponosom se danas svjedoci tih desetljeća prisjećaju i da je NK Darda 1970. postala pobjednik natjecanja za Kup NSP-a Osijek svladavši u polufinalu susjeda, belomanastirsku Špartu (5:1), a u finalu čepinsko Jedinstvo (5:2). Osim trostrukog strijelca u finalu Marijana Molnara, zasluge su pripa(da)le i preostalim strijelcima S. Uglješiću i Prugovečkom, a igrali su u finalu i Puljak, Eberhardt, Pobulić, S. i V. Horvat, Lukaček, M. Uglješić, Dralić i Vesić.
Prilika je za dodati da se “Kraj Đole” slavilo osvajanje kupa i u novom vremenu, u samostalnoj Hrvatskoj, jer su darđanski nogometaši 2004. u Gradskom vrtu boljim izvođenjem penala nadmašili osječki Metalac i osvojili pokal namijenjen pobjedniku Kupa Osječko-baranjske županije. Red je pohvaliti i tu generaciju: Damir i Drago Horvat, Novaković, Paunović, Vojnović, Stojković, Mijatović, Vidović, V. Čulin, Gužvanj, Jelić, Janoš, Antolić, Lazar i Matajčić.
Domovinski rat i progonaništvo stanovnika hrvatskog dijela tog multinacionalnog mjesta smještenog na južnom dijelu baranjskog prostora, praktično uz lijevu obalu Drave, ostavili su u novom mileniju neizbrisiv trag u životu svih Darđana, pa tako i nogometaša. Ipak, povremeno su i “žuto-plavi”, koji se natječu u sustavu pod okriljem HNS-a od 1999., skretali pozornost na svoje mogućnosti, kao što je već opisana ‘04. i trijumf u Kupu OBŽ-a. Uglavnom, najčešće su im bila predodređeni Prva županijska liga i više oblika međužupanijskog stupanj-natjecanja. No već istaknuta generacija, koja je donijela s desne obale Drave županijski kup, zapisana je i dosad najuspješnija u razdoblju nakon Domovinskog rata. Pod vodstvom Miomira Metera, a na golemo zadovoljstvo gradonačelnika Marijana Molnara i klupskog predsjednika Željka Kundiha i ostalih nogometnih zanesenjaka, darđanski su nogometaši kroz kvalifiacije u ljeto 2003. (protiv Borca iz Bobote, 3:1 i 5:1!) ušli u Treću hrvatsku ligu “Istok”, gdje su se zadržali tri sezone. Damir Horvat, Cvetko, Balatinac, Jelić, Novaković, Radović, Stojković, Lazar, Antolić, Vidović i Ivković iznijeli su najteži teret u kvalifikacijama, a prije toga svoj doprinos u prvenstvo utkali su i Drago Horvat, Bešlić, Gužvanj i Pintar. Tih mjeseci baš ta momčad uspoređivana je s onom poznatom, tridesetak godina prije…
Godine i desetljeća su, tako, prolazila, a ove je godine na igralištu “Kraj Đole” počela priprema obilježavanja jubileja kakvim se danas može ponositi malo hrvatskih klubova. S prisjećanjem na raznolike, skromne ili uspješne godine, kao i na imena i prezimena nogometnih zanesenjaka koji su, svatko na svoj način, pridonosili da Darđani danas ponosno mogu reći da je njihov klub već prevalio stoljeće postojanja. Zbog čega, svima njima, pripadaju isključivo iskrene čestitke.
Piše: Dragutin KERŽE
Predratni darđanski nogometaš Mihajlo Petković okončao je život u logoru Dachau, što je sportske djelatnike tog doba potaknulo da klub nazovu po njegovu nadimku - Mikica.zovu po njegovu nadimku - Mikica.
Pod vodstvom Miomira Metera darđanski su nogometaši kroz kvalifiacije u ljeto 2003. (protiv Borca iz Bobote, 3:1 i 5:1!) ušli u Treću hrvatsku ligu “Istok”, gdje su se zadržali tri sezone.
Stručnjaci
Osim Branka Poznića, Milana Kneževića, Marijana Molnara i Oskara Rajha (mnogo prije Ace Đurđevića, a poslije Panića), koji su uspješno obnašali trenersku dužnost poniknuvši igrački u Dardi, za kormilom raznih naraštaja izredali su se i etablirani osječki stručnjaci. Dubac, Flaker, Vodeničar, Vekić, Jarić, Petović, P. Kolak, Meter…, pa u najnovijem dobu Knez, Pranjić i Vučak, nastojali su na najbolji način pripomoći razvoju darđanskog nogometa. Naravno, s manje ili više uspjeha.
Perjanice
U naraštajima koji su ispis(iv)ali prvo stoljeće darđanskog nogometa skriveno je bezbroj manje ili više darovitih, pa tako i posve etabliranih, nogometaša. Potpunu afirmaciju, poniknuvši u Dardi, na desnoj su obali Drave u redovima NK Osijek pronašli Ljubomir Petrović (koji je počeo karijeru u juniorima, a završio kad se spremao objesiti kopačke po klin), Oskar Rajh (izvorno Reich!), Josip Lukaček, Marijan Molnar i Dražen Kukurić. Darđani ponosno spominju i talent Duška Bačvanina i braće Popović, a trajno je zapisano i da su u raznim razdobljima, nažalost, bez uspjeha, u najboljem regionalnom klubu pokušavali zaigrati Lazo Klajić i Goran Kuzmanović. Još jedan pravi darđanski dragulj, Spasoja Banac, potkraj osamdesetih godina oglušio se na zov osječkog prvoligaša i jednu sezonu proveo u dresu novosadske Vojvodine. Potpisnik ovih redaka uvjeren je da je tom prilikom pogriješio, jer bi Banac u Gradskom vrtu sigurno dobio više prilike za potpuno brušenje svog neprijepornog talenta. Pri spominjanju Darde i nogometa(ša) svakako treba zapisati da je u tom baranjskom mjestu rođen (ali ne kao igrač) i Ivica Grnja!
Rekorderi
Nakon Domovinskog rata (do uoči aktualne sezone) najviše nastupa za NK Darda imao je Antonio Gužvanj, čak 435 “kapica”, Tomislav Cvetko uknjižio je 316, a Božidar Marijanac točno 300 utakmica. Iza njih su Vjekoslav Vučenović (274), Miroslav Marić (252), Vanja Kovač (192), Milan Bešlić (170), Matej Robičko (169) i drugi. Na popisu je ukupno 259 igrača, od kojih je 110 odigralo po najmanje 20 utakmica. Istodobno, klupski golgeter tog razdoblja je Miroslav Marić (85), a isticali su se i Ivan Dominiković(76), Damir Lazar (62), Vanja Kovač (55), Vjekoslav Vučenović (52) i ostali. Ta lista zaokružena je sa 123 imena, od kojih su 33 igrača po jednom (za)tresla suparničke mreže.
Svjedoci jubileja
Predsjednik Nogometnog kluba Darda danas je Dražen Cvetko, dopredsjednici su Dražen Grgić i Davor Marušić, a dužnost tajnika obnaša Boris Novak. Na popisu igrača koje koristi trener Ivica Vučak (trener vratara je Berislav Turić, Školu nogometa i početnike vodi Mirko Cvetko, a kadete Božidar Marijanac), na startu sezone u Međužupanijskoj ligi Osijek-Vinkovci nalaze se Fran Babić, Vladimir Bat, Leonard Barić, Ivan Bilušić, Boris Bolšec, Hrvoje i Kristijan Cvetko, Branimir Ferenčak, Mato Grgić, Vanja Kovač, Saša Kuburić, Božidar Marijanac, Marijan Nikolić, Marin Petrović, Ivan Rolj, Matej Šorli, Tin Rebrina, Denis Vodenik, Berislav Turić, Milovan Trivunović i David Oršoš.