Ono što je u Švedskoj bila najstrože čuvana tajna, a to je dramatični porast kriminala s migrantskom pozadinom, provalila su dva ugledna britanska medija, dnevni list Financial Times i tjednik The Spectator kojima se nitko do sada nije usudio spočitnuti vjerodostojnost.

Dugo vremena mediji su zataškavali ovu činjenicu ne želeći dirnuti u bolnu temu, a to je čvrsto uvjerenje onih koji odlučuju o našim životima da je kucnuo čast za pomlađivanje demografski mrtvog Starog kontinenta, tako da se useljenicima iz Azije i Afrike širom otvore vrata. Svi smo bili svjedoci pravog izbjegličkog i migrantskog stampeda koji je uslijedio 2015. na tzv. balkanskoj ruti, nakon što je njemačka kancelarica Angela Markel, u svojoj zemlji poznata i pod hipokoristikom Mutti, izjavila glasovitu rečenicu "Wir schaffen das" ili "Uspjet ćemo". Bio je to kodirani signal stotinama tisuća nevoljnika, ali i avanturista svake vrste, da se upute u bogatu zapadnu Europu gdje ih očekuju radna mjesta i obilata socijalna pomoć.

Stvari su više nego jasne, bez nove radne snage njemačko ili švedsko gospodarstvo stalo bi na mjestu. Isto vrijedi i za mirovinski sustav. Mladi i poletni useljenici dobro će poslužili i u tom smislu. Oni svojim poreznim i inim uplatama jamče održivost tog socijalnog sustava. Negativna strana masovnog useljavanja su tu i tamo poneki teroristički napad te ponešto kriminala. Naravno, ako imate vlast u svojim rukama, podatak o eventualnom porastu kriminala i udjelu migranata u tome fenomenu uvijek možete držati daleko od javnosti. Upravo se to dogodilo u Švedskoj, u mnogo čemu uzornoj europskoj zemlji, koja je u odnosu na broj stanovnika prihvatila puno više izbjeglica nego Njemačka. O tome kako država, pa bila ona i najdemokratskija, može bezočno lagati svojim građanima, svjedoči i internetska stranica government.se koja u tekstu pod naslovom "Činjenice o migraciji, integraciji i kriminalu u Švedskoj" u potpunosti odbija optužbe na račun migranata i njihove umiješanosti u porast zločina. Režimski propagandisti u tom pamfletu, koji rado nekritički citiraju i poneki hrvatski mediji, izričito kažu kako su tvrdnje da u Švedskoj postoje četvrti pod kontrolom kriminalaca, nedostupne čak i predstavnicima vlasti (tzv. no-go zones), netočne.

No, da se u Švedskoj nešto čudno događa potvrdili su brojne dramatične vijesti. Nekada mirnu oazu na sjeveru Europe koja je svojim stanovnicima jamčila dug i dosadan život, preplavile su vijesti o brojnim pucnjavama i eksplozijama. Nedavna pogibija dvanestogodšinjakinje koju je pogodio zalutali metak uslijed okršaja dviju bandi mnoge je Šveđane uputila na pitanje: Što se to događa u našoj zemlji? Statistika govori da je prošle godine bilo više od 180 bombaških napada zbog čega je Danska privremeno zatvorila granicu sa Švedskom. Korištenje ručnih bombi novost je koju su sa sobom donijeli migranti.

Jedan hrvatski portal jako je razljutila teza britanskog časopisa The Spectator, koji je dramatični porast kriminala nazvao "novom epidemijom", smatrajući je podlim podmetanjem Švedskoj koja se junački obranila od koronavirusa bez uvođenja protuepidemijskih mjera na način kako je to učinjeno u Hrvatskoj i drugdje u Europi. Spomenuti portal je prešutio da je u Švedskoj od korone umrlo čak 5876 ljudi. Nažalost, došlo je vrijeme da antivakserskim predrasudama mjerimo svu stvarnost oko sebe. Ipak smo skloniji povjerovati The Spectatoru, najstarijem političkom časopisu na svijetu osnovanom 1828., kada piše kako je broj poginulih u međusobnim obračunima deset puta veći nego u Njemačkoj. Prema policijskim podatcima, u Švedskoj djeluje više od 40 kriminalnih bandi koje čine useljenici često obiteljski povezani. Njihova specijalnost su krijumčarenje droge i iznuđivanje novca, a ono što ih čini posebnim u svijetu kriminala je spremnost na uporabu neograničene količine nasilja. Drugim riječima, Švedska je masovno uvozeći radnu snagu po principu divlje imigracije "ugostila" i brojne kriminalce. Oni su sa sobom donijeli i zločinački "know how" iz svojih zemalja. Puškaranje u nekim dijelovima Švedske nije neobično, kao ni činjenica da se u neke četvrti boji ući čak i policija. Maskirani kriminalci nadziru automobile na ulazu u neke četvrti Göteborga, a građani ne smiju izlaziti iz svojih kuća prema njihovoj naredbi. Pokazalo se da je sve što opovrgava režimska stranica government.se živa istina. Naravno, jasan je i razlog takve državne propagande. Nije teško prepoznati motiv socijaldemokratske vlade koja ne želi dati za pravo strankama desnijima od sebe, poput Švedskih demokrata, da je integracija stranaca propala. Riječ je o jeftinom politikanstvu koje neće oživjeti 12-godišnju djevojčicu čija je jedina krivnja bila što je šetala psa bez pancirnog prsluka. Situacija nije ništa bolja ni u Njemačkoj. Jedino s tom razlikom što se ondje otvoreno i poimence govori o više arapskih bandi koje harače glavnim gradom Berlinom.

Nema nikakve dvojbe da neke vrlo utjecajne političke snage i dalje inzistiraju na konceptu otvorenih vrata za sve pridošlice koje žele u Europu. Ključni zagovornik ovakve politike je Njemačka na čelu s Angelom Merkel. Odlukom da primi 1500 migranata s grčkog otoka Lezbosa, koji su ostali bez krova nad glavom nakon što su zapalili svoj izbjeglički logor u namjeri da što prije završe u zapadnoj Europi, Berlin je ostalim članicama Europske unije uputio emocionalnu ucjenu. Ona otprilike glasi: Ako oni koji se nećkaju glede otvaranja svojih granica za migrante iz Azije i Afrike ustraju u svojoj nepopustljivosti, bit će im uskraćen novac iz europskih razvojnih fondova, što je korak do njihova izlaska iz članstva Europske unije.

Moramo se suočiti sa činjenicom da najmoćnije članice Europske unije smatraju kako naš kontinent treba radikalno preurediti mijenjanjem nacionalne i vjerske strukture. Naravno, oni se pri tome zaklinju u Europu sotonizirajući svakoga tko se s tim ne slaže. Ima tu svega, pa i kompleksa krivnje zbog nacizma i kolonijalizma (Nijemci to zovu Schuldkomplex) sve do neobične teorije jednog od otaca europske ideje Richarda von Coudenhove-Kalergija koji u svojoj knjizi “Praktischer Idealismus” iz 1925. proriče stvaranje jedinstvene “euroazijsko-negroidne rase” sastavljene od pojedinaca, koja će zamijeniti dosadašnje narode. Možemo mi sada i na glavi hodati, ali moćnici koji misle da znaju što čine svoj će pakleni plan ostvariti.