Đakovački tamburaši Dyaco, koji su tradiciju nadogradili modernim stilovima, ove godine slave tri desetljeća djelovanja, a to su obilježili izdavanjem albuma u izdanju Hit Recordsa. Tim povodom smo popričali s Damirom Ergotićem, Mislavom Živkovićem i Danijelom Carom.

Ove godine obilježavate 30 godina postojanja sastava Dyaco. Kako ide priča o vašem sastavu?


Ergotić: Dyaco je svoje putovanje počeo davne 1990., kad je vizionar, osnivač i menadžer sastava Joza Mikić okupio mlade dečke i pomogao im da počnu graditi vlastite snove. Kroz Dyaco je prošlo mnogo glazbenika i dobrih ljudi, a samo se jedan zadržao od početka, a to je Danijel Car. Uz sve lijepe uspomene i događaje, pa i tragične trenutke koji su snašli Dyaco u toj životnoj plovidbi, danas su u sastavu okupljeni zaljubljenici u dobru glazbu i maštu. Oduvijek je cilj sastava bio prenositi pozitivnu energiju s pozornice na sve vjerne pratitelje, a činjenica da takva energična simbioza između Dyaca i slušatelja traje već 30 godina znači da je ta formula dobitna. Kaže se da glazba počinje na onom mjestu na kojem završava moć obične riječi, stoga je za nas privilegij imati mogućnost uveseljavati ljude, jer se pritom uvijek prvo i sami zabavljamo. Tamburom smo prošli pola svijeta, izdali sedam albuma, do vrha napunili kutiju s uspomenama, tako da možemo reći da je naš posao jedan od najlakših na svijetu. Sve te neprospavane noći, putovanja zbog kojih ozlijedimo 3. i 4. kralježak od sjedala u kombiju i dobijemo žuljeve pod prstima veličine zrna graška, postanu nevažni onog trenutka kada shvatiš da si nekoga dirnuo u dušu.



Glazba se mijenjala kroz godine, od tradicijske do nešto urbanije, s prizvukom popa. Kako je to išlo?


Živković: Kao što cijeli svijet evoluira paralelno sa svim pripadajućim tehnologijama, tako evoluira i glazba, jer nas nova saznanja dovode do novih mogućnosti. Dyaco je priču počeo s tradicionalnim tamburaškim instrumentima, ali ta priča nije došla do posljednje stranice, nego je Dyaco samo otvorio “novi TAB” i napravio ažuriranje sustava, pri čemu su uvedeni noviteti. Dyaco je osmislio električne tambure koje danas postoje pod našim brendom Vision, što je otvorilo mogućnost proširenja lepeze zvukova na pozornici kako bi se publici predstavljali kontinuiranim i dinamičnim nastupima i kako bismo razinu izvedbe te prenošenja energije podigli na višu razinu. Dobro znamo da danas čovječanstvo funkcionira pod načelima doživljajne ekonomije i cjelokupnog paketa snova koji ljudima jamči neprestanu zabavu i provod, a s obzirom na to da je osnovna djelatnost Dyaca pružanje dobre zabave, cilj je izvući najbolje iz toga. Sve dok band okružuju osmijeh, sreća i zadovoljstvo publike, postoji dovoljno goriva kako bismo crpila nova inspiracija i nastavila pričati dobra priča. Međutim, uz praćenje svih glazbenih noviteta, Dyaco će i dalje biti spreman uzeti akustične tambure u ruke i zapjevati pjesmu o našem Đakovu i Slavoniji, jer se nikada neće zaboraviti one početne postavke i emocije zbog kojih smo se i odlučili prstima milovati žice.

Obljetnicu ste obilježili novim albumom Skladište broj 7...


Car: Budući da je od izlaska albuma Donesite dobrog vina Dyaco izdao više singlova, cilj je bio sve te pjesme okupiti pod zajednički nazivnik i njima pridružiti nešto novo iz naše radionice. Tako je i nastao album pod nazivom Skladište broj 7, koji predstavlja svojevrsnu intimu, jer u albumu nisu utkani samo tekstovi i melodije nama srcu drage, nego i vrijeme kroz koje je band prošao zadnjih nekoliko godina, a koje je donijelo lijepe i tužne trenutke. Kada pritisnete play, vi ulazite u naše skladište emocija. Srećom, da biste odškrinuli vrata Skladišta broj 7 ne trebaju vam “pajser”, bejzboj palica, a ni ključ, potrebno je samo vrata otvoriti znatiželjom i negdje u kutu toga skladišta pronaći paletu naših dubokih uspomena. Dyaco je imao sreću kroz godine susretati brojne renomirane autore i izvođače s hrvatske scene, što posebno dolazi do izražaja na novom albumu. Želimo istaknuti Miroslava Rusa kao autora pjesme “Kad-tad”, koji je ujedno i urednik izdanja albuma ispred izdavačke kuće Hit Records u kojoj se nalaze prekrasni ljudi koji su nam velika podrška. Slušajući album uživat ćete uz autorske delicije Ante Pecotića, Damira Bačića, Antonije Šola, Gorana Boškovića i Indire Forza, koja gostuje na albumu svojim energičnim vokalom u pjesmi “Pukni zoro”. Dakako, želimo spomenuti i Antu Gudelja, Antu Majića, Ivu Jurića i Dunju Švorinić, koji sudjeluju na albumu kao autori teksta i glazbe, a glazbenu produkciju albuma potpisuje Bojan Šalamon Shalla. Surađivali smo i s producentima Zvonimirom Domazetom te Željkom Nikolinom, našim prijateljem i sjajnim glazbenikom, koji je glazbeni producent prijašnjeg albuma, a koji sudjeluje i u produkciji tri pjesme na albumu. Uz sve ove glazbene veličine, u album smo utkali i štih domaćeg autorskog rada gdje se kao autori pojavljuju član Dyacoa Boris Šili i izvršni producent Mislav Živković. Za vizualni identitet albuma, za to svojevrsno remek-djelo zadužen je Igor Kelčec, dok styling potpisuje Ivan Friščić, a album je posvećen.



Kako je vrijeme izolacije utjecao na vas? Mnoge su gaže otkazane, zar ne?


Car: Cijeli svijet morao se prilagođavati nekom novom načinu života u 2020. godini, tako da smo se mi morali prilagoditi. Istina, cjelokupni plan vezan uz “terenski rad” koji podrazumijeva putovanja, koncerte i nastupe morao se mijenjati, ali imali smo uvijek dodatnu kartu u rukavu. Kada smo vidjeli da je svijet na trenutak stao, naletio je val inspiracije, pa je nastala pjesma “Zagrlimo vjetar” koja upravo govori o tome kako bismo, pogotovo u ovim trenucima, trebali uživati u zajedništvu i biti zahvalni na onome što imamo. Upravo je pjesma “Zagrlimo vjetar”, kao home edition skladba, našla svoje mjesto na novom albumu.


Živković: Rad u studiju je prešao u veću brzinu i počeli smo dovršavati album kako bi ugledao svjetlo dana još ove godine. Kad smo shvatili da se ne možemo družiti s ljudima koliko bismo htjeli, pokrenuli smo emisiju “Dyaco show” na našem Facebooku i YouTube kanalu. Ljudi gledaju Dyaco iz cijelog svijeta, stižu poruke podrške sa svih krajeva planeta i izvlači se najviše iz ove interakcije online. Naravno, pritom se kao sredstvo dezinfekcije u studiju koristi isključivo rakija, a iz pouzdanih izvora znamo da se drugi za vrijeme Dyaco showa uspješno dezinficiraju viskijem u Dublinu, pivom u Njemačkoj, ili čajem u Engleskoj, tako da se nadamo da smo usput malo poradili i na podizanju imuniteta. Šalu na stranu, kad podvučemo crtu, u 2020. Dyaco je izdao album, pokrenuo Dyaco show i unatoč koronavirusu uspio doprijeti do ljudi, razveseliti ih i ispuniti svoju misiju za ovu godinu.



Ima li nade da će u jesen i zimu biti lakše tamburašima?


Ergotić: Ako bismo htjeli zvučati kao članovi Stožera civilne zaštite, onda bismo mogli reći da su sljedeća dva mjeseca ključna. Ne možemo predvidjeti razvoj situacije koji je u vezi s koronom i društvenim događajima, kao što to nitko nije mogao predvidjeti ni u siječnju, ali treba reći da su jesen i zima uvijek bili mjeseci u kojima je intenzitet nastupa određenim glazbenicima bio smanjen. Znamo da su neki društveni eventi, svadbe, i ostali nastupi nama i mnogim kolegama prolongirani iz svibnja i lipanja na studeni i prosinac, ili za 2021., pa ako bude bilo moguće održati takve nastupe, onda će jesen i zima za tamburaše i druge glazbenike biti plodnija nego inače. Doduše, mi ne možemo predvidjeti ni što ćemo sutra ujutro doručkovati, a sva ostala ozbiljna predviđanja ostavljamo stručnjacima i nadam se da će iz njihov usta izići riječi: “Tamburaši, ma samo svirajte”.

Hoćete li obljetnicu uspjeti proslaviti velikim koncertom, ako ne ove, možda sljedeće godine?


Car: Kad nam to dopuste epidemiološke prilike, organizirat ćemo veliki koncert na kojem će nam se priključiti svi naši prijatelji iz glazbenog svijeta kako bismo obilježili izlazak novog albuma i 30 godina postojanja. U međuvremenu, pripremat ćemo druge stvari, svejedno nabiti nekoliko stotina, ili kojih tisuću kilometara na brojčaniku kombija, dok nas nešto ne zaustavi, i svaki trenutak iskoristiti za uživanje u našem skladištu.

Živković: Svatko bi od nas u životu uvijek trebao negdje kod srca imati skriveno skladište u koje može naići svaki put kada ga ovaj užurbani život “izbaci” sa željenog puta. To je naša poruka svim ljudima, imajte u sebi skladište uspomena, lijepih detalja i svakog drugog sadržaja u koji možete pobjeći kako biste se “resetirali”, opustili i krenuli dalje.