​Bez pozdrava, ozbiljnim glasom, kao da se radi o kakvoj za život važnoj stvari, upitao me je prijatelj idemo li na Žumberak trail. Prije svega, zanimalo me je koliko je ta utrka dugačka i strma. Nešto iznad osamdeset i dva kilometra, provjerio sam. Odnosno, reklamira se kao 50 majlerica, a ima i približno 4000 metara uspona i još više silaza. Idemo, rekoh! Ionako nam je to, ove koronagodine, prva i vjerojatno posljednja prilika za natjecanje na nekom srednje dugom trailu, a kao bonus možemo ispuhati kondicioniranjem nakupljenu energiju te uživati u atrakcijama Žumberačkog i Samoborskog gorja. I to bez gužve, autoerotskog naslikavanja, galame, grljenja, rock and rolla i narodnjačke glazbe i drugih atavizama koje je koronavirus istisnuo iz prihvatljivog ponašanja dokolicom obuzete populacije.

Kako god, ono što smo prije polaska o Žumberku znali može se sažeti na najviši vrh Svetu Geru, na koju presezanja imaju Slovenci, zatim da je Krašić bio rodno mjesto, ali i kućni pritvor do smrti kardinala Stepinca te da su tamo bili naseljavani uskoci. Usput rečeno, cjelokupno raslojavanje i prostornu redistribuciju uskoka nakon raskinutog savezništva s njima odradili su Habsburgovci. Pri čemu je ono išlo u pet po žestini i motivima različitih seoba. Podsjetimo se, dakle, malo te povijesne priče...

Prva je uskočka seoba započela u jesen 1530., kada iz Bihaća na Žumberak dolaze tzv. Vlasi. Tu se radilo o 50 obitelji, a već sljedeće godine dolazi više od tisuću kršćanskih uskoka pretežno iz Cetinske krajine. U godinama koje su uslijedile nastavljaju se tamo naseljavati Dalmatinci iz Zagore čiji "poglavice" dobivaju plemićke titule. Povijesno je ipak najvažnija peta uskočka seoba koja je započela gotovo stotinu godina kasnije od prethodne. Tada su Mlečani nakon primirja s Hausburgovcima od njih tražili da rastjeraju svoje ratne posrednike uskoke iz Senja i time obustave gusarenje nad duždevom flotom u sjeveroistočnom Jadranu. Austrijanci su tako uskoke protiv njihove volje prognali na područje Brinja, Otočca, Istre, a dio njih na prostor Žumberka. Ta prisilna seoba naišla je na velik otpor te je popraćena brojnim akcijama Uskoka, koji su nastavili prosvjedovati i u samom Žumberku, gdje su ubili Jurja Viva, lajtnanta žumberačkog, postavljenog od austrijskih vlasti da smiri teren. Smatra se kako je taj otpor bio jedan od razloga zašto je malom broju senjskih uskoka dodijeljeno plemstvo. Nešto više o intrigantnoj povijesti i općenito o naseljavanju Žumberka kazao nam je ravnatelj JU-a Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje, Kristijan Brkić:

- Dokazi o kontinuitetu nastanjenosti područja sežu u daleku prapovijest, a potvrda su 34 arheološka nalazišta koja se vremenski smještaju u razdoblje starijeg željeznog doba, antike, srednjeg i novoga vijeka. Najvrjedniji arheološki lokalitet na području Parka prirode zasigurno je naseobina i nekropola iz starijeg željeznog doba u Budinjaku, koja glasi kao jedna od najvećih tog tipa na prostoru jugoistočnih Alpa. Formiranjem Vojne krajine tijekom provale Osmanskog Carstva u 16. stoljeću započinje sustavno naseljavanje stanovnika s područja jugoistočne Hrvatske kada ovo gorje biva poznatim kao Uskočka gora, a danas slovi kao bogata kulturno-povijesna cjelina u kojom se pojavljuju sva tri hrvatska narječja, dvije vjeroispovijesti i dva tipa narodnih nošnji - kaže Brkić.

I mi smo na utrci obišli neke od povijesnih znamenitosti, ali je ipak sama priroda ono što Žumberak danas čini posebnim.

Pogotovo ako ga pretrčite "u komadu", odnosno trasiranom rutom od Sošica prema Svetoj Geri, Kaljama, Japetiću, Tihočaju, Lokošin Dolu i Jaski. Obilazeći uz put slap Sopot, najveći u Žumberačkom gorju, te nesvakidašnji ambijent slapa Brisalo smještenog u dolini Slapnice, koju zbog dubine i oštrine često nazivaju kanjon. Usput rečeno, to područje su lokalci zbog obilja vode, vlage, raslinja i neprohodnosti prekrstili u ime "Kambodža". Naime, Žumberak trail je i bez zahtjevnog "kanjoninga" kroz Slapnicu u tehničkom i svakom drugom smislu bio doista teška utrka. Gdje je osim snage potrebne za svladavanje velike visinske razlike i izdržljivosti za dugotrajno trčanje trebalo moći metabolizirati vanjske utjecaje poput velike noćne vlage i dnevne vrućine bez daška vjetra.

Što se tiče strmina, njih je bilo dosta, a najveći neprekidni usponi bili su na Japetić i Plešivicu. S potonjeg vrha prostire se inspirativan pogled na sela i vinograde. Za one koji to još ne znaju, Plešivica je brdo sedam kilometara udaljeno od Jaske i poznato je po prigorskim vinogradima i vinskim podrumima. U jednom od njih održan je čuveni Plešivički sastanak. To je naziv za povijesni tajni inicijativni skup hrvatskih intelektualaca i disidenata, uglavnom sudionika Hrvatskog proljeća, 19. siječnja 1989. u kleti Ante Ledića u Stošincu na Plešivici. Inicijator osnivanja Hrvatskog demokratskog zbora i pokretač okupljanja bio je Vlado Veselica, a među ostalima tamo su bili Franjo Tuđman, Drago Stipac i Tomislav Ladan. Sve u svemu, na Plešivici se dogovorilo osnivanje Hrvatskog demokratskog zbora (HDZ), koji se 17. lipnja iste godine registrirao kao Hrvatska demokratska zajednica, a za vođu je određen Franjo Tuđman, koji je kasnije izabran za prvog predsjednika Republike Hrvatske.

Sve u svemu, bez obzira na bližu i dalju povijest, ono što se i danas na Žumberku ponavlja je slaba prohodnost na terenu te sam u tom smislu siguran da nije bilo nimalo lako kroz divljinu "provući" pedeset milja staza. Zato sam zamolio organizatora Mladena Budinščaka da mi pojasni kako je uspio odraditi jedini dugi trail u Hrvatskoj, s obzirom na sve okolnosti, a pogotovo na koronavirus:

- Cilj nam je bio ovim događanjem Žumberak - Samoborsko gorje i Zagrebačku županiju postaviti na međunarodnu scenu trčanja sa svim popratnim sadržajima koji slijede ovaj trend. Zbog koronavirusa zaustavili smo i ograničili prijave, te je sudjelovalo manje trkača nego prije. Nije potrebno posebno isticati da je odraditi Žumberak trail, u svijetu opkoljenom koronavirusom, za nas bio zahtjevan i neizvjestan posao. Pritom smo, bez obzira na sva pismena odobrenja, usmene dozvole, epidemiološke mjere, preporuke i restrikcije, do posljednjeg trenutka strepjeli od proboja virusa i posljedičnog otkazivanja utrke - kazao je Budinščak.

Na kraju je entuzijazam i optimizam organizatora nadjačao strah i rizik se isplatio. Prije svega na zadovoljstvo trkača, ali i lokalaca koji su s trasiranjem staza započeli krajem prošle godine i nisu odustajali iako im je jedan upad koronavirusa mogao uništiti sve snove. Odnosno, kako je to lijepo nadopunio predstavnik organizatora: "Možda nam je u svemu poticaj davala, a strah od korone potiskivala, ideja da najduža staza predstavi Žumberak kao netaknutu divljinu sa svim svojim prirodnim i inim ljepotama." A označavanje staza svih dužina trajalo je tri tjedna. Staze su prvo očistili, zatim označili klasičnim i reflektirajućim trakama, a na kraju su kontrolori na dan utrke segmentalno sve još jednom obišli i provjerili. Mladen napominje da je na pripremi, organizaciji i provedbi same utrke te održavanju i čišćenju staza nakon utrke volontiralo 70 ljudi. Na kraju svega svi su se složili da je utrka bila odlična, a i određivanjem kotizacije postignut je fer kompromis između uloženog truda i poticaja za daljni rad. Što jaskance u pozitivnom smislu razlikuje od razvikanih utrka na brendiranim destinacijama koje "deru kožu s leđa" trkačima, a uza sve nakon koronaotkazivanja zavlače s povratom uplata, tako neozbiljno prebacujući sav rizik neodržavanja na natjecatelje i/ili državu. Stoga nas je zanimalo kako će se, ako se svijet ikada vrati na staru pretkorona svakodnevicu, postaviti nadležne institucije prema pritiscima i ugrozama prirode koje dolaze od posjetitelja te koja je razvojna perspektiva JU-a PP Žumberak-Samoborsko gorje. Odgovor ravnatelja Kristijana Brkića bio je sljedeći:

- S obzirom na to da je uloga Javne ustanove, osim zaštite prirode, edukacija i promocija zaštićenog područja, blizina npr. glavnog grada Zagreba donosi prednosti u vidu obrazovanja većeg broja posjetitelja o vrednotama samoga Parka prirode, ali i važnosti očuvanja prirode te vrednovanju prirodnih bogatstava. Ulaganjem u infrastrukturu i posjetiteljske centre, ljudima se nude dodatni sadržaji u vidu poučnih staza, električnih bicikala, manifestacija i edukativnih programa. Stoga smo zadovoljni što unatrag nekoliko godina primjećujemo porast broja posjetitelja iz okolnih hrvatskih i slovenskih gradova, posebice na najfrekventnijim lokalitetima poput Budinjaka i Sošica, najviših vrhova Japetića i Svete Gere te zaštićenog krajolika Slapnice. Ove godine izrađena Studija upravljanja posjetiteljima potvrđuje da negativan pritisak posjetitelja na glavne vrijednosti nije izražen. I u slučaju osjetnog povećanja broja posjetitelja ne bi trebalo očekivati negativan pritisak - ili bi ga se uz jednostavne mjere moglo učinkovito kontrolirati i upravljati njime. U tom se smislu provode razne inicijative i projekti od kojih je nositelj svega "Posjetiteljski centar Sošice", preko kojega će biti izgrađen novi centar za posjetitelje koji bi unaprijedio edukaciju o nužnosti održivosti prirodne baštine u odnosu na razvoj turističke ponude stanovništva - zaključuju Brkić.

U tom je smislu indikativno da je ovaj dvojako zaštićeni krajolik netaknute prirode i bogate kulturne baštine dostupan posjetiteljima kroz čak 77 ulaza, od kojih je šest glavnih na lokalitetima Gabrovica, Plešivica, Čunkova Draga, Vivodina, Novo Selo Žumberačko i Sveta Gera. Područje se smatra rajem za aktivne posjetitelje s obzirom na 350 km planinarskih putova i 300 km biciklističkih ruta, pa je idealno planirati cjelodnevne izlete kojima posjetitelj može doživjeti vizure te mozaički krajolik područja zbog čega je i zaštićen na više razina. O temi kompleksnosti i izazovima zaštite prirode ravnatelj Brkić je još dodao: "Na području Parka nalaze se brojne rijetke i zaštićene životinjske vrste, od kojih se ističu veliki predatori medvjed i vuk, 11 vrsta šišmiša, 110 vrsta ptica, brojne vrste travnjačkih leptira od kojih je poseban ugroženi gorski plavac, zatim vodozemac crni daždevnjak, strogo zaštićeni rak kamenjar te 16 endemskih vrsta. Raznolikost osjetljivih i ugroženih staništa poput gorskih livada, vlažnih travnjaka, cretova, lokvi, slapišta, krških špilja i sedrotvornih izvora... pogoduje brojnosti biljnih vrsta. Do sada je ovdje zabilježeno 1033 svojti (985 vrsta i 48 podvrsta), što predstavlja oko 1/5 svih biljnih vrsta Hrvatske, od kojih valja izdvojiti 38 vrsta orhideja, nekoliko glacijalnih relikata i endema podzemlja te mesožderku planinsku tusticu. Područje Parka bogato je vodom, pa tako imamo i 848 izvora, 164 lokve i 20 krških špilja s vodom, a od pet istaknutih slapova najveći je Sopotski slap koji preko tri kaskade prelazi visinu od 40 metara. Šumoviti i pašnjački brdski predjeli isprepleteni naseljima, vinogradima, voćnjacima i vrijednim primjercima graditeljske baštine prepoznati su na nacionalnoj razini kao kulturni krajolik Žumberak - Samoborsko gorje - Plešivičko prigorje, koji se od 2019. godine nalazi na Listi zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske."

Iz svega viđenog i čutog, pred odgovornima u JU-u PP Žumberak-Samoborsko gorje nemali je odgovoran posao uravnoteženja zaštite prirode, rekreativnih trendova i potreba lokalnog stanovništva.