Pandemija ne popušta, broj oboljelih (zaraženih) i umrlih u svijetu je sve veći, a posljednjih tjedana stanje u Hrvatskoj također nije dobro. Usporedno s borbom protiv koronavirusa raznim mjerama zaštite i zdravstvenom skrbi vodi se i utrka za cjepivom protiv koronavirusa.

Koja je zapravo i dalje najveća enigma koronavirusa i COVID-19 zaraze, pitali smo prof. dr. sc. Rosandu Mulić, specijalisticu epidemiologije, redovitu profesoricu u trajnom zvanju na Katedri za javno zdravstvo Medicinskog fakulteta u Splitu. Dr. Mulić također predaje na Medicinskom fakultetu, Zdravstvenim studijima i Pomorskom fakultetu u Splitu....

- Mnogo je toga još nepoznato i mnogo toga nas iznenađuje u vezi s COVID-19 zarazom. Sjetimo se da smo se proljetos nadali da će bolest pokazivati sezonstvo onako kao što ga gripa pokazuje i da će "nestati" s dolaskom ljeta i toplijih dana. To se nije dogodilo. Po meni najveća je zagonetka koliko će trajati imunitet kada se proizvede cjepivo i koliko traje prirodni imunitet, tj. imunitet stečen prebolijevanjem infekcije. Namjerno sam rekla infekcije, a ne COVID-19 bolesti jer se čini da ima mnogo asimptomatskih vironoša i da oni imaju udjela u širenju infekcije. Njihov organizam je u kontaktu s virusom i imuni sustav reagira, što bi trebalo značiti imunitet. Također, ako ste primijetili, nisam rekla "ako", nego kada se proizvede cjepivo. Dakle, smatram da je najveća zagonetka hoće li nas to cjepivo kvalitetno štititi i koliko dugo. Radi se o RNA virusu koji je, za razliku od DNA virusa, sklon mutacijama i to usložnjava problem.


Enigmu sam rekla. Zabrinjava me potencijal pandemije. Cijeli svijet je zahvaćen i ovoga se nećemo tako lako riješiti. Cjepivo je najučinkovitija preventivna mjera, ali ga treba proizvesti, treba biti sigurno i treba procijepiti veliki postotak svjetske populacije da bi se pandemija obuzdala. Ako čekamo da se prokuži svekoliko čovječanstvo, tj. prirodno preboljenje infekcije, dugo će trajati i bit će mnogo žrtava.

Nakon lockdowna u proljeće i otvaranja tijekom ljeta svi sad strepe od jeseni i zime. Što bi moglo biti s dolaskom hladnijeg vremena, koliko bi se stanje moglo pogoršati kad se radi o broju zaraženih i simptomima? Uz uobičajenu gripu, kako se nositi još i s koronom u takvim složenijim uvjetima jeseni i zime?


- Lockdown zapravo više nije moguć, moramo naučiti živjeti, raditi i boriti se s COVID-19. U hladnijem dijelu godine više boravimo u zatvorenom prostoru. Epidemiolozi znaju da je veliki broj ljudi u zatvorenom prostoru idealna situacija za širenje respiratornih infekcija. Mislim da smo svi naučili da se COVID-19 širi kapljicama koje izlaze iz dišnog sustava oboljele ili inficirane (besimptomne vironoše) osobe i ako morate raditi ili boraviti u takvim situacijama, a imate recimo među studentima asimptomatskog vironošu, onda je jedini način da se zaštitimo onako kako nam stručnjaci uporno ponavljaju: da nosimo maske (ne samo reda radi), da poštujemo preporučenu fizičku distancu i da redovito peremo i dezinficiramo ruke.


Profesorica sam, radim sa studentima različitih fakulteta. Na dva zdravstvena fakulteta na kojima radim sve se poštuje. Ljudi se boje, s pravom. Treći je nezdravstveni. Tu imam prilike vidjeti da ljudi ne razumiju ili ne žele razumjeti važnost nošenja maski, pa se onda maske nose pro forma, ne pokriva se nos, ‘meljaju‘ se po džepovima, bacaju po parkiralištima i slično. Mislim da ne znaju (a ima i kolega koji nisu zdravstveni radnici, pa to ne razumiju) da ja nošenjem maske štitim njih, a oni nošenjem maske štite mene. Ako ja štitim njih, onda imam puno pravo tražiti da i oni štite mene. Proces i odgovornost je uzajamna. Svi smo odgovorni, ili bismo trebali biti.


Kod studenata vjerojatno postoji iluzija neranjivosti ("neće meni biti ništa"), tako da je to vjerojatno uzrok takvog ponašanja. Zaboravljaju pritom da kući mogu donijeti infekciju i tako nauditi ukućanima do te mjere da stariji, bolesni članovi završe u bolnici, da ne kažem da umru. Zabrinjava me što se i neki kolege profesori ponašaju slično i gotovo rugaju s provođenjem protuepidemijskih mjera. Mislim da je to iz čistog neznanja i lijenosti da se nešto pročita i nauči, a ako se tome doda i doza bahatosti, stvar postaje zabrinjavajuća.


Dakle, potpuno podržavam mjere koje propisuju nadležni stručnjaci. Dolaskom zime stvar će se zakomplicirati jer će biti i drugih virusnih infekcija. Stariji od 65 godina, zdravstveni radnici i druge rizične skupine svakako se trebaju cijepiti protiv gripe jer bi klinička slika bolesti bila mnogo gora da se istovremeno pojave obje infekcije. Poznato je već da se tijekom epidemije gripe bilježi tzv. "višak smrtnosti" n - broj umrlih je veći nego inače, izazvan bakterijskim infekcijama poput bakterijske upale pluća na iscrpljenom organizmu nakon gripe. Dakle, gripa iscrpi organizam i ako se na to "nakalemi" COVID-19, onda je situacija vrlo ozbiljna. Ja se svake godine cijepim protiv gripe, i to preporučujem svima.

Je li konačno rješenje - cjepivo? Rusi se hvale svojim, no iz Oxforda stižu neugodne vijesti da s cjepivom koje oni pripremaju (a na koje se predbilježio i EU) ima neželjenih nuspojava...? Koje je zapravo usko grlo kod proizvodnje učinkovitog cjepiva? Što je s lijekovima, radi li se na njima usporedno s radom na cjepivu...?


- Kako sam već rekla, problem je genetska struktura virusa. Uzročnik COVID-19 je RNK virus, što znači da je genetski materijal ribonukleinska kiselina. RNK (ili RNA) virusi skloni su mutacijama, što je problem kod proizvodnje cjepiva, odnosno njegove učinkovitosti.


Uzročnik gripe je također RNK virus koji dio svog životnog ciklusa provodi u životinjama (pticama i/ili svinjama), pa kako je i gripa također veliki epidemiološki problem (sjetite se "španjolske", ptičje i svinjske gripe), onda se uz pomoć Svjetske zdravstvene organizacije prati i predviđa mogući uzročnik gripe za sljedeću sezonu gripe. Ovo je objašnjenje zašto se svake jeseni, odnosno početka sezone gripe, treba cijepiti iznova. Ne štiti nas imunitet od prethodnog cijepljenja.


Ovo što se dogodilo s oksfordskim cjepivom - transverzalni mijelitis - ozbiljna je nuspojava i usporava izradu cjepiva, ali znanstvenici će pronaći način da se takve nuspojave izbjegnu.


Rusko cjepivo napravljeno je na način da je "nosač" adenovirus, koji je neopasan i s kojim smo svi bili nekad u kontaktu. Na taj "nosač" genetskim inženjeringom su nadogradili komadić aktualnog koronavirusa, koji će stvoriti antitijela odnosno imunitet. Ne bavim se izradom cjepiva, ali zvuči dobro i obećavajuće. Pitanje je koliko će trajati imunitet dobiven cijepljenjem. U pravilu je imunitet dobiven cijepljenjem kraćeg trajanja od imuniteta dobivenog prirodnim prebolijevanjem bolesti.


Što se lijekova tiče, u literaturi postoje radovi koji pokazuju da je uspješan jedan jeftini kortikosteroid, poznat pod imenom deksametazon. Problem je u tome što je uzročnik virus, pa tu antibiotici ne djeluju. Potrebno je još raditi i istraživati da bi se našao odgovarajući lijek. Sjetite se AIDS-a. Zahvaljujući lijekovima to je sada kronična bolest, ali ostaje problem eliminacije virusa iz organizma.

Što inače mislite o cijepljenju? Vidimo da su protiv cijepljenja tzv. antivakseri, koji organiziraju prosvjede i negiraju bilo kakvu korist od cijepljenja...? O cjepivima također kolaju kojekakve teorije urote... Čini se da sloboda govora trpi svakakve predrasude, strahove, ali i laži i obmane?


- Cijepljenje je najučinkovitija preventivna mjera, i tu nema dvojbe. Oni koji duže pamte znaju koliki su problem bile npr. velike boginje, difterija, dječja paraliza i tuberkuloza, a sve je riješeno cijepljenjem. Velikih boginja više nema u svijetu, što je postignuto zahvaljući dvjema činjenicama: učinkovitom cjepivu i činjenici da je čovjek bio jedini domaćin virusu. Virusa velikih boginja nije bilo u divljim ni domaćim životinjama. S obzirom na to da se ovdje radi o virusu čiji domaćin (životinja) živi u prirodi, nećemo se, i pod uvjetom da nam na raspolaganju bude učinkovito cjepivo, riješiti virusa. Eradikacija neće biti moguća. Izvor zaraze, odnosno domaćin ovog virusa je divlja životinja, a to nemate pod kontrolom. Ne možete pobiti sve šišmiše u svijetu. A što ako osim šišmiša ima još i drugih domaćina odnosno rezervoara i izvora zaraze?


U nedostatku cjepiva služimo se općim preventivnim mjerama koje ovise o prirodi bolesti. Ako se neka bolest prenosi zrakom, to gore, jer svi moramo disati. Sjetim se često straha od AIDS-a kad se pojavio. Onda se naučilo koji su mogući putovi prenošenja i kako se štiti. U šali ponekad kažem studentima da uzročnik AIDS-a ne "leti zrakom", ali uzročnik COVID-19 "leti zrakom", odnosno prenosi se kao kapljična infekcija.


Vrlo često, kada me ljudi pitaju što mislim o antivakserima itd., odgovorim da sam se ja cijepila, da sam cijepila svoju djecu i da su moja djeca cijepila svoju djecu prema Programu obvezne imunizacije. Ja nemam dvojbe: cijepila sam se i cijepit ću se protiv gripe i protiv COVID-19 kada to bude moguće. Neka to bude odgovor na pitanje.


Važno je da kolege koji pristaju uz antivaksere nisu epidemiolozi, nego internist i biolog. Ne znam ni jednog epidemiologa koji je antivakser. Iako se kolege s drugim specijalizacijama ponekad s omalovažavanjem odnose prema epidemiolozima, ipak neke stvari treba naučiti, odnosno znati. I studenti ponekad misle da je "to manje važno" jer nije tako atraktivno. Sve je dobro dok ne dođemo u ovakvu situaciju. Priroda će se i ubuduće pobrinuti da epidemiolozi imaju posla, neće na ovome stati. Sjetimo se ebole. "Čačkanje" u prirodu, nepoštovanje i prirode i čovjeka, besramna pohlepa i trka za profitom s jedne strane i nedostatak osnovnih uvjeta za život dostojan čovjeka dovest će opet do sličnih situacija. Kad se dira priroda, onda se može svašta očekivati.

Je li moguće da je ovaj koronavirus umjetnog podrijetla, da je nekakav kineski eksperiment koji je izmaknuo kontroli? Vaš komentar na sve to?


- Mislim da koronavirus uzročnik COVID-19 nije umjetnog podrijetla. Današnje tehnološke mogućnosti su takve da bi se to već dokazalo, a i utrka među znanstvenicima je takva da to nitko ne bi propustio objaviti. On je već dugo u prirodi, samo je napravljeno nešto (čovjek je to napravio svojim aktivnostima) što ga je dovelo do čovjeka, a onda se dogodio prijenos s čovjeka na čovjeka - što je otežavajuća okolnost i što je zapravo uzrok svega ovog stanja. Čitala sam intervju s profesoricom Gligić. Ona vjeruje da je to prirodnožarišna infekcija. Sklona sam pridružiti se njezinu mišljenju. Tijekom Domovinskog rata radila sam na suzbijanju epidemije prirodnožarišne bolesti koja se zove hemoragična groznica s bubrežnim sindromom ("mišja groznica") koja se dogodila na jednom lokalitetu na Dinari. Izvor i rezervoar zaraze su mali mišoliki glodavci u prirodi. Tada je oboljelo više od 100 pripadnika Hrvatske vojske. U literaturi sam pročitala da je i druga strana imala istu epidemiju (što je logično jer su i oni upali u prirodno žarište). Hemoragična groznica s bubrežnim sindromom ne širi se interhumano – s čovjeka na čovjeka. Kod uzročnika COVID-19 to nije slučaj, virus se širi kao kapljična infekcija i to je ono što me zabrinjava. Ne znam kako ćemo ga se riješiti ako ne bude učinkovitog cjepiva.


Ne mislim da je virus "utekao iz laboratorija", iako je već bilo takvih situacija u povijesti, a sve su (nadam se) naknadno otkrivene, dokazane i objavljene. Ostavljam ipak malu mogućnost da se moglo i takvo što dogoditi.

Što je vaša poruka? Možemo li ipak biti optimisti...?


- Moramo se naučiti živjeti i boriti s COVID-19. Bolest nije izmišljena, ona je tu. To što niste oboljeli do sada znači samo da ste dosad imali sreće. Velika je vjerojatnost da ćete kad-tad doći u kontakt s virusom. Čekajući učinkovito cjepivo, svi moramo provoditi preporučene protuepidemijske ("epidemiološke") mjere. Bolest je ozbiljna, mlađi rjeđe obolijevaju, ali mogu biti asimptomatske vironoše i izvor zaraze. Stariji i već bolesni mogu umrijeti zbog infekcije COVID-19. Nemojte misliti da vas to neće ili da vas se to ne tiče. Tiče se svih nas, svi trebamo biti odgovorni, nositi maske na odgovarajući način, ne bacati ih unaokolo, držati fizičku distancu, prati i dezinficirati ruke. Ne zaboraviti da pranje ruku prethodi učinkovitoj dezinfekciji. Dezinficijens teško može zamijeniti sapun i vodu, on se upotrebljava da se upotpuni proces pranja ruku ili kada nismo u mogućnosti prethodno oprati ruke. Ruke treba detaljno oprati. Korištenje vode bez sapuna nije dostatno.


Uvijek kad god možete otvorite prozore, prozračite prostoriju jer i ako netko ima asimptomatsku infekciju, ventiliranjem ćete razrijediti koncentraciju virusa i bar tako smanjiti infektivnu dozu.


U epidemiologiji postoji shema koja objašnjava uvjete koji su potrebni da bi nastala neka zarazna bolest. Shema se zove Vogralikov lanac i ima pet karika. U anglosksonskom govornom području upotrebljava se izraz Chainofinfection. I jedna i druga shema sadrži pet uvjeta, odnosno karika bez kojih nema zaraze. Potrebni su: izvor zaraze (bolestan čovjek ili vironoša), put prenošenja (u ovom slučaju to je zrak odnosno kapljice), ulazna vrata (dišni putovi, pluća), količina i virulencija mikroorganizama i peta karika je sklonost domaćina (domaćin može biti čovjek ili životinja).


Izvor zaraze može biti bolestan čovjek ili asimptomatski kliconoše/vironoše. Zbog toga se primjenjuju mjere izolacije, samoizolacije i karantene - da bi se kontrolirao izvor zaraze.

Put prenošenja je zrak, odnosno kapljice koje izlaze iz usta i dišnog sustava bolesnog ili inficiranog prilikom govora, pjevanja, kihanja i kašljanja. Kapljice padaju po okolnim predmetima pa se dodirivanjem njih može prenijeti infekcija. Da bi se smanjila mogućnost prenošenja zrakom, nose se maske. Maske moraju pokriti nos i usta, čime se štite ulazna vrata.


Što se tiče "količine i virulencije mikroorganizama", u ovom slučaju uzročnika COVID-19, emitirana količina se smanjuje nošenjem maski i ventiliranjem prostora kao i smanjenjem broja ljudi u prostoriji. Kad je manja količina uzročnika, obično je duža inkubacija i lakša klinička slika bolesti. Dakle, isplati se poštovati mjere koje nam predlažu stručnjaci čiji je to posao. Nemojte se izrugivati ni biti bahati. Nije vrijeme za to.


Peta karika je "sklonost domaćina" - u ovom slučaju to je čovjek. A može biti i životinja. Na ovu kariku djeluje se cijepljenjem, kada se umjetnim putem stvara imunitet ili prebolijevanjem, kada se imunitet stvara prirodnim putem. Treba još vremena, s obzirom da se radi o novom koronavirusu, da vidimo kakav će biti imunitet i nakon cijepljenja i nakon prebolijevanja.


Možda je ovo prilika da napomenem da smo već imali i imamo kontakt s koronavirusom jer je jedan od koronavirusa uzročnik obične prehlade. Još ću podvući nešto što ljudi često miješaju: gripa i prehlada nisu iste bolesti. Različiti su uzročnici, klinička slika bolesti i ishodi. Nisam nigdje pročitala da je netko umro od prehlade, a od gripe jest.


S obzirom na to da su u hladnijem dijelu godine češće prehlade i druge respiratorne infekcije, može se dogoditi da mislite da ste dobili COVID-19, a radi se o običnoj prehladi ili upali grla. Za COVID-19 karakteristična je nešto povišena temperatura, suh kašalj, gubitak osjeta mirisa i okusa, a kod težih slučajeva teškoće s disanjem i gubljenje daha izazvano upalom pluća. U strahu su velike oči, pa u situacijama kad imate neki od navedenih problema, kontaktirajte telefonski svog liječnika obiteljske medicine ili epidemiologa. Protokoli postupanja su razrađeni, a jedini pravi dokaz je laboratorijska potvrda infekcije. Rezultat testiranja ne treba dugo čekati. Obično je gotov za jedan dan.

Možda ste očekivali više, nešto senzacionalno. Ja vjerujem znanstvenicima i dokazima. Vjerujem da su mjere koje su nam preporučene ili obvezne učinkovite i trenutno jedine na raspolaganju. Možda izgleda suhoparno, zastarjelo i dosadno, ali je za sada jedino to raspoloživo. Ne vjerujem u urote. Svi trebamo biti odgovorni, poštovati sebe, druge i prirodu. (D.J.)