Koliko se može vidjeti na web-portalu, Psihološko savjetovalište dr. sc. Ane Kandare Šoljaga u Rijeci vrlo je aktivno i u ovim nimalo lakim, pandemijskim koronavremenima. S tim u vezi, kao i našom ovotjednom temom, za Magazin smo razgovarali s dr. Kandare Šoljaga, doktoricom psihologije s višegodišnjom privatnom praksom u Rijeci, educiranom u području psihološkog savjetovanja na University of Strathclyde u Škotskoj. Dr. Kandare Šoljaga u intenzivnom je radu s tinejdžerima i odraslima iz cijele Europe i regije, već 25 godina. Autorica je tri knjige iz područja samopomoći, koje su postigle značajan uspjeh u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji. Njezine web-stranice posjećuju desetci tisuća ljudi iz čitave regije, a savjete brojni prate i na Instagramu. Njezina posljednja knjiga objavljena je na engleskom jeziku i zove se Having it all: The 7 gifts of midlife.

Možete li nam okvirno kazati s kakvim se sve pitanjima i problemima, javljaju građani kad Vas kontaktiraju, i kako im i s kojim praktičnim savjetima pomažete?

- Od početka ove krize jako se mnogo ljudi javilo za psihološku pomoć. Ovo su sigurno vremena u kojima psiholozi imaju bitnu ulogu u pomoći ljudima da se što bolje nose s novonastalom situacijom, kao i da osmisle kako zadržati maksimalnu moguću kvalitetu života, unatoč krizi. U načinu komunikacije dogodio se isto jedan iskorak u struci, u smislu da je psihološka pomoć mahom prebačena iz odnosa uživo u odnos preko videopoziva.

Cijeli lockdown radila sam izrazito velikim intenzitetom, ali sve preko videopoziva. To je i za mene i za moje klijente bila promjena koju je trebalo kvalitetno osmisliti. Srećom, na svjetskim institutima gdje se redovito obrazujem, mnogo se o tome učilo, pa je ta tranzicija prošla i bolje nego što sam očekivala.

Ljudi su izloženi velikom pritisku, stradavaju i međusobni odnosi, a i strah, koji je evidentan s obzirom na razmjere pandemije, utječe na poremećaje mentalne stabilnosti... Vaš komentar?

- Glavne teme s kojima se ljudi javljaju odnose se na dvije velike teme - obiteljski odnosi i anksioznost. To ne čudi, jer smo sada, više nego ikada prije, ostali bez uobičajenih distrakcija poput sporta, hobija, druženja, šopinga i sl. Obitelji su se našle zajedno, u svoja četiri zida, suočene sa svojim uobičajenim neriješenim problemima, pritisnute općom atmosferom nesigurnosti, straha, neizvjesnosti i promjene. To je za mnoge bio prezahtjevan teret s kojim nisu znali kako se nositi. Na vidjelo su izlazile obiteljske tajne, razlike i posljedice odvojenih života. S druge strane, anksioznost je snažno porasla kod svih nas, u suočavanju s novom, nepoznatom i neizvjesnom budućnosti, što je rezultiralo time da su ljudi bili okupirani brojnim brigama, a ne samo brigom oko toga hoće li oboljeti od koronavirusa. Zanimljivo je da je jedan strah, na neki način, otvorio Pandorinu kutiju iz koje su izišli raznih strahovi, brige i problemi. Tako da mogu reći da u mome radu sam koronavirus nije bio dominantna tema, nego je bio okidač za druge životne teme.

U mnogim sam trenutcima mog rada pomislila kako je koronavirus na neki način "upalio svjetlo" i osvijetlio sve ono za što smo se pravili da ne postoji, jer je bilo u mraku. U skladu s tim je i osmišljena moja pomoć, vrlo individualizirano i ciljano na one teme koje su se otvorile. Osnovni smisao psihološke pomoći kroz krizu je uspostavljanje rutine, briga za psihofizičko zdravlje, razvijanje kvalitetnih strategija suočavanja kroz proaktivno suočavanje i preuzimanje odgovornosti (pa tako i kontrole) nad vlastitim psihofizičkim stanjem. Ne možemo kontrolirati svijet oko sebe, ali sebe, svoj način gledanja na problem i reagiranja na njega, možemo.

Koje su zapravo skupine stanovništva najviše ugrožene ovom koronakrizom, mislim tu ne samo na fizičke, nego i psihičke tegobe? Drugim riječima, kako se koronakriza odražava na mentalno zdravlje starijih, onih srednje dobi, a kako mlađih, postoje li o tim pitanjima suglasnost među stručnjacima, kako u RH tako i u svijetu?

- Premda su osobe srednje i starije dobi (pogotovo ako imaju neku pridruženu bolest) potencijalno najpogođenije mogućim posljedicama oboljevanja od koronavirusa, ja sam u svojoj praksi imala jednako zastupljene ljude mlađe, srednje i starije dobi. Koliko će nas neki stres, pa tako i ovaj s koronavirusom pogoditi, ovisi o psihofizičkom zdravlju, emocionalnoj stabilnosti i općoj kvaliteti našeg života i naših odnosa. Bez obzira na dob, oni koji su stabilniji i koji imaju kvalitetniji život i kvalitetnije odnose, krizu su podnijeli s malo, ili vrlo malo posljedica. Mnogi, međutim, nisu imali dobro postavljene temelje, pa su u novu krizu ušli već iscrpljeni "starim" krizama koje nisu adekvatno riješili. Kolege u svijetu s kojima sam redovito u kontaktu primjećuju taj isti princip. Život je zahtjevan i neki "novi udarac" može lako biti "kap koja je prelila čašu". No nije toliko problem u kapi, nego u tome što je čaša puna.

Hoće li i u kojoj mjeri koronakriza biti faktor "poticaja", da se tako izrazim, u smjeru više depresivnih stanja kod većeg broja ljudi, što bi onda moglo predstavljati još jedan velik problem za društvo kada pandemija prođe? Drugim riječima, možemo li uopće podnijeti život u tzv. novoj normali i suživot s koronom, bez težih i mentalnih posljedica ne samo danas, nego i sutra, u budućnosti?

- Pravi razmjer posljedica ove krize na našu psihofizičku dobrobit vidjet će se tek u budućnosti. Dok preživljavamo ne možemo i proživljavati. Mnogi danas samo preživljavaju, iščekujući kraj ove krize. Kako kraja nema na vidiku, ljudi se različito nose s tako neugodnom informacijom. Mislim da je jedan dio onih koji tvrde da je ovo sve izmišljeno, zapravo onaj dio populacije koji je izabrao nositi se s ovako dugom neizvjesnosti na način da je negiraju, ignoriraju i umanje joj važnost. Nije to neobično kao psihološka obrana i u drugim životnim krizama. Imamo snažnu potrebu da golemi pritisak prestane, i učinit ćemo bilo kakvu mentalnu akrobaciju koja nam u tome može pomoći. Svi moji kolege u čitavom svijetu očekuju veliki porast problema s mentalnim zdravljem u budućnosti.

Svi ističu kako su vremena teška, ali ne i beznadna, i da je krajnje vrijeme da svi konačno shvatimo da smo u dugoročnim problemima, kako zdravstvenim, tako i ekonomskim koji će trajati nekoliko godina, pa što se prije prilagodimo veće su mogućnosti da se oporavimo. Vaš komentar?

- Većina ljudi može se prilično dobro nositi s kratkim intenzivnim stresom, posebice ako imaju bliske osobe s kojima taj stres mogu podijeliti. Dugoročni intenzivni stres druga je priča. Ne smijemo zaboraviti da je koronakriza trenutačno samo jedan element krize, ili onaj okidač s početka priče, ali današnja kriza je i obiteljska, financijska, zdravstvena, društvena, globalna. Današnja kriza otvorila je Pandorinu kutiju i iz nje izlaze i individualne i globalne nevolje, što je snažan pritisak i za psihu najsnažnijih. Naučiti se nositi s tim zahtijeva neke posve nove vještine, kao i vrijeme. Srećom, iz kutije, kao što znamo, nije izišla nada, pa nam je ona danas, uz znanje, kvalitetne odnose s najbližima, proaktivno suočavanje i stručnu pomoć, dobar saveznik. (D.J.)