Izazvana koronakrizom, kao i dobar dio svjetske ekonomije, i Hrvatska je ponovno u recesiji. Sve je postalo jasno već u prvom kvartalu ove godine, kad je ekonomski minus bio 1,2 posto u odnosu na posljednje tromjesečje prošle godine, posebice kada je bruto domaći proizvod (BDP) u drugom kvartalu pao za rekordnih 15,1 posto. Dakle, recesija je i prema definiciji službeno potvrđena, budući da imamo dva uzastopna kvartala u minusu. Sada je vjerojatno svima jasno kako nas očekuju golemi i dugoročni problemi. Iako je pad turističke sezone manji od prvotnih očekivanja, posljedice pandemijske krize nisu ni izbliza riješene, dapače, produbljivat će se.
No, za sada težinu problema ipak amortizira Vlada, programom poticaja za zadržavanje radnih mjesta koji je u samo šest mjeseci državu stajao oko 45 milijardi kuna, i bio usmjeren na 500 tisuća zaposlenih te je uspio dobrim dijelom očuvati radna mjesta. Ipak, problemima tu nije kraj pa je Vlada, odnosno premijer Andrej Plenković, najavio da se sve postojeće mjere za očuvanje radnih mjesta i poduzetnike produžuju do 31. prosinca, odnosno za još četiri mjeseca, što će koštati dodatnih 800 milijuna kuna, a izvori sredstava tražit će se iz europskih mehanizama i programa za izlazak iz koronakrize. Novost je da će sve te mjere moći koristiti i oni poduzetnici koji će možda biti zatvoreni zbog odluka lokalnih, ili Nacionalnog stožera, i to 4000 kuna po zaposlenom, a uz sve mjere veže se i otpis pripadajućih doprinosa na plaću. Vlada računa da će mjere koristiti od 60.000 do 70.000 radnika mjesečno u najugroženijim djelatnostima, što bi trebalo spriječiti porast broja nezaposlenih i očuvanje zaposlenosti.
Inače, za sve mjere pomoći od ožujka do danas isplaćeno su 6,3 milijarde kuna. Premijer je naglasio kako su donesene i provedene mjere utjecale na zadržavanje zaposlenosti, pa u ovom trenutku imamo više od 1,5 milijuna zaposlenih i 150.000 nezaposlenih te ispada da na kraju kolovoza imamo 16.000 više osiguranika. Ujedno je najavio nastavak "Covid" kreditiranja putem HAMAG-BICRO-a i programa HBOR-a. Pritom je aktualna i mjera skraćenog radnog vremena, kao i mjera za mikropoduzetnike te subvencije za ugrožene djelatnosti.
NEIZBJEŽNOST REZOVA
Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) smatra kako je mjera pomoći mikropoduzetnicima od 2000 kuna po radniku uz otpis doprinosa posebno važna, jer dotiče izrazito ugroženu skupinu malih poduzetnika koje je ova kriza najjače pogodila. U HUP-u podržavaju i nastavak provođenja mjera potpore od 4000 kuna po radniku za ugrožene djelatnosti u sektoru ugostiteljstva i turizma te prometa. Protiv su mogućnosti novog općeg lockdowna koji bi se linerano prelio na čitavo gospodarstvo, jer, kako navode, rekordan pad BDP-a pokazao je da hrvatsko gospodarstvo novo "zaključavanje" ne bi moglo izdržati.
Da je situacija i više nego ozbiljna, potvrdio je u javnim istupima i ministar financija Zdravko Marić koji je kazao da je Vladin cilj masu plaća iz proračuna zadržati na istoj razini, kao i ne dovoditi u pitanje isplatu mirovina. Zato je glavno pitanje tko će biti gubitnici, a odgovor je u tome iz kojeg se kuta gleda. Marić poziva na rezove, ali sindikati ne odustaju od rasta plaća u 2021. No, ne treba dvojiti da će potraga za kompromisom između Vlade i sindikata, kao i proteklih godina, sigurno potrajati. Neovisno o tome kako će pregovori završiti ovaj put, nema sumnje da izrada proračuna za iduću godinu ministru financija predstavlja velik izazov. Ipak, u usporedbi s neizvjesnošću koja čeka privatni sektor, oni koji rade u javnom sektoru bar ne moraju strahovati za posao. "Ako za neutraliziranje posljedica koronakrize ne bude dovoljno novca, u zadnjem tromjesečju provest ćemo rebalans proračuna", također je rekao Marić nakon objave da je BDP u drugom kvartalu pao za 15,1 posto, a turizam ostvario trećinu lanjskog rezultata. O proračunu za 2021. navodi kako će ciljati da ukupni rashodi budu na razini iz 2019. Neki će rashodi rasti, poput mirovina, mase plaća, ili onih vezanih uz demografske i socijalne politike, no zato će sve ostale rashode svesti u okvire kako ukupni rashodi 2021. ne bi prešli razinu iz 2019. godine. "Svaki, pa i najmanji izdatak iz državnog proračuna, bit će podvrgnut temeljitom preispitivanju", zaključio je Marić.
Sve u svemu, budućnost neće biti nimalo jednostavna, smatraju ekonomisti, ističući da veliki proračunski deficit i nužnost vraćanja javnih financija u održive okvire neizbježno nameće smanjenje rashoda. Ekonomska kriza, prema predviđanjima Željka Lovrinčevića s Ekonomskog instituta, mogla bi potrajati još pet godina. Da postoji realna opasnost oštrog gospodarskog pada i dugotrajnog oporavka, smatra i Luka Brkić, profesor političke ekonomije s Fakulteta političkih znanosti, koji pritom ističe kako je u jednadžbi izuzetno mnogo nepoznanica te je teško predviđati što će se u budućnosti događati. "Nikada toliko znanja o tako velikom neznanju kojemu svjedočimo i u pogledu ekonomije, epidemiologije, zdravlja, širih društvenih procesa i konotacija", navodi Brkić.
"Mislim da će Hrvatska razinu od 31. prosinca 2019. godine dostići negdje 2025. godine. To znači da će se ovo protegnuti otprilike pet godina dok se ne vratimo na normalnu razinu", procjenjuje za faktorgraf.hr Lovrinčević. Naglašava i kako se nalazimo u specifičnoj situaciji, a procjene o sezonskom karakteru virusa pokazuju se manje-više pogrešnima. S tim se slaže i Brkić, navodeći kako je izvjesno da će biti teško te da postoji opasnost da oporavak bude sporiji i dugotrajniji nego što to neki optimisti govore.
NOVI KRUG KRIZE
Što nadalje kažu prognoze? Relativno brz oporavak nakon snažnog pada BDP-a kao posljedice pandemije koronavirusa i zatvaranja gospodarstva Hrvatskoj su predviđale gotovo sve institucije. No, dio ih je počeo korigirati, iako u 2021. godini i dalje očekuju gospodarski rast. Osim toga, podsjetimo i da je država s početkom krize izazvane koronavirusom sanirala problem, odnosno mjerama održavala likvidnost gospodarstva, što su radile i druge zemlje. Kako su očekivanja bila da će kriza trajati tri, odnosno maksimalno šest mjeseci, tako su i mjere ciljane privremeno. "Međutim, problem likvidnosti sada eskalira i prelazi u problem nelikvidnosti. Dakle, tvrtkama sada nije problem nelikvidnost koju će riješiti nekim kreditom, nego postaju nesolventne, odnosno trebaju ići u stečaj. Taj problem eskalirat će prema kraju godine", procjenjuje Lovrinčević. Onog trenutka kada problem nelikvidnosti preraste u problem nesolventnosti, kako navodi, otvara se i pitanje moratorija na obveze poduzećima koja ih koriste kako bi osigurala likvidnost. "Dobar dio tih moratorija ići će prema stečaju, što znači da se kriza seli prema bilancama banaka. Tada kreće normalna klasična financijska kriza. To znači da će oporavak biti jako dug", ocjenjuje Lovrinčević, ponavljajući kako tek treba očekivati novi krug krize.
Bez obzira na to koliko bi se moglo prigovarati na mjere pomoći gospodarstvu, Brkić se slaže da su one amortizirale prvi udar krize i "koliko-toliko konsolidirale priču koja je izgledala užasno". Međutim, pitanje je što će se događati dalje. "To je nešto što je vrlo upitno, jer nemamo odgovor na neke fundamentalne stvari. Zatvoriti se definitivno više nećemo, ne samo mi, nego nitko na svijetu, jer ne bismo preživjeli. E, sada, kakvi će biti monetarni i fiskalni kapaciteti država, to ćemo vidjeti. Dokad će to moći ići, gdje su ti gornji limiti nečeg što poznajemo kao tradicionalne politike - monetarne i fiskalne. Ako s pandemijskog aspekta jesen bude vruća, mislim da tradicionalne mjere monetarne i fiskalne politike neće biti dostatne, bez obzira na veličinu tih transfera, jer jednostavno ćemo se morati drugačije organizirati, raditi, kupovati, proizvoditi", navodi Brkić. Uz sve navedeno, i aktualna ekonomska prognoza Europske komisije ukazuje na to da Hrvatska ne može očekivati brz oporavak.
Ipak, to su najcrnja predviđanja, iako prilično realna, ali kada ministar financija kaže da je “sve podložno rezovima, osim mirovina”, ujedno šalje poruku ostalim korisnicima proračuna da ne samo da bi se mogli naći na listi “gubitnika”, nego i da u ova teška vremena nema mjesta velikim zahtjevima. Unatoč svemu, optimistički gledano, ima ekonomista koji ipak vjeruju da se Hrvatska može relativno brzo izvući iz problema, ali također ne vide izlaz bez smanjivanja državne potrošnje, ali i privatizacije preostalih državnih tvrtki. Zaključiti priču za ovaj put možda je najbolje premijerom. Na pitanje koliki je prostor u proračunu, odnosno koliko još može izdržati u krizi, Plenković je kazao kako izdržati može i da nema panike te kako u javnom prostoru i medijima valja prestati sa stvaranjem panike.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
Cijena koronakrize
Koronakriza Hrvatsku je dosad stajala oko 21 milijardu kuna, ako se zbroje potpore gospodarstvu, otpisi poduzetnicima te rupa u proračunu zbog smanjenih prihoda od poreza, rekao je ministar financija Zdravko Marić. “Ne možemo zanemariti ni čitav niz dodatnih rashoda, poglavito u sektoru zdravstva za borbu protiv pandemije. Imali smo i druge izdatke koje nismo planirali, kako za lokalnu samoupravu, tako i za HZZO i ostale entitete gdje smo rekli da ćemo im olakšati bar likvidnosno ovu situaciju”, izjavio je Marić. Dodao je i da bi se idućih tjedana trebale usvojiti smjernice ekonomske i fiskalne politike, a gdje će biti ažurirana i projekcija BDP-a za ovu godinu. Procjena pada bit će navodno nešto bolja od dosadašnjih predviđanja od 9,4 posto.
ZDRAVKO MARIĆ: Svaki, pa i najmanji izdatak iz državnog proračuna, bit će podvrgnut temeljitom preispitivanju...
Novi opći lockdown, koji bi se linerano prelio na čitavo hrvatsko gospodarstvo, nikako se ponovno ne bi mogao izdržati...
IVANA BILIĆ
Krizu će savladati oni koji su spremni za brze promjene
Koronakriza je zahvatila gotovo sve segmente društva, a velik broj kompanija i poduzetnike stavila u tešku situaciju gdje je cjelokupno poslovanje ugroženo. Tako je u gotovo cijelom svijetu, uključujući i Hrvatsku. Suočeni s takvom situacijom, kako pronalaziti novi/drugačiji pristup i graditi novu logiku poslovanja, ali i poslovnog komuniciranja, neka su od pitanja na koja u svom osvrtu odgovara izv. prof. dr. sc. Ivana Bilić, s Ekonomskog fakulteta u Splitu:
POZICIJA OPG-ova
- Generalno, koronakriza neće imati samo kratkoročne efekte, nego mnogo dublje. Lockdown je zatvorio mogućnosti poslovanja za mnoge, ali je i postao prilika drugima. Gledajući kroz povijest, a i u samu suštinu krize, dok je jednima kriza kraj svega, drugima ona postaje prilika. I to je tako bilo oduvijek, koja god kriza da se pojavila u dosadašnjoj poslovnoj povijesti.
Prilike je najlakše uočiti na primjeru domaćih OPG-ova, prije krize za mnoge od njih potencijalni i sadašnji kupci nikad nisu niti čuli, jer tako mali proizvođači nisu imali kapaciteta ili sredstava za marketing. U krizi mnogi od njih okrenuli su se drugim načinima prodaje putem virtualnih tržnica, pa su neki od njih, ako zadrže razinu kvalitete proizvoda i usluge, trajno proširili svoja tržišta. No najčešće primjedbe na rad OPG-a vezane su uz raspoložive količine roba, kao i komunikaciju s kupcima. Mišljenja sam kako će oni koji uspiju trebati stručnu pomoć u organizaciji prodaje, prodajnom procesu i komunikaciji s kupcima, pa čak i marketingu. Isto tako, bitno je napomenuti kako je potrebno širiti tržište prodaje, posebice izvan svojih proizvodnih sredina u kojima ima malo kupaca, pronalazeći modele kupnje i dostave koji bi olakšali proces, a smanjili troškove proizvođačima.
Nisu na taj način profitirali samo OPG-ovi, nego i mnoge druge internetske trgovine. Udjel prodaje u internetskim trgovinama značajno je porastao proteklih mjeseci. Kako nam je stanje nakon otvaranja svega u nekom kontinuitetu izazovno, mnogi su nastavili i dalje kupovati na isti način, iz udobnosti svog doma, izbjegavajući nepotrebnu izloženost. Jedan od uspješnih primjera brze prilagodbe u krizi je i osječka Saponia, koje je u kratkom roku izbacila liniju proizvoda za čišćenje koji ujedno dezinficiraju. Dobri efekti mogu se pronaći i u ograničenju međunarodnih putovanja, a što je direktno utjecalo na povećanu domaću potrošnju i sve veću upućenost na domaće proizvode i kupnju u Hrvatskoj.
MALI I VELIKI
Slijedom svega logično je očekivati kako će se s obzirom na izazovnu jesen taj trend nastaviti, veće šanse za preživljavanje krize imaju oni koji su spremni na promjene, i to brzo. Što nam to donosi? Definitivno pad zaposlenosti u raznim trgovinama, pa i zatvaranje istih. Dok će s druge strane doći do potreba povećanog zapošljavanja u dispečerskim centrima, službama za korisnike i dostavnim službama. No ostaje i dilema zbog čega su se mali brzo prilagodili, a veliki nisu. OPG-ovi su preko noći promijenili svoj poslovni model u smislu distribucije proizvoda, dok veliki uglavnom i dalje očekuju povratak na staro, računajući razlike u prometu, uspoređujući, često zaboravljajući kako su se i sami kupci promijenili, kao i njihove kupovne navike, neke možda i trajno. A i već od prije bilo je jasno kako su mlađi potrošači skloniji svemu što donosi internet, pa tako i kupnji.
MIJENJATI MODELE
Najviše pogođene djelatnosti zasigurno su ugostiteljstvo i turizam i najteže se nose s krizom, realno sve epidemiološke mjere odnose se najviše na njih. No nakon svega, posebno dugotrajne zatvorenosti ugostiteljskih objekata, pa onda otvaranja uz komplicirane mjere, njihova budućnost je još neizvjesna. Jedno se pitanje nameće, a odnosi se na to kako ljudi sada zbog epidemiološke slike manje posjećuju takva mjesta; možda će se taj silazni trend nastaviti i dalje, posebno dolaskom jeseni i hladnijih dana. Tek rijetki restorani su se snašli s dostavama.
Što se državnih potpora tiče, one su bile korisne u smislu ublažavanja prvih udaraca krize i faktora iznenađenja, ali dugoročno gledano, uz smanjenu potražnju nekih roba i usluga, za očekivati je kako će na duži rok zatvaranje tvrtki i izlazak iz poslovanja biti mnogo izglednije rješenje za same vlasnike, posebice ako se neizvjesnost koronakrize produži i u 2021. godini. Neka od mogućih rješenja svakako su u primjerice širenju terasa i otvorenih prostora na kojima se obavlja ugostiteljska djelatnost, čak i u hladnijim danima. Fleksibilnost je dobrodošla i od strane vlasti, a u konačnici takva je mjera jeftinija i korisnija od potpora. Naši ljudi vole odlaziti u kafiće, to je društvena potreba te bi je svakako trebalo omogućiti uz poštivanje epidemioloških mjera.
Koronakriza će proći, ali neke će navike ostati, potrošači su se promijenili, a na poslovnim organizacijama isti je zadatak kao i uvijek - pratiti potrošače, i to brzo i fleksibilno, mijenjajući poslovne modele. Ponekad je rješenje i izlazak iz industrije, i to što prije, dok još postoji resursa i kapitala da se pokrene nešto drugo.
BRANKO ANČIĆ
Pandemija je uvod u druge vrste kolapsa
Na natječaju Ministarstva znanosti i obrazovanja i Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ) između ostalih odobren je i projekt "Otpornost hrvatskog društva uslijed COVID-19 pandemije - SOCRES".
Što nam o tome može reći, malo šire pojasniti o čemu se radi, pitali smo doc. dr. sc. Branka Ančića, znanstvenog suradnika Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i Centra za istraživanje društvenih nejednakosti i održivosti (CIDNO)?
- Projekt SOCRES vođen je pitanjem što jača kapacitete pojedinaca, skupina, zajednica i organizacija, ili društva općenito, da mogu pozitivno odgovoriti na prijetnje i negativne učinke katastrofa poput COVID-19. Društvena otpornost odnosi se na kapacitete ljudskih zajednica da izdrže izvanjski prouzročene šokove koji potresaju njihovu društvenu infrastrukturu te da se od njih uspješno oporave. Projekt istražuje tri široko postavljene determinante društvene otpornosti: (1) društvene odnose i mreže, (2) znanje, narative i medijske okvire, i (3) društveni metabolizam i institucijske kapacitete. Budući da je društvena otpornost multidimenzionalni pojam, njegova razrada zahtijeva interdisciplinarni pristup kao i prikupljanje različitih vrsta empirijskih podataka i analiza. Iako je projekt u svojim temeljima sociološki, oslanjat će se i na teorijske i empirijske uvide iz političke ekonomije i političke ekologije. Krovni ishod ovog projekta jest bolje razumijevanje sposobnosti prilagodbe, ali i pozitivne transformacije hrvatskog društva zbog posljedica katastrofa kao što je COVID-19 pandemija. No, rezultirat će i boljim razumijevanjem društveno-kulturnih i institucionalnih preduvjeta za prilagodbu razvojnim ograničenjima koja su specifična za 21. stoljeće.
OPASAN PLES
Koronakriza traje sad već više od šest mjeseci. Svi ističu kako su vremena teška, ali ne i beznadna, i da je krajnje vrijeme da svi konačno shvatimo da smo u recesiji i da će ona trajati nekoliko godina, pa što se prije prilagodimo, veće su mogućnosti da se oporavimo. Vaš komentar?
- Prilagodba je ključni koncept u 21. stoljeću. Iako će mnogi govoriti da je važno da se prilagodimo, neće govoriti čemu se točno treba prilagoditi i koji su to globalni izazovi zbog kojih moramo kao društvene zajednice pronaći mehanizme prilagodbe. Kao prvo, treba biti svjestan kako je COVID-19 pandemija posljedica ekonomskog sustava kojemu je glavni cilj ekonomski rast, odnosno kapitalizma, koji se temelji na ekstrakciji resursa i širenju ljudskih zajednica u okoliš gdje onda dolazi do izlaganja ljudi zoonotskim bolestima za koje nemaju stvorenu otpornost. Kao drugo, treba biti svjestan kako su klimatske promjene i rapidno propadanje okolišnih sustava koji su nam potrebni za preživljavanje glavni izazovi zbog kojih moramo globalno, nacionalno i lokalno pronaći načine kako se prilagoditi, a da pri tome ne svjedočimo kako mnoge ljude ostavljamo bez hrane, obespravljene, osiromašene dok nekolicina pritom zadržava pristupe resursima koji su nam svima potrebni kako bismo imali dostojanstven život. Trenutna pandemija je poput uvoda u razne druge vrste kolapsa koji nas očekuju u ovom stoljeću.
Izraelski povjesničar i filozof Yuval Noah Harari u nedavnom članku upućenom svjetskoj "utjecajnoj klasi" preko londonskog Financial Timesa upozorava na opasnosti koje donosi svaka privremena suspenzija demokracije, pa i sad u vrijeme koronakrizne pandemije. S tim u vezi pitanje - trpi li i u kojoj mjeri demokracija u kojoj država provodi mjere ograničenja prava i sloboda pod izlikom da to čini zbog opasnosti od u ovom slučaju koronapandemije?
- Vidimo kako reakcije nekih država i vlada poput mađarske, izraelske ili indijske na COVID-19 pandemiju pokazuju rast autoritarizma i ozbiljnu prijetnju demokraciji. Ova globalna pandemija pokazat će i pokazuje raznolikost u upravljačkim modelima različitih vlada i načinima nošenja s ovom krizom, koja će se samo još produbiti. U svakom slučaju, radi se o kombinaciji između politika socijalne države s jedne strane i represivnih načina obuzdavanja pandemije i uvođenja kontrole s druge strane. Taj ples u kojemu države i vlade nešto i nekima daju dok istovremeno nekima oduzimaju može biti vrlo opasan i zato je važno svaku odluku i mjeru koje donosi i koje će donositi Vlada i Nacionalni stožer pažljivo analizirati i sagledati u kontekstu suvremenih demokratskih standarda.
CRNA BUDUĆNOST
Neki cinično nastrojeni komentatori kažu da je moguće da se svijet više neće željeti vratiti na stari model. Jesmo li doista, svjesno ili nesvjesno, spremni za tzv. novu normalnost koja je proizišla iz ove koronakrize i prilagodbu na suživot s koronom?
- Upravo zbog globalnih okolišnih i društveno-ekonomskih kolapsa koji su u tijeku, čije ćemo posljedice gledati u idućim desetljećima, mi se nikako ne smijemo vratiti na to "staro". To staro nije bilo dobro jer je uništavalo planet Zemlju, uništavalo našu budućnost i budućnost generacija koje dolaze, a pri tome je stvaralo izrazite nejednakosti unutar društava i među društvima. Zbog toga je potreban novi model koji će stvoriti ekonomiju stabilnog stanja, a koja će biti unutar regenerativnih i asimilacijskih kapaciteta planeta Zemlje. Takav model mora doprinositi kvaliteti života za većinu ljudi, a ne samo za neke.
Uzimajući sve u obzir, kakav nas svijet čeka u budućnosti, preobražen pandemijom koronavirusa, da se malo upustimo u predviđanja, pretpostavke...?
- Različiti svjetovi nas očekuju u budućnosti. Ako nastavimo na isti način kako smo do sada globalno funkcionirali, onda nas očekuje svijet gladi, suše, deforestacije, ratova i sukoba, otimanja, degradacije okolišne i moralne, svijet u kojemu će većini ljudi biti teško i nepodnošljivo živjeti. Ako započnemo drukčije i održivije, onda možemo živjeti u svijetu u kojemu vodimo računa o granicama planeta Zemlje i vodimo računa da nam je potreban društveno-ekonomski model koji potiče društvenu i klimatsku pravednost, rodnu ravnopravnost, ispunjavanje osnovnih ljudskih potreba, više slobodnog vremena, osjećaj zajedništva, participativnu demokraciju, dobro individualno i kolektivno zdravlje i cijeli niz ostalih pozitivnih društvenih ishoda. Odluka je na svima nama i zato zahtijeva koordinirano kolektivno djelovanje. (D.J.)