Magazin
IZDAVAČKI POTHVAT GODINE: TOLKIENOV HRVATSKI HOBIT

Torbar iz Kotara: Jedini hrvatski prijevod koji bi odobrio Tolkien
Objavljeno 12. rujna, 2020.
Trijumf Lumena i prevoditelja Marka Marasa

Mala obujmom, tek nešto više od 200 stranica, ali velika idejom i temom, knjiga Hobit J. R. R. Tolkiena, jedno od remek-djela na kojima već desetljećima odrastaju naraštaji čitatelja diljem svijeta, napokon je, zahvaljujući prevoditelju Marku Marasu i stručnome timu Lumen izdavaštva dobila hrvatski prijevod dostojan izvornika.

U novome prijevodu Tolkienova Hobita (i Gospodara prstenova, objavljenog u studenome prošle godine) imena i prezimena junaka te sva zemljopisna imena prevedena su na hrvatski. Posrijedi nije nikakav prevoditeljski hir, kako bi mogao brzopleto pomisliti dio hrvatskih obožavatelja Tolkienova lika i djela, nego krajnje profesionalan postupak sukladan dugoj tradiciji hrvatskoga književnog prevoditeljstva.

OPĆI JEZIK
Neupućenima može na prvi pogled izgledati čudno, ali riječ je o jedinom pravom hrvatskom prijevodu Hobita, usklađenom s uputama koje je slavni pisac i najutjecajniji filolog druge polovine 20. stoljeća napisao za prevoditelje iz cijeloga svijeta moleći ih da u svojim jezicima sačuvaju jezično bogatstvo i svijet koji je stvorio.

"Mnogi su se hrvatski čitatelji prvi put susreli s likovima i mjestima iz Gospodara prstenova prije nego što su uzeli knjigu u ruke. Igrani i animirani filmovi, internet, igračke, društvene igre - Tolkienov svemir danas je sveprisutan, i to u svojem izvornom, engleskom obliku. Zato bi se čitatelj mogao iznenaditi kad otkrije da se u ovoj knjizi glavni junak ne preziva Baggins, nego Torbar, da ne živi u Shireu, nego u Kotaru, i da su stotine drugih imena prevedene na hrvatski jezik. To nije prevoditeljski hir. Naprotiv, vjerno sam slijedio želje J. R. R. Tolkiena", objašnjava Marko Maras.

Poučen lošim iskustvima s prvim prijevodima Gospodara prstenova na nizozemski i švedski jezik (šezdesetih godina prošlog stoljeća), u kojima su slobodno mijenjana imena likova i mjesta, Tolkien je za prevoditelje iz cijeloga svijeta sastavio opsežan leksikon imena s objašnjenjima i prijedlozima. Od prevoditelja je zatražio da se imena prevode tako da osnova bude prijevodni jezik umjesto engleskoga. Što to konkretno znači?

SMISLENA IMENA
"Tolkienov je leksikon imena često zakučast, ali počiva na jednome jednostavnom pravilu. Glavni jezik Međuzemlja, ‘opći jezik‘, onaj kojim govore hobiti i većina drugih stanovnika, u izvorniku je engleski. Budući da u prijevodu hrvatski postaje ‘opći jezik‘ umjesto engleskoga, ‘sva imena koja nešto znače na suvremenom engleskome moraju se prema smislu prevesti na hrvatski‘. To je osnovno Tolkienovo pravilo", otkriva prevoditelj Maras.

Njegov prethodnik Zlatko Crnković nije se dosljedno pridržavao Tolkienovih uputa. Neka je imena prevodio u skladu s autorovim željama, neka prema vlastitu nahođenju, a neka je ostavljao na engleskom jeziku. Prevođenje Tolkienovih djela iznimno je složen i osjetljiv posao; ne treba smetnuti s uma to da je riječ o autoru koji je, kao vrhunski filolog i poliglot, bio toliko opčinjen riječima i jezicima da je izmišljao nove i rekonstruirao izumrle jezike. O kakvoj slojevitosti prevoditelj mora voditi računa, odlično pokazuje primjer rijeke Brandywine/Bevande koja protječe kroz Shire/Kotar.

"Rijeka koja teče kroz Kotar zove se Brandywine. Zašto baš Brandywine? Zato što su, nekada davno, prvi koji su dali imena svim stvarima bili vilenjaci. Oni su tu rijeku nazvali Baranduin. Kada su došli hobiti, prilagodili su to ime svojem jeziku, kao što rade svi narodi. I Tolkien sam kaže u svojim uputama prevoditeljima: ‘Ako je ikako moguće, dragi prevoditelju, učini istu stvar. Znači, tvoje ime mora imati smisla na tvojem jeziku, biti vezano uz njegov naziv i još se nadovezati na ono vilinsko!‘, tumači prevoditelj Maras i preporučuje svim zaljubljenicima u Tolkiena da na internetu potraže Guide to Nomenclature of the Lord of the Rings.

Najbolji način za istraživanje pojedinačnih imena jest mrežna stranica tolkiengateway.net na kojoj članci u formatu Wikipedije sadržavaju etimološku natuknicu za svako Tolkienovo ime, napominje Marko Maras, koji završava prijevod Silmarilliona, djela koje pruža dragocjen dodatni uvid u povijest Međuzemlja i cjelokupnu mitologiju Tolkienova svijeta. Ta zbirka priča koju je Tolkien neuspješno pokušavao objaviti uz prvo izdanje Gospodara prstenova, a potom je dorađivao gotovo pola stoljeća, izlazi ujesen u izdanju Lumena.

(Miroslava Vučić i Marko Maras)



SRETAN TOLKIEN
Sljedeće godine možemo očekivati i ona Tolkienova djela koja dosad nisu prevedena na hrvatski, naravno, i ovaj put u raskošnoj opremi mladog dizajnera Vanje Perkovića. Nakladnički pothvati poput novoga prijevoda zahtjevnoga teksta i raskošne opreme koja svojim platnenim uvezom i zlatotiskom priziva kolekcionare iz cijeloga svijeta svrstavaju Lumen i hrvatsko izdavaštvo u sam vrh svjetskog nakladništva, smatra urednica knjige Miroslava Vučić.

- Marasov prijevod Hobita i Gospodara prstenova, zahvaljujući prevoditeljevu pomnom izučavanju Tolkienovih uputa i razumijevanju njegova izmaštanoga svijeta te dubokoj uronjenosti u povijest hrvatskog jezika, dokazuje poetološku zrelost suvremenoga hrvatskog jezika koji može iznjedriti ovakva zahtjevna lingvistička djela. Prijevodi Marka Marasa zvuče kao da je Tolkien pisao na hrvatskome, kao što oni u Francuskoj zvuče kao da je pisao na francuskome, a oni u Njemačkoj kao da je pisao na njemačkome. Marasovim prijevodom Tolkienovih remek-djela i Lumenovim projektom hrvatsko se nakladništvo vinulo u obitelj civiliziranih zemalja koje su to već davno učinile, tj. poštujući autorovu poetiku i lingvističko bogatstvo književnoga teksta, s najvećom odgovornošću istu tu priču, zavodljivo i sofisticirano, ispripovjedile na svojemu jeziku. Tolkien bi stvarno bio sretan - ističe urednica Lumena Miroslava Vučić.

Priredio: Darko JERKOVIĆ

MARKO MARAS

Antologijska rješenja

 

Svi koji su Hobita čitali u izvornom engleskom izdanju ili u dosadašnjem hrvatskom prijevodu, prva rečenica romana urezala im se u pamćenje i sjećanje vjerojatno više od svega ikad pročitanog u žanru fantastike. Glasovita rečenica naravno glasi: U rupi u zemlji živio je hobit!

No u novom genijalnom prijevodu Marka Marasa, čitajući knjigu dalje, iznenađenja je pregršt, a ona se odnose na nevjerojatan Marasov “jezik današnjice”, u kojemu hrvatski nazivi i imena likova poprimaju nova značenja i postaju unikatna vrijednost te u konačnici zvuče onako kako je to Tolkien preporučio svima koji su njegovo djelo kanili ispravno prevoditi na svoj jezik, u ovom slučaju na hrvatski. Takav pristup i takav način prijevoda, objasnio je sam Maras (obvezno pročitajte i njegovu prevoditeljsku napomenu na kraju knjige, kao i dodatke: Englesko-hrvatski glosar i Hrvatsko-engleski glosar) odgovorivši na niz pitanja vezanih uz nedavno objavljenog Hobita, u izdanju zagrebačkog Lumena.

Zašto Torbar, a ne Baggins?

- Prezime Baggins u svojoj osnovi ima riječ bag, vreća, torba, koju govornik engleskoga osjeća vrlo živo, i zato Tolkien traži da se prezime prevede u nešto što će jednako zvučati čitatelju prijevoda. Taj zahtjev ispunjava prezime Torbar. Frodovi se rođaci šaljivo prezivaju Sackville-Baggins, s osnovom sack (vrećica, kesa), što je u prijevodu Keser-Torbar: stvarno prezime s istim značenjem.

Stari i novi prijevod osobnih imena?

- U starom prijevodu: Dragi moji Bagginsovi i Boffinovi! I dragi moji Tookovi i Brandybuckovi, i Grubbovi, i Chubbovi, i Burrowsovi, i Hornblowerovi, i Bolgerovi, Bracegirdleovi, Goodbodyevi, Brockhouseovi i Proudfootovi!

Ta prezimena nešto znače izvornim govornicima, hrvatskim ništa. Dakle, iznevjereno je osnovno autorovo pravilo: sva imena koja nešto znače na suvremenom engleskome moraju se prema smislu prevesti na hrvatski.

U novom prijevodu ta rečenica glasi: Dragi moji Torbari i Bofini! I moji dragi Tukovi i Jelende, i Grebonje, i Trbonje, i Rovaroši, i Duhači, i Bujanci, Pasanci, Trupine, Jazbinari i Nogoslavci!

Prijevod imena koja hobitima ne znače ništa?

- Imena koja za hobite nemaju značenje, nego su ih oni preuzeli iz starijih jezika i samo uskladili sa svojim pravopisom, prilagodio sam prema Tolkienovoj uputi da budu u skladu s hrvatskim pravopisom. Zato nije Took, nego Tuk, nije Bree, nego Bri.

Zašto je Thror ostao Thror?

- Za osobna imena koja nemaju nikakva značenja autor je ponudio dvije mogućnosti: Samovo prezime Gamgee može se transkribirati na jezik prijevoda (Gamdži) ili se zamijeniti izvornim hobitskim prezimenom (Galpsi). Zbog nezgrapnosti onog dž odlučio sam se za drugu mogućnost.

Ime Thror, kao i sva druga patuljačka imena, ništa ne znači na engleskom, pa je vrijedilo standardno Tolkienovo pravilo da se takva imena ne prevode. S druge strane, neki od njih imaju engleske nadimke i oni su prevedeni (Hrastoštit u Hobitu, Gvozdonogi u Gospodaru prstenova).

Sličnost s drugim riječima?

- Za neka imena Tolkien je objasnio da se slučajno poklapaju s nekom drugom riječju, a zapravo im je značenje drukčije. Tu sam slijedio stvarno značenje. Na primjer, prezime Cotton nije došlo od pamuka, nego od stare riječi za selo. Zato je u prijevodu postalo Priselac.

Zašto hobiti žive u Kotaru, a ne u Shireu?

- Postoje zemljopisna imena kod kojih je trebalo uzeti u obzir njihovo značenje u engleskoj kulturi i povijesti i prevesti ih tako da hrvatski čitatelj ima sličan dojam kao engleski. Najbolji je primjer hobitska zemlja koja se u izvorniku zove Shire. Kao pojam, shire je najstariji oblik teritorijalne podjele u Engleskoj. Međutim, još su ga davno zamijenili drugi izrazi i danas je u Engleskoj prisutan samo u složenicama (npr. Yorkshire). Najstarija je hrvatska upravna podjela - podjela na županije. Ali županija je i dalje vrlo živa riječ i ne bi ostavila potreban dojam starine. S druge strane, kotar je imao sličnu sudbinu kao shire - nestao je iz službene uporabe i ostao okamenjen samo u nekim nazivima (Gorski kotar, Ravni kotari). Zato hobiti žive u Kotaru.
Silmarillion: Prvi i posljednji

 

Tolkien je zametak ideje o Silmarillionu dobio na ratištu za Prvoga svjetskog rata. Gledajući kako cijeli jedan naraštaj Engleza nestaje u blatu, odlučio je napisati skup legendi i posvetiti ih svojoj zemlji. Želio je tim legendama podariti uzvišeni ton i neuhvatljivu ljepotu, prikladnu zrelijem duhu zemlje koja je odavno uronjena u poeziju. Isprva ih je nazvao Knjiga izgubljenih priča. Poslije je rukopis preimenovao u Silmarillion. On je njegov prvi i posljednji rukopis. Kako je sâm rekao: “Ideju o Silmarillionu gradio sam otkad znam za sebe.”

Tolkien je Silmarillion počeo pisati 1917. godine, a uređivao ga je i dopisivao cijeloga života. Posmrtno je objavljen 1992. godine, pod uredničkom palicom njegova sina Christophera Tolkiena. Silmarillion daje širu sliku Međuzemlja, u koje su smješteni Hobiti Gospodara prstenova. To je priča o Starim danima, o Prvom dobu, kad je u Međuzemlju živio Morgoth, prvi Gospodar Tame, a vilenjaci visoka roda ratovali protiv njega kako bi vratili silmarile, dragulje koji sadržavaju čisto svjetlo Valinora. Ovo je štivo iscrpno, detaljno i drukčije pisano od Hobita i Gospodara prstenova. Ono je vrsta povijesnog zapisa prožeta ljubavlju, izdajom, prijateljstvom i moći. Daje dubinu romanima koji su mu prethodili te popunjava praznine i nudi povijesni kontekst dotad tek dotaknut Tolkienovim perom. Da biste istinski razumjeli Gospodara prstenova, morate pročitati Silmarillion. Bez iskustva čitanja Silmarilliona, Galadriel je samo kraljica koja se boji da će izgubiti kraljevstvo, no ona je puno više od toga, ona je posljednja Noldorka i sudionica Fëanorove pobune, kojoj nije nimalo lako ostaviti sve što je sagradila u Međuzemlju i moliti oprost od Valara. Ako niste pročitali Silmarillion, mislite da je Aragorn samo prijestolonasljednik staroga kraljevstva koji ostvaruje svoje pravo i uzima krunu, no... Aragorn je, zapravo, posljednji nasljednik edaina, vilin-drugova koji su se suprotstavili Morgothu, kao i Númenorana, nekad ponosnog naroda koji je digao ustanak protiv Valara i propao. Silmarillion je uvirno mjesto svih Tolkienovih namjera i želja. Oslonjen na Bibliju i mitologije mnogih naroda, koje je kao poliglot izvrsno poznavao, stvorio je fascinantnu priču o čovječanstvu koje je izgubilo raj zemaljski.

O AUTORU...

 

John Ronald Reuel Tolkien (1892. - 1973.) engleski je književnik i filolog. Studirao je na Sveučilištu u Oxfordu, na kojemu je intenzivno proučavao klasične i germanske jezike; ondje je poslije predavao staroengleski (1925. - 1945.) pa srednjoengleski jezik (1945. - 1959.). Pisao je fantastične priče i romane nadahnute germanskim epovima i nordijskim sagama. U njima je opisivao zamišljeni svijet, Međuzemlje (Middle-earth), naseljen različitim bićima: vilenjacima, patuljcima, hobitima, orcima i dr. Kao strastveni filolog, za njih je smislio i posebne jezike, većinom po uzoru na finski i velški. Djela su mu prevedena na desetke jezika i objavljena u milijunskim nakladama. Svjetsku slavu stekao je trodijelnim romanom Gospodar prstenova (The Lord oftheRings, 1954. - 1955.), koji je ekranizirao redatelj Peter Jackson (2001. - 2003.). Iznimno je popularno i njegovo djelo Hobit (TheHobbit, 1937.), također trodijelna filmska saga u režiji Jacksona. Od filoloških studija ističe se Beowulf: čudovišta i kritičari (Beowulf: the Monsters and theCritics, 1936.). Svojim je djelom Tolkien znatno utjecao na žanr fantasyja u književnosti, na filmu te u likovnoj umjetnosti (strip).
Možda ste propustili...

UDALJENI HORIZONTI: DUBAI - TURIZAM U SJENI KORONE

Divovi u pijesku, elita u oblacima

DRAMA DUPINA: PAMETNI I MRTVI

Smrtonosno nasukavanje

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana