Mnogi fanovi koji prate glazbeni rad Žanamari i dandanas s nostalgijom pričaju o J’Animalsima. Bend je to koji je u svojih šest godina djelovanja iza sebe ostavio album “Druga vrsta” i hitove kao što su “Kreten pomalo”, “Kao da nema sutra” i “Dijagnoza” te ostao zapamćen po energičnim nastupima. Iako Žanamari posljednjih godina sigurno plovi pop-vodama, priča o J’Animalsima dobila je nastavak sredinom prošloga mjeseca kada je predstavljen singl “Nova pravila”, nikad objavljena pjesma iz 2013., čiji je videospot režirala i montirala sama Žanamari. U nastavku pročitajte što nam je o razdoblju s J’Animalsima i pjesmi “Nova pravila”, ali i o drugim zanimljivostima iz njezina poslovnog i privatnog života ispričala popularna 39-godišnja glazbenica.

Kako to da si se odlučila objaviti pjesmu “Nova pravila”? S obzirom na to da si sama režirala i montirala videospot, jesi li uspjela postići ono što si htjela? Kakve su dosadašnje reakcije na pjesmu i videospot?

- S J’Animalsima sam nakon albuma “Druga vrsta” napravila zapravo cijeli novi album pjesama koje još uvijek imam, ali nisu objavljene. Pjesma “Nova pravila” definitivno mi je jedna od dražih iz tog razdoblja, a s obzirom na to da je pop/rock-balada, uvijek može biti aktualna. Iako se zadnjih sedam godina igram s apsolutno drugačijim stilovima glazbe, uvijek sam rado poslušala ovu pjesmu i upravo zbog toga sam ju odlučila napokon i objaviti. Reakcije su vrhunske, gotovo neočekivane! Javilo mi se jako mnogo fanova J’Animalsa koji su mi čak i zahvaljivali na tome što sam odlučila objaviti tu dosad neobjavljenu pjesmu.

Prema čemu najviše pamtiš J’Animalse? Možemo li očekivati još koju neobjavljenu stvar iz tog razdoblja, i pomisliš li ikad da bi voljela ponovno zasvirati s J’Animalsima?

- Iz razdoblja J’Animalsa najviše pamtim naše svirke, naše probe, druženje, zajedničko pisanje pjesama, zajedničko stvaranje rifova... Za mene je to možda najdraže razdoblje mog djelovanja kao glazbenice i dapače uopće nije isključeno da će J’Animalsi opet jednom zasvirati, bar u obliku nekog koncerta za fanove. Ne bih htjela ništa konkretno najavljivati, posebice zbog toga što je trenutačno situacija ovakva kakva jest - apsolutno nesigurna.

Što te inspirira za pisanje pjesama? Kako nastaju tvoje pjesme i imaš li neko uobičajeno doba dana kada ih pišeš?

- Pjesme obično pišem noću, zato što je to jedino doba dana kad je apsolutna tišina, kad ne zvoni mobitel i kad se mogu prepustiti svojim mislima, poslušati neki dobar album. Općenito, slušanje glazbe također me inspirira na pisanje pjesama, bilo to slušanje albuma mojih omiljenih bendova, ili slušanje nekih rifova, glazbe koju je već netko od članova mog benda, ili moj muž, napravio za mene da me inspirira na neki tekst i melodiju.

S obzirom na to da u zadnje vrijeme izbacuješ isključivo singlove, znači li to da ti je ta forma draža od klasičnog albuma, ili ti je jednostavno ovako zgodnije raditi? Koje su, prema tvome mišljenju, prednosti i nedostaci kada bi usporedila ta dva načina rada?

- Moram priznati da mnogo više volim formu singla nego formu albuma, jer kad izdam cijeli album na kojem ima primjerice 10 do 12 pjesama, ljudi koji kupe taj album, ili radijske postaje koje dobiju taj album, automatski smatraju tih 12 pjesama kao da su sve stare, znači izdane su taj dan i automatski su to već objavljene stare pjesme. Nakon što izdaš album nemoguće je izbaciti jednu pjesmu s njega u obliku singla, a da to dobije adekvatan marketing i odaziv, kao što se to dogodi kad napraviš i izbaciš singl koji nikad prije nije objavljen. Najviše mi bude žao kad neka pjesma koja je meni jako draga ostane u sjeni albuma i znaju je samo istinski fanovi koji su taj album i kupili. To se, recimo, dogodilo s meni jako dragom baladom “Oskar”, koja je bila zadnja pjesma na albumu “Druga vrsta” i čulo ju je jako malo ljudi. Zato mi je mnogo draže kad se potrudim oko pjesme, napravim spot i izbacim je kao singl.

Na koji su način epidemija koronavirusa i samoizolacija utjecali na tebe u kreativnom smislu? Kako doživljavaš cijelu tu situaciju, i što ti najviše nedostaje iz “normalnog” svijeta?

- Pa kad su nas stavili u izolaciju prva stvar što sam napravila to je nova pjesma. Riječ je o pjesmi “Apokalipsa”. Doduše, tu sam pjesmu imala i prije same pandemije, samo sam čekala pravo vrijeme da je završim i izdam. Kad se počelo događati nešto što upravo podsjeća na apokalipsu osjetila sam da je vrijeme da je izbacim. Nakon tog prvog ludo kreativnog razdoblja uslijedile su faze koje i sada traju. Nekad sam vrlo kreativna, mislim pozitivno, a nekad imam loše dane, živim u strahu, i bojim se neizvjesnosti koja trenutačno vlada. Nadam se da će se ubrzo naći cjepivo. Jedva čekam da se svijet vrati u normalu, da mi dijete može normalno ići u vrtić i da mogu normalno svirati uživo.

Kako je malena Gabriela? Uživaš li u majčinstvu i što bi rekla za sebe, koji si tip majke?

- Gabriela je iz dana u dan sve veće čudo! Svaki dan me iznenađuje. Počela je fenomenalno pjevati, pa čak i skladati svoje male pjesmice. Za sebe bih rekla da sam jako zabrinuta majka, za što ne mislim da je loše. Želim je zaštititi od apsolutno svega od čega mogu, a stvari na koje ne mogu utjecati oko nje stvari su s kojima se ne mogu pomiriti. Dajem joj svu ljubav ovog svijeta, pa je i ona sama postala dijete koje voli zagrljaje, ljubiti svoje prijatelje i prijateljice, baku i didu, i jako voli ljude, što je u ovo vrijeme pandemije čak malo bio problem, pa smo je morali odučiti od toga da pruža toliko pažnje ljudima, bar dok sve ovo ne prođe.

Što nam možeš reći o poslovnoj suradnji sa svojim suprugom Marijom?

- Predivno mi je raditi sa suprugom u svakom smislu - i umjetničkom i u ovom nekakvom poslovnom smislu. Jako se dobro razumijemo i nadopunjujemo. Fali nam nekad ekipa i bend, jer to daje jednu novu dimenziju glazbi koju stvaramo i bude se nove ideje.

Nedostaje li ti Zagreb? Kakav je bio osjećaj prvi put nastupiti uživo nakon samoizolacije? Ima li novih ugovorenih svirki, i koji su planovi za budućnost kada je u pitanju glazba?

- Jedva čekam bolja vremena da opet možemo do Zagreba i podružiti se sa svojim “benđanima”. No, ne fali mi ne samo Zagreb, ekipa i prijatelji koje imam u Zagrebu, nego i u drugim gradovima. U Split također idem jako rijetko, a tamo imam mnogo prijatelja i prijateljica. Jedva čekam tu slobodu da možemo opet malo putovati, posebice zbog toga što želim svirati! Prvu svirku nakon samoizolacije imali smo u Mošćeničkoj Dragi. Bilo je lijepo i bili smo oprezni, ali doslovce sedam dana nakon te svirke dnevni broj slučajeva počeo je ponovno rasti, tako da smo se Maki i ja odlučili primiriti po pitanju svirki te se posvetiti drugim aspektima svog posla. Maki se bavi glazbenom produkcijom, a ja sam se posvetila Instagramu i pisanju novih pjesama, novih ideja i, naravno, fotografiranju te snimanju sadržaja za svoje društvene mreže. Odlična je stvar upravo ta što surađujem s brojnim brendovima putem svog Instagram profila te se na taj način također poslovno ostvarujem u ova vremena kad je nemoguće svirati koncerte.

Prema objavama na Instagramu vidi se da ti je trening bitan. Koliko ti vremena ostaje za vježbanje i kakve treninge radiš u zadnje vrijeme?

- Treniram kad god imam vremena i snage. S obzirom na to da sam majka koja i radi, jako malo vremena ostane za trening. Ponekad čak treniram prije spavanja kad svi zaspu. Mislim da je to bitan dio mog života koji mi pomaže da zadržim zdravlje i kondiciju tako da se, unatoč svim obvezama, trudim uvijek naći vremena za trening.

Za kraj, imaš li neku poruku za svoje fanove i pratitelje u Slavoniji?

- Jako mi nedostaje moja rodbina iz Slavonije. Zadnji put sam bila u Slavoniji kad smo svirali na otvorenju Caffé bara Quart, u Osijeku, što mi je bila jedna od dražih svirki! Jedva čekam da se vratim u Slavoniju, posjetim svoju obitelj i prijatelje, a sigurna sam da će i Quart biti jedno od mjesta koja ćemo posjetiti.