Osnovni materijali za uređenje ovakvog vrta su kamenje, šljunak, pijesak te vrlo malo biljaka i mahovina. Svaki kamen, komadić šljunka, ili drvo, imaju svoje značenje u okruženju u kome se nalaze. Kamenje je postavljeno tako da “prepričava” bajke o velikim borbama ili predstavlja velikog zmaja. Često je najveći kamen simbolizirao Budu, tj. njegovu figuru, a manje je kamenje predstavljalo mlade životinje ili šumske kreature.

Ovakvi vrtovi obično nemaju jezero ili rijeku. Pijesak simbolizira vodu i posložen je u krugove te tako predstavlja mreškanje vode. Okruženju vrta mogu se dodati i neki arhitektonski elementi kao što su mostovi, svjetiljke, ili puteljci. Drvene i kamene lampe koriste se mnogo češće od metalnih, jer se prednost daje prirodnim materijalima koji ambijent čine mirnim i tihim. Smisao i ideja vrtova su duboki i trebali su omogućiti i produžiti meditaciju. Redukcija materijala u koncepciji zen vrtova reflektira japanske stavove prema umjetničkoj senzibilnosti, ljepoti i prostoru u koji su oni, kao pojedinci, radije uključeni nego samo postavljeni.J.Kn.