Magazin
TEMA TJEDNA: KRIZA KAO SASTAVNI DIO POSLOVANJA (II)

Petar Vušković: Konačno krenuti u ozbiljnije privatizacije, tu se kriju milijunski prihodi za državu
Objavljeno 5. rujna, 2020.

Vezani članci

TEMA TJEDNA: KRIZA KAO SASTAVNI DIO POSLOVANJA (I)

Nova normala nije bauk, već prilika za novi početak

INTERVJU: ŽELJKA KAMENOV

Život ljudi se promijenio, većina se uspješno prilagodila uvjetima

Državni zavod za statistiku (DZS) prošlog je tjedna objavio procjenu kretanja bruto domaćeg proizvoda (BDP-a) za drugi kvartal. Procjena upućuje da je tromjesečni BDP u drugom kvartalu pao za 15,1 % u odnosu prema drugom kvartalu 2019., odnosno za 14,9 % u odnosu prema prvom kvartalu 2020. Taj podatak je iznimno važan jer upućuje na to koliko nas je koštalo direktno zaključavanje ekonomije, iako i taj podatak treba uzeti s rezervom jer su okolnosti povezane s epidemijom virusa utjecale na metodologiju prikupljanja podataka s terena. To znači da buduća revizija može upućivati na još lošiji rezultat.

Razlog pada ekonomskog rasta jest u smanjenom obujmu osobne potrošnje, padu izvoza robe i usluga te smanjenju industrijske proizvodnje. To je bilo i očekivano s obzirom na to da je osobna potrošnja aproksimirana realnim kretanjem u trgovini na malo u travnju ove godine bila 25,5 % niža nego u travnju prošle godine. Prosječan udio osobne potrošnje u BDP-u iznosi 60 %, stoga se može zaključiti da je upravo ona ključan makroekonomski agregat i bit će osobito važna za oporavak ekonomije.


Udžbeničkom definicijom potvrdili smo recesiju, sada treba naći idealan model rasta.

S obzirom na to da je i prvi kvartal bio u minusu za 1,2 % u odnosu prema onom prethodnom (10. - 12. mj.) 2019., a koji je bio tek posljedica usporavanja ekonomije prije lockdowna, sada možemo zaključiti prema svim ekonomskim udžbenicima koji definiraju recesiju (dva uzastopna kvartala u minusu) da smo službeno u recesiji. U stručnim ekonomskim krugovima traju polemike koliko dugo vremena će nam trebati za oporavak.

Prema procjenama, čini se da je ipak brzi oporavak oblika V sada malo manje vjerojatan scenarij. Izgledniji je oporavak oblika U koji podrazumijeva od jedne do tri godine oporavka od krize iako valja naglasiti da je vrlo teško predvidjeti duljinu krize. Osim toga, efekti krize javljaju se tek s vremenskim odmakom od tri do šest mjeseca. Upravo zbog toga će jesen biti izazovna. Vlada mora pronaći idealan model rasta, jer ionako u komparativnim analizama sa zemljama članicama EU-a zaostajemo, a ponajviše za zemljama srednje i istočne Europe kao što su Poljska, Estonija, Litva i Češka. U prethodnoj krizi koju smo imali 2008. godine, kada je naš ekonomski oporavak zaostajao za zemljama Europske unije, sada bi oporavak trebao korelirati sa zemljama članicama. To je pozitivna okolnost koja nije zanemariva i koju možemo zahvaliti tržištu Europske unije odnosno ukinutim preprekama u trgovini sa zemljama članicama od kada smo ušli u Europsku uniju. Međutim, oporavak nije isto što i rast.

Ako želimo idealan model rasta, moramo poduzimati sljedeće: Konačno krenuti u ozbiljnije privatizacije! Big game privatizacije su jedna od ključnih reformi. Velik broj državnih poduzeća ili poduzeća u kojima država ima svoje vlasničke udjele potvrđuje da još nismo razvili tržišno gospodarstvo, a samim time nisu stvoreni ni okviri za tržišnu utakmicu. Privatizacije telekomunikacijskog i bankarskog sustava stvorile su mit da je sve rasprodano. Privatizacija se dosad u velikoj mjeri odgađala, međutim zbog budžetskih anomalija koje nas očekuju, bit ćemo na nju prisiljeni i zato je ova kriza dobrodošla. Tu se kriju milijunski prihodi za državu. Prema OECD PMR izvješću, Hrvatska je zadržala velik opseg državnih poduzeća uz tek male privatizacije. Tome svjedoče i službeni podatci o 39 strateških pravnih osoba (koje nisu predviđene za privatizacije) i stotinama poduzeća u kojima središnja država ima većinske ili manjinske odjele (čiji se CERP portfelj smanjuje, a što se treba ubrzati). Valja naglasiti ono što je najvažnije, privatizacijom se smanjuje politička moć stranaka te se otvara prilika za strana ulaganja.

UVOĐENJE EURA JE PRIORITET
Ušli smo u Europski tečajni mehanizam II (ERM II) i sada je strateški cilj uvesti euro što prije. Najkasnije do 2025. Euro znači jeftinije kredite jer je trošak kapitala niži zbog nižih kamatnih stopa (do 2 %) zbog odsutnosti valutnog rizika. Osim toga, euro otplate kredita čini sigurnijima te poboljšava investicijsku klimu. Nadalje, važno je razvijati financijski sustav i instrumente financiranja. Empirijski je dokazana njihova važnost u modelima rasta. Hrvatska u tom pogledu zaostaje za razvijenim zemljama, a financijski instrumenti su odličan način da se mobilizira financijska imovina. Ukupni depoziti kod banaka iznose više od 300 mlrd. kuna. Trebamo pronaći način da se preusmjere financijska sredstva od subjekata koji štede na subjekte koji će trošiti ili investirati. Ono je osobito važno kod razvoja malog i srednjeg poduzetništva. Bez novca na financijskom tržištu nema potrošnje i investicija, a bez njih nema većeg ekonomskog rasta. Efikasno korištenje milijardi eura u okviru "Višegodišnjeg financijskog okvira" i "EU sljedeće generacije" bit će ključno kako bismo uhvatili europski prosjek.

SMANJIVANJE DRŽAVNE POTROŠNJE
Neke razvijene zemlje imaju velik udio države u BDP-u jer su razvijene, ali Hrvatska si to ne može priuštiti, pogotovo sada kada imamo recesiju, pa svaka kuna vrijedi kao dvije. Indikatori kojima se mjeri razina konkurentnosti i ekonomske slobode nedvojbeno ukazuju na problem. Dovoljno govori podatak Eurostata kako je potrošnja opće države 2019. zauzimala 47 % BDP-a Hrvatske. Također, s obzirom na ekonomske mjere slijedom COVID-19, Program konvergencije Republike Hrvatske za 2020. i 2021. godinu predviđa kratkoročni rast tog udjela na 53 % 2020. i onda spuštanje na 50 % u 2021.

REFORMIRATI JAVNU UPRAVU
Strategija reforme javne uprave postoji, ali se ne zna odakle bismo počeli i ona se ne događa. Trebaju nam samo dvije regije, Jadranska regija i Kontinentalna. Ukinuti županije i smanjiti broj općina. Cilj je za 20 % smanjiti decentralizaciju novca uz omjer državna - lokalna razina s 90/10 na 70/30 koliko iznosi europski prosjek.

Realni sektor je na krizu odgovorio snižavanjem plaća ili čak otpuštanjem zaposlenika. Javni sektor nije pratio takve trendove. Kada je riječ o specifičnim proračunskim stavkama, trošak javnih plaća gleda se kroz udio u BDP-u. Dok je u Hrvatskoj taj udio gotovo 12 %, prema podatcima Eurostata, u Poljskoj i Češkoj je oko 10 %, a u Njemačkoj 8 %. Te brojke ukazuju na važnost smanjenja tog ukupnog troška čiji je rashod gotovo 40 mlrd. HRK na razini opće države. Treba provesti postupnu racionalizaciju broja zaposlenih u javnom sektoru. Ona se odnosi na otpuštanje onih koji se bave raznim nepotrebnim birokratskim poslovima i stvaraju prepreke konkurentnosti gospodarstva, a takvih je prema neslužbenim procjenama najmanje 20 %. Kako otpuštanje radnika ne bi izazvalo izraženije šokove (i oni financiraju državu), trebalo bi ih zapošljavati u realnom sektoru. Hrvatski zavod za zapošljavanje treba odigrati ključnu ulogu u sastavljanju programa njihova zapošljavanja i efikasne tranzicije.

SMANJITI POREZE, MIJENJATI PDV
Država je shvatila da ekonomiju može pokrenuti jedino smanjivanjem poreza (tzv. Lafferova krivulja). Mijenjat će se Zakon poreza na dohodak i dobit. Kod poreza na dohodak stopa od 36 posto spušta se na 30 posto, stopa od 24 posto spušta se na 20 posto. Mijenja se i stopa poreza na dobit za one koji imaju do 7,5 milijuna kuna dobiti, s 12 posto na 10 posto. Treba imati na umu da je ta stopa prije bila 20 posto za sva društva, za sve tvrtke u Hrvatskoj, neovisno o njihovim prihodima. Velik je to poticaj za mikro i male poduzetnike. Promijenit će se stopa PDV-a na svu hranu - s 25 na 13 posto. Prema tome, idemo za rasterećenjem i građana i gospodarstva. Cijeli paket išao bi fazno, ali sve stupa na snagu 1. siječnja 2021. Vlada treba razmisliti o ukidanju plaćanja akontacije na dobit jer umanjuje likvidnost poduzeća i smanjuje njezine investicijske kapacitete.

REZANJE ADMINISTRACIJE I DIGITALIZACIJA
Ako želimo brže procese, trebamo izbaciti papir. Umjesto bržeg rada s papirom, trebamo težiti bržem radu bez papira. Digitalno okruženje ne podnosi papire i pečate. SCM metodologijom se mjerio trošak administracije i napravila se ušteda od dvije milijarde kuna. Korona nas je naučila da možemo rezati administraciju još brže i uštedjeti još više. Digitalizacija po uzoru na Estoniju nam treba biti primjer. Veseli podatak da prema digitalnim vještinama dobne populacije između 16. i 14. godine pripadamo u europski vrh. To je naš zalog za budućnost.

(PETAR VUŠKOVIĆ je neovisni hrvatski ekonomist. Predsjednik je Centra za javne politike i ekonomske analize. Doktorand je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao i magistrirao. Direktor je i konzultant u tvrtki Q Norma d.o.o., gdje se bavi ekonomskim savjetovanjem)

Piše: Petar VUŠKOVIĆ

NATKO VLAHOVIĆ

NE DOPUSTITI DUGO ČEKANJE I BIROKRATIZIRANJE

 

Golem financijski paket pomoći Europske unije dogovoren je i odobren prije više od dva mjeseca, no s konkretnim realizacijama većih iznosa pomoći još se čeka, ovisno, naravno, od države do države.

Zašto se kasni s aktivacijom novca, nedostaju li projekti, programi, jesu li problemi u proceduri, pitali smo Natka Vlahovića, direktora lobističke tvrtke Vlahović grupa d.o.o. iz Zagreba?

- EU novac, kao i svaki novac poreznih obveznika, nužno je vezan uz odgovarajuće procedure. Tek kada se poslože procedure i programi prema kojima će se dodjeljivati potpore i zajmovi, i odrede prioritetna područja počet će natječaji. Ne ide to brzo. Hrvatska će prvo trebati donijeti Nacionalnu razvojnu strategiju kao krovni dokument te onda posložiti operativne programe. Oporavak od koronakrize neće biti ni jednostavan ni brz. Kriza je duboko zahvatila gospodarske odnose, brojke, procedure i mnogi su efekti tek sada vidljivi, a o nekima se niti ne priča. Dok investitori i privatni sektor, kao i potrošači, ponovno ne dobiju potrebno samopouzdanje da su vremena i okolnosti dobre, morat ćemo se snalaziti. Državni i EU novac sigurno može, i mora pomoći, ali, kao i u svakoj krizi, gubitaka će biti. Kreativna industrija, industrija eventa, potpuno je pokošena i pitanje je kada će i kako će se oporaviti.


S tim u vezi, kod raspodjele novca iz paketa koji je odobrila Europske komisija, RH je odlično prošla, iz fonda oporavka i sedmogodišnjeg proračuna na raspolaganju će nam biti čak 22 milijarde eura. Kako iskoristiti taj novac na najbolji način za oporavak RH ekonomije?

- Država koja programira nužno mora uključiti privatni sektor u pripremu operativnih programa, kao i instrumenta za oporavak. Poduzetnici imaju projekte, znaju što im je potrebno i mogu brzo reagirati. Konzultacije, sastanci, razgovori i drugi oblici suradnje omogućit će bolju iskoristivost novca, i pomoći će generirati pozitivne ekonomske učinke. Ekonomija se neće opraviti od EU novca, ali EU novac može pokrenuti određene projekte i na taj način pojačati ekonomsku aktivnost. Ne smijemo dopustiti dugo čekanje i birokratiziranje.

Predsjednik EIB-ova ureda u Hrvatskoj upozorio je kako "novac bez reformi sam po sebi neće biti dostatan"?

- Točno. EU zaključa novac ako nema provođenja određenih reformi. To je dobar način pritiska da se stvari mijenjaju. Dobiješ novac samo ako napraviš to i to. Pumpanje novca u sektore koji ne mogu ništa novo generirati, ili stvoriti novu vrijednost, nema smisla. Mi smo imali sedam godina za vježbanje kako funkcionira financijsko poslovanje Europske unije. U ovoj financijskoj perspektivi, siguran sam da će Hrvatska dati bolje rezultate. (D.J.)

JASENKA BUBIĆ

JAČATI POSLOVNI SUSTAV KOJI ĆE BITI OTPORAN NA SVAKU KRIZU

 

Koronakriza je zahvatila gotovo sve segmente društva te velik broj kompanija, poduzetnike i menadžment stavila u tešku situaciju gdje je cjelokupno poslovanje ugroženo. Tako je u gotovo cijelom svijetu, uključujući i Hrvatsku

.
Suočeni s takvom situacijom, kako pronalaziti novi/drukčiji pristup i graditi novu logiku poslovanja, kakav pritom treba biti menadžment suočen s krizom, pitali smo dr. sc. Jasenku Bubić, profesoricu Visoke škole u trajnom zvanju, Sveučilište u Splitu, sveučilišni Odjel za stručne studije?


?- Svaka kriza, posebice kriza ovakvih razmjera i s velikim utjecajem na sve sfere rada i života, zahtijeva promišljanje i drukčije modele poslovanja. Iskustvo nas uči kako su do sada postojali različiti pristupi u ovladavanju kriznim situacijama od onih koji su zauzimali proaktivnu politiku i onih koji su "zabijali glavu u pijesak" i čekali kraj ne promišljajući o svim negativnim posljedicama koje će takav pristup imati kako za pojedince tako i za poslovne sustave i društvo u cjelini. Naime, kriza ovakvog tipa i razmjera upozorava kako moramo mijenjati logiku razmišljanja i modele upravljanja. U razdoblju trajanja koronakrize ono što je bilo dobro i manje podložno njezinu utjecaju ostalo je dobro ili čak postalo bolje i obrnuto. Dakle, menadžment mora promišljati kako jačati poslovni sustav koji će biti otporan na krizu te otkloniti interne štetne utjecaje.


Primarni zadatak menadžmenta je graditi model poslovanja koji će osigurati egzistencijalne ciljeve, od očuvanje platežne sposobnosti, postizanje bar minimalnog dobitka (dugoročno), te uspostaviti fleksibilni poslovni sustav s mogućnošću određenih prilagodbi u djelatnosti, grani u kojoj djeluje. Svaka kriza, a posebice ova koja je posljedica globalnih razmjera, obilježena je višestrukim aspektima. Poduzetnici nisu otok za sebe, oni mogu graditi nove modele poslovanja, ali djeluju unutar šireg broja segmenata koji moraju biti kvalitetna platforma za provedbu njihova poslovanja, kao što su politička, pravna, fiskalna, financijska itd., ali, neovisno o koronakrizi i njezinim posljedicama, neki preduvjeti za primjenu drukčijeg pristupa već su postojali i prije pojave COVID-19.

HRVATSKA EKONOMIJA


Kad smo kod kriza općenito, napose ekonomskih i financijskih, koje generiraju recesiju, kako s njima upravljati (uloga kriznog kontrolinga i menadžmenta?), što nas uči povijest kriza, i zašto svaki izlazak iz krize ne prolazi bez državnih intervencija, pa i sad, u ovoj koronakrizi?


- Svjetska ekonomija ima svoje uspone i padove kroz povijest, jer funkcionira ciklički. Ekonomska - financijska kriza donosi zastoj i pad gospodarske djelatnosti s teškim posljedicama za razinu proizvodnje, dohotka i zaposlenosti. Kriza COVID-19 nosi uz izrazito smanjenju gospodarsku aktivnost i probleme povezane s visokim novim troškovima u zdravstvenom sustavu. Povijest kriza uči nas kako ekonomsko-financijsku krizu prati razdoblje depresije, te ako ona predugo potraje, može prijeći u stagnaciju, a uvjeti poslovanja u depresiji su nepovoljni i obeshrabrujući. U borbi za opstanak poslovni subjekti u situaciji su da ostvaruju prihode ispod razine troškova, a servisiranje obveza po raznim zaduženjima posebice prema financijskim institucijama nije moguće u zadanim rokovima. Zato na gospodarski oporavak treba često čekati niz godina, a velika vjerojatnost je kako mnogi poslovni subjekti neće moći preživjeti ovu krizu. Koronakriza je zapravo ugrozila sva tri egzistencijalna cilja kod većine hrvatskih poduzetnika (likvidnost, uspjeh i potencijal) pa se zato i nameće poznati model prema kojemu za suzbijanje gospodarskih kriza države vode anticikličnu politiku.


Stabilizacijska uloga je važna, te sve države posežu za instrumentima i poreza i javne potrošnje. S pomoću određenih mjera održavaju stabilnom ekonomsku dinamiku. No, ova kriza je daleko širih razmjera, pa će biti potrebno provođenje određenih mjera u najmanje dvije faze: ublažavanje i sanaciju/otklanjanje već nastalih gubitaka/šteta i zadržavanje postojeće zaposlenosti, a nakon toga donošenje novog paketa mjera za nastavak gospodarske aktivnosti i očuvanje radnih mjesta. Budući da se radi o krizi za koju nije poznat period trajanja (vremenska komponenta trajanja krize je najvažnija), ova prva faza obvezno treba uključiti mjeru bar dijela sanacije već nastalih šteta kako bi se poslovni subjekti mogli uključiti u nastavak aktivnosti. Skup mjera monetarne i fiskalne politike kojima će se stabilizirati gospodarstvo mora i operativno biti usklađen.


Budući da hrvatska ekonomija ima svojih specifičnih boljki, bilo bi potrebno uz politiku fiskalne i monetarne politike promišljati i o drugim politikama koje bi iskoristile postojeće prirodne i ostale resurse, te nove industrije s ciljem povećanja udjela samodostatnosti u ekonomiji. Na temelju podataka iz povijesti kriza može se zaključiti da su krize u RH bile vrlo dugotrajne s teškim posljedicama. Kontinuirano je to bio problem nedostatka pravih mehanizama u politici upravljanja. O problemu izostanka kontrolinga i kriznog menadžmenta može se govoriti ne samo u poslovnim sustavima nego u svim sustavima u državi. Njegova implementacija nameće se kao imperativ. Još je jedna važna komponenta u krizi jako važna, a to je komunikacija u krizi. Komunikacijski prostor u krizi potrebno je pojačati informacijama o utjecaju korone na stanje u svim sektorima gospodarstva, te utjecaju krize na ostale sustava rada i života građana Hrvatske.


Koliko je ova koronakriza zapravo prigoda da RH započne s radikalnim, ali efikasnim i provedivim ekonomskih reformama? Vlada najavljuje opsežan novi paket mjera, snižavanje PDV-a, nova porezna rasterećenja, smanjivanje parafiskalnih nameta... Vaš komentar?


- Koronakriza je s druge strane i ponovno prigoda da RH započne sa značajnim, ali i efikasnim provedivim ekonomskim reformama kojima bi sustave učinila efikasnim i uz smanjenje rashoda države. Vlada je najavila u listopadu Nacionalnu razvojnu strategiju za koju se očekuje kako će biti dodano i poglavlje o jačanju gospodarstva zbog moguće druge krize. Poželjno je da mjere za jačanje gospodarstva budu zasnovane na podatcima o nastalim štetnim ekonomskim posljedicama u pojedinim sektorima/djelatnostima, te da se na temelju tih podataka donose i određene mjere u sanaciji i otklanjanju već nastalih šteta, te mjere za jačanje gospodarstva u drugoj fazi. Nacionalnom strategijom razvoja potrebno je osigurati pravilan i pravedan način rasta hrvatskog gospodarstva, te svakako čuti promišljanja poduzetnika. Hrvatska bi trebala početi i s promjenama u samoj strukturi ekonomije. U okviru fiskalne politike poželjna je stabilizacija gospodarstva i kroz novi paket mjera kao što su snižavanje PDV-a, nova porezna rasterećenja, smanjivanje parafiskalnih nameta, dakle one mjere koje su potpora smanjenju troškova, ali su i potpora na održavanju solventnosti poslovnih subjekata.

VELIKE NADE


EU novac je, vidimo, već počeo pristizati, EK isplaćuje 88,9 milijuna eura pomoći Zagrebu! U širem smislu financijske pomoći, krizni EU "paket" ulijeva nadu, no golema je pritom i odgovornost Vlade da se sva ta financijska pomoć pravilno i pravedno raspodijeli najugroženijima, održivim projektima, da se očuvaju radna mjesta... Čuju se upozorenja kako se radi o novcu koji će EU prije ili kasnije ubrati kroz poreze...?

- Sigurno je kako EU "paket" ulijeva nadu ako govorimo o financijskoj pomoći Hrvatskoj, no to je i velika odgovornost Vlade. Građani i poslovni subjekti zainteresirani su za pravednu i pravilnu raspodjelu sredstava. Proračun EU-a zapravo nadopunjuje nastojanja na nacionalnoj razini, idealan je instrument za poticanje pravednog socioekonomskog oporavka, obnovu djelovanja i revitalizaciju jedinstvenog tržišta kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za sve te pružila potpora hitnim ulaganjima, posebno u zelenoj i digitalnoj tranziciji, koje su ključ budućeg blagostanja i otpornosti Europe. Velike nade polažu se u financijske pakete EU-a za održive projekte, za najugroženije i očuvanje radnih mjesta, ali Hrvatska mora provoditi politiku pravednosti zasnovanu na usvojenim politikama i jasnim kriterijima, pokrenuti efikasne dugoočekivane reforme, osigurati pravilan i pravedan način rasta hrvatskog gospodarstva, čime eventualni povrati, pa ni ubiranje poreza u budućnosti neće predstavljati problem. (D.J.)

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana