Sandra Signarsdotter prolazi štokholmskom crkvom Gustaf Vasa i pozdravlja svoje župljane, u prijestolnici države u kojoj je svećenica više nego svećenika. Statistika je jasna u toj skandinavskoj državi koju se često naziva šampionom rodne ravnopravnosti. U srpnju su 50,1 posto protestantskog svećenstva činile žene, a 49,9 posto muškarci. Time je tamošnja Crkva postala prva u svijetu u kojoj su svećenice u većini, tvrdi Svjetsko vijeće Crkvi.

Švedska Luteranska Crkva ima 5,8 milijuna vjernika u državi od 10,3 milijuna stanovnika. “Žene su ovdje i tu će ostati”, ističe Signardsotter koja se zaredila prije šest godina. Od 2014. je čak i čelnica te Crkve žena - nadbiskupkinja Antje Jackelen.

U crkvi Gustaf Vasa u švedskoj prijestolnici grupa vjernika čeka početak mise. “Ove nedjelje misu će držati tri žene”, najavljuje ponosno 37-godišnja svećenica. Slučajno ili ne, upravo je u toj impozantnoj crkvi u središtu Stockholma Anna Howard Shaw, američka metodistica i sufražetkinja, postala prva žena koja je propovijedala u Švedskoj. To je bilo 1911., kad se u Švedskoj održala međunarodna konferencija sufražetkinja, mnogo prije nego što su žene dobile pravo zaređivanja 1958. godine. “Muškarci joj nisu dopustili da se popne tamo”, prepričava Signarsdotter pokazujući na mramornu propovjedaonicu iznad sebe. “Dopušteno joj je propovijedati s poda”, dodaje. Prošle nedjelje misu je održala Julia Svensson, 23-godišnja studentica teologije, kojoj je Singarsdotter mentorica. Misu je vodila s propovjedaonice. I sve to u sjeni koronapandemije koja i u Švedskoj odnosi sve više žrtava, pa su i u crkvama uvedene mjere distance i zaštite, iako vrlo blage.

Feminizacija švedskog klera događa se i na sveučilištima gdje na 4,5 godina dugom studiju teologije dominiraju žene. Protestanti smatraju da je svećenik stručnjak, teolog koji se brine za svoju zajednicu, za razliku od Katoličke Crkve koja se protivi ženama svećenicima i tvrdi da je to poziv. Sve veći broj žena proteklih godina možda se dogodio zbog promjena u ulozi svećenika, smatra Singarsdotter: “Uloga svećenika danas nije kakva je bila. Očekuju se druge stvari, poput topline i sposobnosti nošenja s velikim brojem različitih situacija. Povijesno su muškarci držali tu poziciju, no sada vidimo da se to mijenja diljem svijeta. Stvari se mijenjaju i otvaraju se novi putevi za nas kao svećenice, ali i za žene općenito.”

Jedna od onih koji su profitirali od sve većeg broja ženskih svećenika je stilistica Maria Sjodin koja izrađuje odore za svećenice, a taj posao konstantno raste. U svom atelijeru u južnom predgrađu Stockholma dizajnerica je nedavno ugostila redovnog klijenta, svećenicu koja želi novu odoru. Može se reći da je Sjodin tu završila samom božanskom intervencijom - njezina kći je 2001. upoznala novu prijateljicu u vrtiću, a njezina majka bila je svećenica. “Tražila je da joj napravim svećeničku košulju jer joj se nije svidjela muška koju je morala nositi”, prisjeća se Sjodin. Taj je komad odjeće i dalje među popularnijima u njezinoj kolekciji.

Iako je svećenica danas više, nejednakost i dalje postoji. Svećenice u prosjeku zarađuju oko 2,2 tisuće kruna, što na godišnjoj razini predstavlja jednu mjesečnu plaću manje od njihovih muških kolega, izračunale su specijalizirane novine Kyrkans Tidning.

Žene se teže probijaju i na više položaje. Od 13 državnih biskupija, samo četiri vode žene. “Nismo još postigle jednakost”, naglašava Signarsdotter te dodaje: “Put i dalje nije gotov.” Njezina štićenica Svensson se pridružuje: “Moramo predstavljati sve ljude.”

Nakon trenutka tišine Signarsdotter priznaje da je seksizam i dalje prisutan u Crkvi. “Jedan dan mi je kolega pohvalio zadnjicu. Tu sam i dalje viđena kao tijelo, a ne kao profesionalac.” Ona smatra da se stvari neće mijenjati sve dok “patrijarhalne strukture ostanu unutar zidova i struktura društva i Crkve kao organizacije.” No Signarsdotter ne gubi nadu: “Kad odem u mirovinu i vidim da je Julia postala nadbiskupkinja, reći ću si ‘hajde, učinili smo nešto dobro’”. (H/DJ)