Magistrat (Mark Rylance) izoliranog pustog pograničnog područja na granici neimenovanog carstva trebao bi otići u lako zasluženu mirovinu, čemu se jako veseli, no planove mu kvari pukovnik Joll (Johnny Depp) koji dolazi k njemu izvještavati o sigurnosnoj situaciji na granici. Kad Joll započne niz nemilosrdnih ispitivanja, ne libeći se agresije i nasilja, Magistrat će početi preispitivati svoju odanost carstvu. Kada je John Maxwell Coetzee napisao roman “Čekajući Barbare” početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, u njegovoj domovini, Južnoj Africi, aparthejd je još uvijek bio svakodnevica, razarajući društvo rasizmom i fundamentalizmom. Stoga ne čudi kako njegov glavni lik, u knjizi, ali i u filmu, proživljava krizu savjesti koja ga odvodi na put s kojeg nema povratka.

Možda mrvicu zastario “Waiting for the Barbarians” kolumbijskog redatelja Cire Guerre, autor odličnih fillmova “Ptice selice”, “Zagrljaj zmije” i “The Wind Journeys”, kojemu je ovo debi na engleskom jeziku, jedan je od najkonkretnijih dokaza koliko se duh vremena neprestano mijenja. Primjerice, da je ovaj film snimljen u prošlom stoljeću, gotovo sigurno bismo o njemu razgovarali kao jednom od kandidata za filmske nagrade, pisali bi se traktati o suzdržanoj glumi Marka Rylancea čiji je Magistrat mudar, stabilan i istinoljubiv, i koji osvaja svojom pojavom u filmu, a možda bi se pronašla koja riječ hvale za Johnnyja Deppa, koji je odličan kao nemilosrdni Joll. Ali civilizacija ide dalje, a jesmo li na dobrom ili lošem putu, tome ćemo tek imati prilike svjedočiti, pa nažalost današnjim očima film mnogima, s razlogom, izgleda zastarjelo. Nasreću ili nažalost, upravo smo mi svjedoci trenutka u kojem povijest više nema svoje uporište u istini. Zapravo, vrlo je vjerojatno da ga nikada nije ni imala, ali do sada nas očigledno nije bilo briga. No jesmo li spremni za to novo pisanje povijesti u kojem barbari nisu bili oni, nego smo bili i jesmo mi.