VINKOVCI

Vinkovčani su zamijetili radove na uređenju sjevernog pločnika u Dalmatinčevoj ulici, a oni stariji primjetili su kako se uređuje i prostor na samom križanju Zvonimirove i Dalmatinčeve.

Netko u gradskim službama sjetio se kako bi valjalo urediti prostor u središtu grada gdje je nekada bilo drugo vinkovačko kino - Narodno kino, koje nitko tako nije nazivao, nego je za sve to bilo Malo kino, kao što je ono drugo, službeno kršteno Crvena zvijezda, bilo Veliko kino.

Na uglu ulica Kralja Zvonimira i Jurja Dalmatinca nedavno su počeli radovi uređenja kako bi se taj neveliki, do sada zapušteni prostor oplemenio i uredio kao javni zeleni prostor za predah i sjećanje, a sjećanja će sigurno navirati, kao što naviru ovih dana dok stariji Vinkovčani "nadgledaju" radove. U gradskoj službi zaduženoj za uređenje grada kažu kako je projektom predviđeno opločenje tamnim i svijetlim betonskim pločama, koje simboliziraju nekadašnje stolice kina, ali i kvadrate na hrvatskom grbu. Samo opločenje podne površine podijeljeno je na tri osnovna dijela: istočni dio, gdje je nekada bio ulazni prostor kina, središnji dio, gdje su nekada bili redovi kinosjedalica, i zapadni dio, gdje je nekada bilo platno za prikazivanje filmova. Urbana oprema bit će vrlo jednostavna i u skladu s osnovnim geometrijskim likom – kvadratom. Zbog blizine križanja i ceste predviđen je i zeleni pojas, a hortikulturni radovi obavit će se na jesen.

Cijeli je projekt hommage brojnim zaljubljenicima u sedmu umjetnost koji su rado posjećivali kinopredstave u Malom, ali i obližnjem Velikom kinu od poslijepodneva, nekih dana, do kasnu u noć. U kinima, sjećaju se stariji, bio je i doček Nove godine za zaljubljene parove koji nisu imali prikladniji prostor i za one koji nisu imali gdje drugdje provesti najdužu noć. Svatko tko prolazi uglom Dalmatinčeve i Zvonimirove sada, kada se uređuje, ili tko je prolazio prije, kada je, od jeseni 1991., kada je, kao i Veliko, i Malo kino bilo pogođeno razornim projektilima, ondje bio očišćen, prazan prostor, čudi se kako je na tom minijaturnom prostoru mogla biti kinodvorana. Dakako da je mogla i zato se to kino i zvalo Malo kino.

Kino je imalo i balkon od, čini mi se, četiri reda, na koji se dolazilo iz predvorja strmim željeznim stepenicama, koje danas sigurno ne bi dobile uporabnu dozvolu. Ako bi netko u zadnjem redu ustao i tako ometao prikazivanje filma, jer su oni otvori iz kojih se na platno odašiljalo svjetlo, bili tik iznad glava gledatelja, čuli bi se prigodni uzvici: "Sjedi, konjino jedna!" Kinooperater je bio gospodin s očalima tanka i prozirna okvira, koji se jednom posvađao s nekim pa mu je ispred kina, dok su gledatelji čekali početak predstave, prijetio vadeći šrafciger iz džepa plavog, radnog mantila.

Moram priznati da smo do tada drukčije zamišljali čovjeka koji nam prikazuje film.