Još jedna suradnja Michaela Winterbottoma i Steve Coogana (The Trip serijal, 24 Hour Party People, A Cock and Bull Story, Kralj Sohoa), furiozna je satira smještena u svijet mode. Pratimo priču o sir Richardu "Greedyju" McCreadieju, magnatu modne industrije, koji se sprema za proslavu svoga 60. rođendana na Mykonosu, gdje na sagrađenom amfiteatru želi rekonstruirati Gladijatora. Rim u Grčkoj, zašto ne? Želeći popraviti svoj imidž u javnosti zbog istrage pred komisijom za utaju poreza, McCreadie je odlučio pozvati mnoštvo celebrityja na proslavu svojeg ekstravagantnog rođendana. Osim priprema za slavlje, koje mu kvare sirijske izbjeglice koji borave na plaži u blizini njegova hotela, kao i neefikasni bugarski radnici, usporedo pratimo i priču o njegovom strelovitom usponu prema vrhu kroz priče njegovih bližnjih, a koje bilježi njegov autobiograf Nick. McCreadie je milijarder, nemilosrdni gad koji se obogatio neetičnim muljanjem i beskrupuloznim cjenkanjem, uništavanjem konkurencije, poreznim prijevarama i iskorištavanjem radnika na drugom kraju svijeta.

Winterbottom, koji je oduvijek volio moralizirati u svojim filmovima, ni ovaj put ne ostaje dužan, no ponekad su mu šale potpuno promašene, no zato su tu odlični glumci da izvuku cijelu priču na pravi put, a posebno je dojmljiva Shirley Henderson, koja glumi lajavu, ali i iskreno zaštitničku majku. Kako bi ipak prenio poruku koju nije mogao ugurati u ovakvu komediju, jer bi tada film potpuno izgubio kompas, na samom kraju filma Winterbottom dijeli s gledateljima statističke podatke o modnoj industriji, potplaćenim ženama koje u Aziji koje žive na rubu egzistencije, milijarderima koji izbjegavaju plaćanje poreza i izbjeglicama. Snimio je Winterbottom nekoliko doista nezaboravnih filmova (Wonderland, Jude, The Road to Guantanamo), ali i mnoštvo prosječnih, a Greed ulazi u drugu kategoriju. No, za dobru zabavu i malo prizivanja vlastite savjesti, preporučam da ga pogledate bar jedanput.