Dome slatki dome
PELARGONIJE

Odlično podnose sunce, ljeti traže malo više pažnje
Objavljeno 6. kolovoza, 2020.
Na balkonima je čest gost, a godi joj biti smještena između dvije drugačije biljke

Pelargonije ukrašavaju gredice u vrtovima i parkovima, posude, viseće košare i prozorske sandučiće.


Pelargonije su nastupom proljeća vjerojatno među najtraženijim biljkama u prodavaonicama cvijeća. Ime im dolazi od grčke riječi pelargos, što znači roda, jer njihov plod podsjeća na kljun te ptice. Potječu iz Južne Afrike, oko područja Rta dobre nade, a nalazimo ih i u Australiji i na Novom Zelandu. Zvuči nevjerojatno, ali Europljani u pelargonijama uživaju tek od 1974. godine, budući da se nitko nije sjetio prenijeti ih prije na Stari Kontinent. Danas je poznato čak 280 vrsta pelargonija, koje se uglavnom dijele na zonalne, viseće, malene engleske i mirisne.


Pelargonija je zahvalna biljka, jer dobro podnosi sunce. Iako ih ima različitih u veličini i bojama, crvene jednostruke pelargonije, koje narastu do 1,5 metara visine, mogu se bez problema sačuvati preko zime. Zalijevati ih valja rano ujutro ili kasno navečer. U zalijevanju ne treba pretjerivati kako ih ne bi napale uši, ili kako se ne bi stvorila plijesan. Od ostalih vrsta pelargonija najviše poklonika imaju engleske, duple, mirisave i šarene. Pelargonija je na balkonima vrlo čest gost, a godi joj biti između dvije drugačije biljke, primjerice iz porodice bršljana, jer, prema stručnim savjetima, većina biljaka tako bolje napreduje. Naravno, njegovanje je također važno u životu ove biljke.


Pelargonije vole da im se u ljetnim mjesecima posveti više pažnje, pa bi ih onda trebalo pomalo razmaziti sredstvima za dohranu. Ovo je biljka raskošnog trajanja cvatnje, što se proteže od lipnja do studenoga, a ocvale cvjetiće pelargonije trebalo bi redovno skidati.


Zasađivanje pelargonija najbolje je obaviti od kolovoza do rujna. Ako smo se odlučili za proljetno razmnožavanje, najbolje je to obaviti od ožujka do svibnja u zatvorenim prostorima. Treba upotrijebiti dobru šumsku zemlju uz dodatak ilovače i pijeska, a izbjegavati zemlju s mnogo vapnenca. Grančicu bez pupova i cvjetova dugu od pet do deset cm treba posaditi u dubinu oko dva cm i zaliti.


Ako pelargonije uzgajate isključivo na balkonu, one dobivaju posve novo značenje, tada pozitivno utječu na zdravlje. U prošlosti se uzgojem crvenih pelargonija nastojalo zadobiti ljubav voljene osobe, a bijele su se sadile kako bi povećale plodnost. Sanjati velik broj pelargonija smatra se dobrim znakom, jer će onaj tko ih sanja u stvarnosti dobiti imetak stečen bez velikih napora. Bakterioza je glavna bolest u pelargonija, prouzročena zarazom iz zemlje. Pjegavost također nastaje zbog čimbenika iz zemlje te je potrebno zemlju dezinficirati kako bi se bolest spriječila, jer nije izlječiva. Pelargonije, između ostaloga, mogu oboljeti i od hrđe i kovrčavosti lišća.


Kada se temperatura spusti na 10 do15 stupnjeva, muškatle ulaze u fazu mirovanja. Mogu preživjeti dugo, ali u toj fazi nema cvijeta. Mnogi ne znaju, ali muškatle ne prestaju rasti samo kada je temperatura niska, nego i kada je više od 30 stupnjeva.


Neka vas ne zavara topla jesen i cvjetovi koji se još uvijek održavaju. Muškatla cvjeta i kada su noći ugodne. Međutim, bez obzira na temperaturu, rujan je odličan mjesec za veliko spremanje pelargonija. Krajem rujna treba ukloniti sve cvjetove. Pravilo je, ne samo uvele, nego i svježe. Biljci je to nužno da bi štedjela energiju poslije ljetnog ukrašavanja vrtova. Većina listova otpada tijekom zime. Uvele je najbolje ukloniti ručno, ali ne treba ih sjeći. U tom slučaju ostat će samo tanke grane. Početkom studenoga, dakle, prije prvih mrazeva, muškatle je potrebno skratiti na oko 20 centimetara. Tada se uklanjaju uveli i oštećeni listovi. Kada se biljka očisti muškatle bi trebalo ostaviti u prostoriju, u kojoj je temperatura od osam do deset stupnjeva.
Jasminka Knežević
Pelargonije
najomiljenije cvijetnice
Grančicu bez pupova i cvjetova dugu od pet do deset cm treba posaditi u dubinu oko dva cm, u mješavinu pijeska i treseta
Treba im zimsko mirovanje
Zimi se muškatle zalijevaju povremeno. Dovoljno je jednom u dva tjedna. Ali nikako ih ne treba prihranjivati do ožujka, jer im je potrebno mirovanje i "zimski san". Na proljeće se ponovno orezuju. Otprilike 20 % visine biljke treba skratiti i nakon toga ih zaliti. Poslije dva do tri tjedna presađuju se u novu zemlju, postupno treba povećavati količinu vode za zalijevanje i lagano dohranjivati.
Prihrana bar dva puta mjesečno
Tijekom sezone cvjetanja možemo muškatle prihranjivati, a preporuka je da to bude gnojivo koje je namijenjeno baš za prihranu muškatli. Možete odabrati neki od proizvoda koje nude razni proizvođači. Jedan zatvarač ide na dvije, ili eventualno tri litre vode te se biljka zalijeva. Prihrana za muškatle daje se bar jednom u sedam ili deset dana, a minimalno jednom do dva puta mjesečno.
Reznice najbolje u kolovozu
Najpovoljnije vrijeme za ukorjenjivanje je kolovoz, jer u to vrijeme ima obilje razvijenih vršnih reznica. Čvrste zelene reznice uzgojene na sunčanom položaju bit će najkvalitetnije. Ukorijenjene mlade sadnice prezimljavaju na svijetlom i zračnom prostoru, idealno na 15C. Zalijeva se umjereno. Krajem veljače presadite biljčice u veće lonce i mjesec dana kasnije može se početi s prihranjivanjem.
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana