Objavljeno 1. kolovoza, 2020.
Sigurnost bi dao novi model ugovora o javnim uslugama
Posljedice pandemije koronavirusa pogodile su i još uvijek teško pogađaju sva svjetska gospodarstva, no unutar njih dva su sektora posebno stradala, a to su turizam i putnički prijevoz. Dok se turizam ublažavanjem epidemioloških mjera skromno vraća i bilježi pozitivne pomake, prijevoznici i dalje, unatoč svim opuštanjima mjera, proživljavaju teške trenutke. Neki su, unatoč pomoći države, na kraju morali kapitulirati - otpustiti radnike i staviti ključ u bravu. Tako je, primjerice, rovinjski prijevoznik Črnja Tours morao zatvoriti posao, a 68 djelatnika ostalo je bez posla.
Na 30 % prihoda
"Praktično smo se preko noći našli u situaciji da su nam svi segmenti poslovanja stali i s 1400 ljudi smo ostali bez prihoda", podsjeća Dražen Divjak, generalni direktor Arrive Hrvatska, napominjući kako to znači da im je stao školski prijevoz, otkazani su svi izleti, čarteri, turistička putovanja, stale su i vanjske i domaće duge linije...
Prije korone Arriva Hrvatska je sa svojih 600 autobusa odrađivala u cijeloj zemlji 11,7 milijuna putovanja godišnje i 45 milijuna prijeđenih kilometara, a sada se to svelo na 30 posto onoga što je bilo u isto vrijeme lani. Arriva samo za prijevoz učenika koristi više od 200 autobusa, što znači i potreba za dva vozača, a tu su i troškovi 23 kolodvora, 12 servisnih centara, informatički sustavi..., znači jedna zahtjevna i skupa logistika.
"Trebamo imati rezervna vozila jer je to pogon koji radi 24 sata, sedam dana u tjednu, a i 10 posto flote je uvijek na rezervi. Na otprilike smo 30 posto prihoda i radimo s istim takvim kapacitetom u odnosu prema lani. Javnolinijski prijevoz ima puno zahtjevniju logistiku od čarteraša. Trudimo se zadržati maksimalnu moguću zaposlenost, svaku kunu koju dobijemo od države preusmjerimo radnicima i povrh toga doplaćujemo znatna sredstva jer nismo ljude stavili na minimalac kako bismo i dalje očuvali sustav od raspadanja", tvrdi Divjak dodajući da su, zbog nedefiniranosti sustava javnolonijskog prijevoza, u krizu ušli s nagomilanim problemima i bez akumulacije te sad praktično investiraju i zadužuju se kako bi održali sustav i radna mjesta. U Arrivi su maksimalno svjesni značenja opstojnosti radnih mjesta za sve svoje zaposlenike i njihove obitelji te je to prioritet svih prioriteta. Divjak posebno pak, izražava zahvalnost hrvatskoj Vladi na pomoći jer je itekako svjestan da ih to definitivno danas drži iznad vode te očekuje i daljnje razumijevanje sukladno razvoju situacije s COVID-19.
"Prepoznati smo od Vlade kao najrizičniji sektor s najvećim problemima, zbog čega je Vlada i nastavila s mjerama financiranja plaća za sektor putničkog prometa i turizma i za sljedeće mjesece, ne samo u ožujku, travnju i svibnju nego i dandanas, praktično do početka nove školske godine", dodaje generalni direktor Arrive Hrvatska.
Svjestan je međutim da tako neće moći dugo funkcionirati kao što ni država neće moći dugotrajno održavati tu razinu financijske pomoći gospodarstvu. Za njih je sada najveće pitanje što će biti od rujna, odnosno što će biti s novom školom godinom.
"Ako se osnovne i srednje škole te fakulteti ne otvore, mi i dalje imamo golem problem.To, počinje li škola ili ne, vjerojatno nećemo znati do posljednjeg dana i kako da se mi pripremimo?" pita se čelnik Arrive Hrvatska.
Rješenje koje bi prijevoznicima donijelo toliko potrebnu sigurnost je u potpisivanju ugovora o javnim uslugama koje bi im, kao europska stečevina, osigurala održivo poslovanje.
Dogovor sa županijom
Hrvatska zajednica županija izrazila je spremnost za takvu suradnju jer su svjesni problematike koju prijevoznici imaju. Nakon formiranja nove vlade prijevoznici očekuju razgovore s ministarstvima prometa i financija te dogovor sa Zajednicom županija.
"Tu moram zahvaliti i osječko-baranjskom županu Ivanu Anušiću na razumijevanju i inicijativi da se problem riješi te se nadamo kako ćemo u jesen ući puno pripremljeniji nego što smo ušli u koronakrizu. Živimo u ekstremnoj nesigurnosti i ‘novo normalno‘ moramo dočekati u puno definiranijoj situaciji nego što je to danas. Do 1. rujna mora se definirati novi model ugovora o javnim uslugama gdje bismo mi prijevoznici bili pripremljeni za iste ili slične situacije koje nam se mogu dogoditi u budućnosti. Ako se stvari ne definiraju i ista se situacija ponovi u rujnu, listopadu i studenom, bojim se da puno tvrtki neće opstati, a samim tim i puno radnih mjesta će nestati", zaključuje Divjak.
Tomislav Prusina
Dražen Divjak
generalni direktor Arrive Hrvatska
CIJENU ODREĐUJU STRUČNJACI
"Ekonomsku cijenu po kilometru ne određuje ni prijevoznik ni lokalna vlast, nego neovisni ekonomsko-prometni stručnjaci koji definiraju koja je to cijena po kilometru prijevozniku potrebna kako bi mogao održavati stabilnost sustava i zadržati razinu maksimalne sigurnosti. Što se tiče prijevoza putnika, sigurnost mora biti na prvom mjestu. Najniže cijene u javnolinijskom prijevozu ne smiju biti kriterij jer se u pravilu one postižu na štetu sigurnosti. Upravo zbog tog razloga, kako bi se to izbjeglo, EU poznaje termin ekonomske cijene koja osigurava prijevozniku održivost i ona je promjenjiva sukladno promjenama cijena goriva, rada i ostalih parametara koji utječu na cijenu. Svagdje u EU-u je javnolinijski prijevoz neprofitabilan i zbog toga subvencioniran od države zato što je istovremeno nužan. Prevozimo više od 15 tisuća djece u Hrvatskoj i ne samo djecu nego i studente, umirovljenike te sve ostale kategorije putnika, i to za nas nije igra. Da bismo to mogli, moramo poštovati stroga pravila, procedure... Standardi Arrive daleko su iznad državnih standarda propisanih u Hrvatskoj i smatramo se liderom u tom segmentu", tvrdi Divjak.
Kuna uložena u prijevoz vraća se dvostruko
Hrvoje Meštrović, predsjednik Udruge hrvatskih autobusnih javnolinijskih prijevoznika iz Zagreba i vlasnik malog prijevoza Meštrović d.o.o., kaže da su u Hrvatskoj do 30. studenoga 2019. trebali biti potpisani ugovori o javnim uslugama, kao prijelazno rješenje kako bi se prijevoz mogao dalje obavljati sukladno zakonu i uredbi. "Hrvatska to nije na vrijeme učinila i danas smo, u vrijeme krize, ostali bez ikakvog financiranja. Ugovor o javnim uslugama ide po principu određene vrijednosti posla, konkretno 1,70 eura i, kada se prodaju karte, onda država, županije, tko je već nositelj posla, plaća razliku. Ako prijevoznik proda karte u vrijednosti 2 eura po kilometru, onda on mora vratiti višak. Veće prihode mora vratiti, a manje prihode mu se treba nadoknaditi", tvrdi Meštrović, dodajući kako se svaka kuna uložena u javni prijevoz dva do tri puta sigurno vrati natrag, kroz povećanu gospodarsku aktivnost i manje iseljavanje.