Pri raspodjeli novca iz paketa koji je odobrila Europska komisija RH je odlično prošla, iz fonda oporavka i sedmogodišnjeg proračuna na raspolaganju će nam biti čak 22 milijarde eura. Hoće li i na koji način RH iskoristiti sav taj novac, o čemu će to ovisiti, pitali smo prof. dr. sc. Marijanu Ivanov, sa Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, zamjenicu predsjednika udruge Hrvatski izvoznici (HIZ).

- Zbog ovisnosti o turizmu i loše ekonomske strukture, uz Italiju i Grčku, Hrvatska je jedna od članica EU-a s najvećim negativnim utjecajem koronapandemije na pad BDP-a. To je svakako presudan faktor zbog čega smo uspjeli ispregovarati povlačenje znatno većeg relativnog udjela EU sredstava nego što nam inače pripada s obzirom na učešće u BDP-u Europske unije.

Dvadeset dvije milijarde eura tijekom sedam godina, ili prosječno 24 milijarde kuna godišnje, golem je financijski potencijal koji ćemo imati na raspolaganju, ali to ne znači da ćemo sve iskoristiti. Prvo je pitanje imamo li dovoljno prihvatljivih projekata koji sredstva mogu apsorbirati. Drugo, imamo li adekvatnu regulativu i administrativnog osoblja koji će taj posao moći odraditi u prihvatljivom roku. Tu je jasno važna i dostupnost konzultanata kako bi se potencijalni korisnici snašli u svoj dokumentaciji i ne odustali zbog kompliciranosti procedure. Treća je stvar pitanje stvarnog budućeg neto novčanog toka u odnosu EU - Hrvatska.

U sljedećih sedam godina platit ćemo oko 4,6 milijarde eura u proračun EU-a, što znači da od 12,6 milijardi eura koje se vežu uz sedmogodišnji EU proračun, možemo u najboljem scenariju ostvariti neto priljev 8 milijardi eura. Uz to imamo na raspolaganju 9,4 milijarde eura iz programa oporavka koji dijelom uključuje nepovratna sredstva, a dijelom kredite uz povoljne kamate. To su sredstva koja EU tek treba pribaviti na tržištu i financirati njihovo vraćanje iz poreza koji će se u budućnosti uvesti za sve članice - odnosno plaćat ćemo ih neovisno o tome jesmo li ili nismo efikasni u pripremi projekata i povlačenju sredstava. Znači, na nama je da stvorimo uvjete i kreiramo projekte kako bismo bili dobitnici.

Zašto ste skeptični? Gdje vidite moguće probleme, i koji bi oni bili kad se radi o korištenju novca EU-a za pojedine projekte, ali i provođenja reformi...?

- Niz izvrsnih projekata u Hrvatskoj, koji su se trebali financirati iz EU sredstava, nikad nije pokrenut ili se ne odvija zadovoljavajućom dinamikom jer pravna regulativa nije prilagođena. Dvojimo oko legalnosti i tumačenja propisa, i neke stvari uopće nisu definirane. Ako ne zapne zbog regulative, predugo se čeka mišljenje nekog resornog ministarstva, agencije... ili su problemi neriješena vlasnička prava, tromost funkcioniranja pravosudnog sustava i manjak projektne dokumentacije. Problem je često i javna nabava koja može znatno odužiti pokretanje i funkcioniranje započetih projekata.

Govorimo o sredstvima koja će nam biti raspoloživa tijekom sljedećih sedam (odnosno za dio sredstava deset) godina, a prethodno nabrojena ograničenja mogu značiti vremenski pomak u realizaciji povlačenja sredstava i tri godine. Pritom ni znatan dio sredstava iz prethodnog EU proračunskog paketa nismo iskoristili jer nije bilo dovoljno prihvatljivih projekata ili je zapelo zbog administrativnih razloga - kompliciranosti dokumentacije, manjka projektne dokumentacije, vremenskih ograničenja i manjka administrativnog osoblja, predugih procedura…To je onaj dio priče o nužnosti reforma.

Premijer je najavio hitno donošenje nacionalnog programa i plana oporavka: nove mjere, porezna rasterećenja (ukida se i porez na promet nekretnina), smanjenje PDV-a, nastavak reformi... Koji bi trebali biti prioriteti? Vaš komentar...

- Jasno da pozdravljam porezna rasterećenja, ako to ona doista budu. No je li možebitno ukidanje poreza na promet nekretnina zapravo uvertira za uvođenje poreza na nekretnine, što Europska komisija preporučuje Hrvatskoj već neko vrijeme. Odnosno općenito povećanje poreza na imovinu i smanjenje poreza na rad i kapital. Niži PDV na hranu ima smisla u kontekstu postizanja nižih cijena u trgovini i nižih troškova života stanovništva, ali samo ako se to doista ostvari. S druge strane, uvest ćemo i neke nove ekološke poreze kojima će se na razini EU-a financirati razvoj zelene ekonomije, odnosno zaštita od klimatskih promjena i ekoloških rizika. S obzirom na to da će oni opteretiti poduzetnike, bit će potrebna daljnja smanjenja parafiskalnih nameta te općenito smanjenje administrativnih ograničenja.

Što se tiče reformi to na prvom mjestu treba biti reforma pravosuđa. Brže i efikasnije funkcioniranje sudova i rješavanja pravnih sporova. Promjena regulative i potpunija liberalizacija u područjima poduzetničkog djelovanja koja još nisu posve liberalizirana. Zatim, rješavanja nesređenih vlasničkih statusa i odnosa, skraćivanja i pojednostavljivanja administrativnih procedura te svakako stvarna digitalizacija javnog sektora.

Digitalizacija javnog sektora znači da nije dovoljno što imamo računala i informatički pismene djelatnike u uredima pojedinačnih institucija, nego da različite baze podataka trebaju biti međusobno povezane i dostupne kroz nekoliko institucija i sustava, kroz internetska sučelja i interakciju dostupnu poduzetnicima, stanovništvu i drugim korisnicima. Da se potencijali formiranja i korištenja baza podataka maksimalno iskoriste. Konkretno, da se podaci o ranijem korištenju nepovratnih EU sredstava i potpora države, koji su ključni za nova korištenja bespovratnih EU sredstava - prikupljaju i mogu pratiti na jednom mjestu - centralizirano po svakom korisniku, s obzirom na iznose koje on ima pravo u nastavku povlačiti. Da se mnogi procesi automatiziraju i ubrzaju.

Izgradnja infrastrukture i digitalizacija javnog sektora stoga su svakako područja u kojima će se znatan dio novog paketa EU sredstava koristiti. To, jasno, povlači i pitanje veće primjene digitalnih tehnologija te izgradnje komunikacijske infrastrukture za prelazak u digitalnu ekonomiju u svim područjima aktivnosti javnog i privatnog sektora. Prije ili poslije i 5G mreža postat će nužna. Dodatna digitalizacija i primjena novih tehnologija potrebne su i u zdravstvenom sustavu kako bi se povećala njegova efikasnost.

Uz digitalnu ekonomiju, jedan je od ciljeva EU-a, pa tako i budućih mjera hrvatske Vlade, osnažiti zelenu ekonomiju, što opet znači infrastrukturne projekte koji će se moći financirati iz EU sredstava, ulaganja i korištenja obnovljivih izvora energije, transformaciju proizvodnih procesa i proizvodne infrastrukture sa sive u zelenu ekonomiju. Uz korištenje EU sredstava Hrvatska ima šanse za snažniji razvoj industrije koja se veže uz elektroautomobile, opremu za korištenje obnovljivih izvora energije, proizvodnju pametnih tekstilnih vlakana, nove poljoprivredne kulture s visokim prinosima zahvaljujući automatizaciji procesa, itd. Mjesto primjene je i u kemijskoj, farmaceutskoj, prehrambenoj i drugim industrijama, gdje razvoj industrije 4.0 i zelene industrije mogu ići usporedno. No uz ovakve dugoročne strukturne zahvate, u kratkom roku svjedoci smo i dalje negativnog utjecaja koronapandemije na ekonomiju - potrošnju, izvoz, zaposlenost…, te će se sredstva koristiti za mjere u svrhu očuvanja radnih mjesta, za financiranje skraćenog radog tjedna, strukturne reforme u području obrazovanja, istraživanja i razvoja.

Što novi paket EU sredstava znači za razvoj regija?

- Cilj korištenja EU sredstava nije financirati samo javne projekte i dostupnost javnih dobara i usluga poput kulture, obrazovanja, prometne infrastrukture itd., nego svakako što više motivirati privatnu poduzetničku inicijativu. Jasno, u svim regijama, ali posebno u onima koje su ekonomski slabije razvijene i koje se suočavaju s problemom iseljavanja stanovništva zbog ekonomskih razloga. Regionalni i lokalni razvoj svakako bi trebali biti jedan od prioriteta. Ujedno, reforma države i njezina funkcioniranja može ne samo smanjiti troškove na makrorazini nego i pospješiti efikasnost apsorpcije i korištenja EU sredstava. Konkretno, u funkciji toga su povezivanja određenih ministarstva, zahtjevi za smanjenjem broja općina i gradova te jačanje funkcija županija.

S obzirom na probleme iseljavanja u inozemstvo i nepovoljnu dobnu strukturu stanovništva, dostupna su nam i sredstva potpora za područja s problemom depopulacije te znatno veći iznosi za regionalni razvoj, odnosno lokalni razvoj te privlačenje privatnih investitora. Novi i financijski znatno veći paket sredstava EU-a stoga je svakako prilika za razvoj Slavonije, koja je do sada uglavnom bila zanemarena. To je prilika za razvoj, modernizaciju i povećanje produktivnosti u poljoprivredi i stočarstvu, ali i sektorima koji se na njih nadovezuju uključujući potrebnu reindustrijalizaciju, izgradnju skladišnih kapaciteta itd. (D.J.)