Vezani članci
TEMA TJEDNA - POVIJESNI DOGOVOR: FINANCIRANJE OPORAVKA I RAZVOJA (II)
INTERVJU: ERNEST VLAČIĆ
Velika je lista prioriteta nove vlade premijera Andreja Plenkovića, 15. zaredom od hrvatskog osamostaljenja. A to su ukratko socijalna sigurnost, perspektivna budućnost, ekonomska suverenost, osnažena državnost i globalna prepoznatljivost. Zatim porezne izmjene, ukidanje poreza na promet nekretninama, smanjenje PDV-a, nastavak strukturnih reformi... Sve skupa, kao i velika uloga u koronaoporavku koji će na raspolaganju imati čak 22 milijarde eura iz EU-a, odmah je nazvano velikom Plenkovićevom pobjedom, ali tek sada slijedi najteži dio posla, pa Vlada planira s radom početi odmah.
Program nove vlade premijer je očekivano predstavio u Saboru. Kako je primijećeno, na papiru sve dobro izgleda i za četiri godine građani Hrvatske trebali bi bolje živjeti, a je li riječ samo o listi dobrih želja i je li program ostvariv jer novac iz EU-a treba znati povući i imati projekte, Plenković odgovara: "Hrvatska, kao i prije 30 godina, uz odlučno vodstvo treba pokazati odgovornost, solidarnost i zajedništvo. Jedino tako vratit ćemo potreban optimizam i vjeru građana u sigurniju budućnost, učinkovito se obraniti od virusa, vratiti se na put gospodarskog rasta." S obzirom na tešku situaciju, čini se da će najzahtjevnije biti uvesti reda u zdravstvo, "najtežeg bolesnika na dugogodišnjoj infuziji". Tu su digitalizacija sustava, smanjenje lista čekanja, unapređivanje Hitne pomoći te funkcionalna integracija bolnica, za što se najavljuje ulaganje od tri milijarde kuna. Zatim nužno je i reformirati školstvo prema najsuvremenijim standardima. To su neki od glavnih nacionalnih prioriteta.
Ipak, najvažniji naglasci programa su manji porezi, a veće plaće i mirovine, što zapravo ljude i najviše zanima. Do kraja mandata Vlada obećava rast prosječne plaće na 7600 kuna i minimalne na najmanje 4250 kuna. Najavljuje se i povećanje mirovina za najmanje 10 posto. Cilj je da prosječna mirovina dosegne 50 posto prosječne netoplaće. Povećat će se naknada za socijalno ugrožene s 800 na 1500 kuna. Dakle, optimizma ne manjka!
Također, za svu hranu stopa PDV-a snizit će se s 25 na 13 posto, a stižu i obećanja da će svi obveznici imati mogućnost plaćanja PDV-a po naplaćenim računima. Kada je pak riječ o rastu gospodarstva, održivom razvoju i energetici, bez čega je povećanje plaća i mirovina nemoguće provesti, plan je otvaranje 100.000 radnih mjesta, u što će se kroz mjere zapošljavanja uložiti deset milijardi kuna kako bi do kraja mandata ove vlade stopa zaposlenosti iznosila 70 posto, a stopa nezaposlenosti pala na manje od pet posto. Planira se daljnje parafiskalno rasterećenje, privatizacija državnih tvrtki od strane mirovinskih fondova te njihovo ulaganje u infrastrukturu. Želi se povećati i udjel IT sektora u BDP-u za najmanje 10 posto do kraja iduće godine. Financirat će se i osnivanje regionalnih centara za razvoj kreativnih industrija, poput industrije videoigara i razvoja robotike. Čuvat će se, tvrde u Vladi, okoliš, kvalitetno gospodariti otpadom, a proizvodni kapaciteti iz obnovljivih izvora povećat će se za 150 posto, uostalom što su i jedni od uvjeta Europske komisije. Ali ni to nije sve, pa nastavljamo u pozitivnim tonovima...
PODUŽA LISTA ŽELJA
Obećano je i ulaganje od pet milijardi kuna u modernizaciju školstva. Do kraja mandata sve bi škole trebale postati e-škole! Najavljuje se i "dodatno definiranje i uređivanje opsega autonomije sveučilišta", nastavak reforme strukovnog obrazovanja te nepovratnih 130.000 kuna za samozapošljavanje. Jačat će se mjera pripravništva te poticati poduzetništvo mladih i njihovo zapošljavanje na neodređeno vrijeme. Subvencionirat će se 20.000 novih stambenih kredita.
Uložit će se 30 milijardi kuna u regionalni razvoj, što je također važno za Slavoniju i Baranju, uz već velika prethodna financijska ulaganja. Najavljuje se povećanje poljoprivredne proizvodnju za 30 posto te povećanje udjela mladih poljoprivrednika s 13 na 20 posto. Obećava se i povećanje proizvodnje svinjskog mesa za 40 posto, kao i gradnja 20 regionalnih centara za voće i povrće te udvostručenje navodnjavane poljoprivredne površine. U turizmu se najavljuje sufinanciranje investicija u hotele i naselja, investicije od milijardu eura i otvaranje 3000 novih radnih mjesta u zdravstvenom turizmu.
Ali ni to nije sve... Obećava se nastavak reforme pravosuđa (prema mišljenju mnogih - ključna reforma), novi Ovršni zakon i borba protiv korupcije, na djelu, a ne samo na riječima. Najavljuje se i novi Zakon o sprečavanju sukoba interesa te uređenje područja lobiranja. U području uprave smanjit će se broj lokalnih dužnosnika za pola, a za petinu broj vijećnika. Do kraja 2021. trebale bi se funkcionalno spojiti općine. Donijet će se i Zakon o plaćama.
Najavljuje se da će se do kraja mandata uprihoditi milijardu kuna aktivacijom državnih nekretnina, a 1,5 milijardi kuna prodajom udjela tvrtki koje nisu od posebnog interesa. Nadalje, dovršetak Pelješkog mosta, razni cestovni projekti, gradnja morskih luka, riječnih vodnih putova, modernizacija zračnih luka, željeznički projekti... ulaganja su veća od 21 milijardu kuna. Nabavit će se i 40 novih elektromotornih vlakova. Vjerovali ili ne, lista tu ne staje, nabrajaju se i ulaganja u obranu, kulturu, manjine itd. Na vanjskopolitičkom planu tu su strateški ciljevi: ulazak u Schengen, eurozonu i OECD. I još toga, teško je i navesti, a tek ostvariti, ali o tom potom...
VELIKO POSTIGNUĆE
Sumirajući EU kompromis oko paketa goleme financijske pomoći, premijer Plenković upoznao je javnost o dogovoru s ostalim čelnicima EU-a, oko višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) i postpandemijskog fonda. "Glavni događaj bio je dogovor u Bruxellesu o dva bitna dokumenta koja će odrediti financijske gabarite EU-a. Ta dva stupa dovest će do lakšeg oporavka", rekao je te dodao: "Bit dogovora za Hrvatsku sažeta je u jednoj brojci - to su 22 milijarde eura, odnosno više od jednogodišnjeg državnog proračuna od 166 milijardi kuna, koje su nam na raspolaganju iduće četiri odnosno sedam godina." Ponovio je da je uspjeh što su uspjeli ispregovarati dvostruko više nego što je bilo namijenjeno Hrvatskoj. Naglasio je i kako je u pregovorima istaknuto da je Hrvatska u lošijoj situaciji od ostalih zemalja jer je koristila samo jedan sedmogodišnji proračun dosad te istaknuo: "Ovo je postignuće bez presedana. Pokazuje se koliko je Hrvatskoj važno članstvo u EU-u". "Kad se nađe rješenje za COVID, ili cjepivo ili lijek, mi imamo sve poluge da se vrlo brzo ovaj financijski okvir prevede na konkretan život naših sugrađana", odgovorio je Plenković i na pitanje što novac dogovoren u Bruxellesu može značiti običnom građaninu. Najavio je i da će se na vrijeme donijeti nacionalni plan na temelju kojeg će se realizirati projekti i da će se osnažiti nacionalni kapaciteti za povlačenje novca, a što je u cijeloj priči o silnim milijardama i ključno.
Sve u svemu, ponovimo još jednom - Europsko vijeće, unatoč protivljenju pojedinih članica, uglavnom bogatijih, dogovorilo je uz brojne kompromise novi sedmogodišnji proračun od 1074 milijarde eura i fond za oporavak od 750 milijardi, koje će se namaknuti zaduživanjem na financijskom tržištu, prvi put u povijesti EU-a. Novi instrument, nazvan EU sljedeće generacije (NGEU), koji je tijesno povezan s novim sedmogodišnjim proračunom, Višegodišnjim financijskim okvirom (VFO), trebao bi pomoći europskim gospodarstvima u suočavanju s najdubljom recesijom od Drugog svjetskog rata, čiji je uzrok pandemija koronavirusa od koje nitko nije pošteđen. Komisija će se na financijskim tržištima zadužiti za 750 milijardi eura, koje će onda proslijediti jedan dio, 390 milijardi eura kao nepovratnu pomoć zemljama članicama, a 360 milijardi kroz zajmove.
Osim toga, na iznenađenje mnogih, predstavljeno tumačenje "novog suverenizma" kao puta prema ostvarivanju strateških ciljeva ulaskom u Schengen, eurozonu i OECD... također je plan po kojemu bismo današnju HDZ-ovu vladu mogli pamtiti uspješnijom od dosadašnjih.
Ukupno uzevši, u kontekstu EU-a, ali i konkretno RH interesa i mogućnosti, Plenković se doista iskazao kao ni jedan hrvatski premijer do sada, pokazavši državničku odlučnost za provođenje zacrtanih ciljeva. Što se pak domaćeg terena tiče, odnosno hrvatskih (ne)prilika, ostaje pitanje koliko su plan nove vlade, odnosno najavljene reforme, provedive u cijelosti, s obzirom na ambicioznost i kompleksnost reformskih sadržaja, uzimajući u obzir i dužinu trajanja koronapandemije. Naravno da je bolje biti optimist nego pesimist, imati pozitivno ozračje u zemlji, umjesto negativizma i defetizma, pa sve što premijer i Vlada čine doista zaslužuje pohvalu i podršku, dok dežurnim kritičarima preostaje argumentima prožeta rasprava umjesto populističkih i demagoških floskula. Ali to je već druga (ili prva?) hrvatska priča.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
Zagreb - nulti prioritet
Proteklog tjedna u Saboru se raspravljalo o prijedlogu zakona o obnovi Zagreba i njegove okolice od posljedica potresa 22. ožujka. “Mislim da je to nulti prioritet, ne samo novog resora, ministarstva graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine nego cijele Vlade”, kazao je Darko Horvat, ministar graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine. Inače, država će u obnovi potresom razrušenih objekata, teškoj 11,5 milijardi eura, sudjelovati u omjeru od 60 posto, 20 posto troškova snosit će jedinice lokalne samouprave, dakle Grad Zagreb, a 20 posto sami građani čije su kuće/stanovi oštećeni u potresu. Ministar Horvat najavio je da ovih dana stiže prvih 89 milijuna eura za obnovu Zagreba iz Europskog fonda solidarnosti.
NIKŠA NIKOLIĆ
FOND POMOĆI OSNOVAN JE I ZBOG BUDUĆIH RECESIJA
U raspodjeli sredstava iz paketa koji je odobrila Europska komisija, Hrvatska je uistinu odlično prošla. U tom smislu možemo konstatirati da je Vlada RH na čelu s premijerom Plenkovićem obavila izvrstan komunikacijski posao. Međutim, potrebno je naglasiti da ćemo o konačnom uspjehu u financijskom i gospodarskom smislu moći govoriti tek kada ovaj novac stvarno dođe u Hrvatsku.
NEXT GENERATION
Da bismo dali odgovor na pitanje što to konkretno Hrvatska mora napraviti da bi ovaj novac stvarno privukla i iskoristila, najbolje je poći od analize strukture iznosa koji nam je stavljen na raspolaganje. Jedan njegov dio u iznosu od 12,6 milijardi eura dolazi po osnovi redovitog proračunskog financiranja za iduće sedmogodišnje razdoblje. U tom segmentu se ništa epohalno nije dogodilo za Hrvatsku, jer se godišnji iznosi proračunskog financiranja kreću otprilike na razini prošlog sedmogodišnjeg razdoblja. Ne smijemo pritom zaboraviti naglasiti dvije značajne činjenice. Prva je da planirani iznos koji nam je stavljen na raspolaganje na temelju proračuna predstavlja brutoiznos koji treba umanjiti za iznos poreza koje će Hrvatska, odnosno hrvatski porezni obveznici, morati uplatiti u korist proračuna EU-a. Iznosi tih poreza do sada su se određivali prema stupnju razvijenosti zemlje, što je značilo da su razvijenije zemlje značajnije pridonosile punjenju proračuna EU-a od onih manje razvijenih među kojima se nalazi Hrvatska. Hoće li se to pravilo i dalje primjenjivati ili će doći do određenih promjena, otvoreno je pitanje na koje je u sadašnjem trenutku teško dati odgovor. Pitanje je to opravdanije postaviti ima li se u vidu da je EU u proračunskom smislu "osiromašen" izlaskom Velike Britanije koja je nesumnjivo pripadala u značajne proračunske financijere. Upravo jer je Hrvatskoj kao i svakoj drugoj zemlji članici na raspolaganju stavljen neto, a ne brutoiznos, od suštinske je važnosti da iskoristimo što je moguće više raspoloživih novčanih sredstava.
Time dolazimo do druge značajne činjenice - iskoristivost raspoloživih proračunskih sredstava ovisi o ponuđenim projektima. Jednostavno kazano - koliko projekata, toliko iskorištenog novca. Ovdje se, nažalost, treba prisjetiti činjenice da se o tom pitanju nismo proslavili u prethodnom sedmogodišnjem razdoblju. Premali broj ponuđenih kvalitetnih projekata uvrstio nas je među zemlje koje su na samom začelju glede iskorištenih proračunskih sredstava. Štoviše, određeni podatci pokazuju da smo u tom razdoblju čak više novca uplatili u proračun EU-a, nego što smo ga iz njega povukli. Prema tome, u kojoj ćemo mjeri iskoristiti planiranih 12,6 milijardi eura ovisit će isključivo o tome koliko ćemo kvalitetnih projekata pripremiti.
Drugi dio od 22 milijarde eura, tj. 9,4 milijarde eura, dolazi iz fonda oporavka. Koliko god možemo biti zadovoljni visinom tog iznosa, toliko je njegova visina pokazatelj procijenjene dubine krize hrvatskog gospodarstva izazvane pandemijom koronavirusa. Taj fond nije bez razloga nazvan "Next generation". Njegovo donošenje, bez obzira na velike prijepore i protivljenja zemalja štediša, primarno treba promatrati kao mjeru koja ima za cilj da se postojeća kriza iskoristi za postizavanje većeg stupnja kohezije unutar EU-a. Štoviše, nastanak fonda oporavka namijenjen je i većoj učinkovitosti EU-a u situacijama nekih budućih kriza kojih će nesumnjivo biti bez obzira na njihov karakter.
Sredstva ovog fonda mogu biti dodijeljena nepovratno i preko kredita. Hrvatska je i tu postigla pregovarački uspjeh u smislu da veći iznos sredstava (5,4 mlrd. eura) dođe u nepovratnom obliku, a manji (4 mlrd. eura) u obliku kredita. Glede kredita novost je u tome što se EU zadužuje na financijskim tržištima umjesto krizom pogođenih zemalja članica i kredite dobiva pod puno povoljnijim uvjetima nego što bi ih one dobile da su se pojedinačno zaduživale. Odnosi se to kako na rokove vraćanja tako i na vrlo niske kamatne stope. Gledano kroz prizmu Hrvatske, ovo znači novo zaduženje, ali pod znatno povoljnijim uvjetima, što se može ocijeniti kao pozitivno.
Ono što je za Hrvatsku ipak puno interesantnije su nepovratna sredstva. Da bismo ih privukli, nužno je opravdati njihovo korištenje, a to nije moguće bez poduzimanja odgovarajućih reformi. Ono što je pritom nužno imati u vidu jest činjenica da EU želi iskoristiti ovu krizu tako da iz nje izađe s restrukturiranim i jačim gospodarstvom.
PLAN OPORAVKA
U tom se kontekstu poseban naglasak stavlja na što veći razvoj digitalne tehnologije, reindustrijalizaciju, ruralni i lokalni razvoj te posebno na zeleni plan koji uključuje, uz ostalo obnovljive izvore energije, očuvanje okoliša i sl. Sve se to odnosi i na Hrvatsku koja mora promptno započeti s radom na donošenju nacionalnog programa i plana oporavka kao pretpostavki nastanka kvalitetnih programa kojima će se raspoloživa sredstva što prije privući da bi omogućila ublažavanje posljedica krize koja nas čeka na jesen kada postojeće Vladine mjere prestanu djelovati. Posebno mjesto u planu oporavka, uz digitalizaciju i zeleni plan, treba zauzeti osiguravanje likvidnosti gospodarstva te je u tom smislu nužno napraviti maksimalni napor da novac iz fonda pomoći što prije dođe u ruke poduzetnika. Ništa manje nije značajno ni donošenje nacionalnog programa koji bi trebao odražavati odgovarajuću viziju novog razvojnog modela. Nadam se da nas je gospodarska kriza izazvana pandemijom koronavirusa ipak nečemu naučila, a to je da gospodarski razvoj zasnovan isključivo na turizmu jednostavno nije moguć. Turizam nesumnjivo može biti značajan pokretač gospodarskog razvoja, ali nikako i njegov temelj.
Pred Vladu se očito postavlja zahtjevan zadatak da se sredstva pomoći raspodijele tako da postignu svrhu za koju su i namijenjena, a to je pomoć gospodarstvu. Kako pritom osigurati pravednu i pravilnu raspodjelu sredstava? Mišljenja sam da se to može postići tako što će država biti servis nositelja projekata osiguravajući da njihovi projekti budu realizirani.
Konačno, treba dati odgovor i na pitanje jesu li nepovratna sredstva u financijskom smislu uistinu besplatna. Kao što se proračun EU-a financira na temelju poreza koje plaćaju zemlje članice, odnosno njihovi porezni obveznici, tako je realno pretpostaviti da će se i punjenje fonda pomoći također realizirati preko plaćanja određenih poreza u čemu će onda sudjelovati i Hrvatska. Štoviše, intervencionističko djelovanje EU-a preko fonda pomoći može u daljnjem scenariju biti iskorišteno u pravcu većeg harmoniziranja poreznih politika zemalja članica, te se na određeni način može promatrati kao začetak stvaranja fiskalne unije.
Piše: Nikša NIKOLIĆ
VJEKOSLAV BRATIĆ
KLJUČNO JE KVALITETNO PLANIRANJE I UPRAVLJANJE
U okviru sedmogodišnjeg proračunskog paketa Hrvatska je ostvarila pravo na povlačenje 12,6 mlrd. eura iz EU proračuna, a iz Fonda za oporavak dodatnih 9,4 mlrd. eura. No Hrvatska će kao i do sada morati određena sredstva i uplaćivati u proračun EU-a, pa će netoučinak ipak biti manji od 12,6 mlrd. eura. Ta sredstva nisu bezuvjetna niti će u Hrvatsku stići odjednom, jer će se, kao i do sada, isplaćivati iz fondova EU-a i programa na temelju dobro pripremljenih projekata koji će morati proći propisanu proceduru, natječaje i selekciju - upozorava dr. sc. Vjekoslav Bratić, ravnatelj Instituta za javne financije (IJF), te nastavlja:
KONAČNO REFORME
- Dodatnih 9,4 mlrd. eura iz Fonda za oporavak većim se dijelom odnosi na nepovratna sredstava, a manjim dijelom na zajmove za provedbu nacionalnih planova oporavka i otpornosti. No ne treba zaboraviti kako se na razini EU-a planira uvođenje poreza koji će biti prihod proračuna EU-a te nepovratna sredstva zapravo neće biti besplatna jer će taj porez prije ili poslije netko morati platiti. Na drugoj strani Hrvatska bi zbog povoljnijih zajmova trebala financijski ostvariti veću korist nego da se sama zaduživala. Isto tako, slično kao i za višegodišnje financiranje preko proračuna EU-a, i u slučaju programa "Sljedeće generacije", odnosno Fonda za oporavak, projekti će morati poštovati propisanu proceduru, a korisnici s najbolje pripremljenim i ocijenjenim projektima imat će i najveću korist od toga.
U cijelom procesu ključni će biti dobra koordinacija svih dionika, kvalitetna priprema i upravljanje, optimizacija procesa te administracija na svim razinama. Jako važna će biti i potpuna transparentnost tih novih i dodatnih sredstava - koliko, kada, tko i za što će ih dobiti/trošiti. Institut za javne financije, primjerice, surađuje s Ministarstvom financija kako bi se pravovremeno objavljivale relevantne fiskalne informacije vezane uz epidemiju koronavirusa i posljedice potresa u Zagrebu, a cilj je i izrada digitalne platforme podataka. Jednako tako bi se trebale pravovremeno i transparentno objavljivati i sve informacije vezane uz ova nova sredstva.
Što zapravo obuhvaća spomenuti nacionalni plan i program oporavka, koji bi trebali biti prioriteti?
- Što se tiče Nacionalnog plana oporavka, može se pretpostaviti kako će predviđati razne aktivnosti u cilju zaštite radnih mjesta, povećanja zaposlenosti i BDP-a, privlačenja novih investicija, osiguranja likvidnosti u sustavu, itd. Sve su to razlozi zašto Vlada žurno mora definirati prioritete kako bi se u što bržem roku krenulo sa samim procesom. I pri tome će ključni biti čimbenici poput kvalitetne pripreme i upravljanja, stručnog osoblja i kvalitete projekata.
Vezano uz reforme, već su neko vrijeme u nacionalnim programima reformi detektirani ključni izazovi hrvatskog gospodarstva i javnih financija. Primjerice, zadnji Nacionalni program reformi iz travnja 2020. za reformske prioritete i ciljeve predviđa održivi gospodarski rast i razvoj, povezivanje obrazovanja s tržištem rada i održivost javnih financija. U okviru svake od ove tri stavke pobrojene su konkretne aktivnosti i reforme. Drugim riječima, pred nama je vrijeme koje na najučinkovitiji i najbolji mogući način moramo iskoristiti za nužno provođenje svih onih manjih ili većih, prijeko potrebnih, reformi o kojima se već duže vrijeme govori, a zbog raznih razloga nikako da se konačno uhvatimo u koštac s njima. Neke od njih su reforma pravosuđa, javne uprave, optimiziranje sustava lokalne i regionalne samouprave, snažnija digitalizacija, sređivanje zemljišnih knjiga, povećanje efikasnosti javnih poduzeća, privatizacija nestrateških javnih poduzeća, preispitivanje i/ili ukidanje brojnih parafiskalnih nameta, olakšavanje poslovanja, itd. Primjerice, Institut za javne financije je 2016., kad smo isto tako bili dobili novu vladu i Sabor, objavio tekst upućen vladi i Saboru RH o strukturnim reformama nužnim za poticanje gospodarskog rasta, o konkretnim kratkoročnim i dugoročnim strategijama, planovima i programima reformi, koji je uglavnom i danas aktualan jer se većina naših tadašnjih preporuka nije provela. Drugim riječima, prilika koja je pred nama velika je, a reforme nužne kako bi se jačanjem domaćeg gospodarstva Hrvatska u budućnosti mogla što kvalitetnije nositi s potencijalnim šokovima i izazovima, ali i kako bi u budućnosti svim hrvatskim građanima bilo bolje.
POREZI I POTROŠNJA
Što s porezima, odnosno novim poreznim rasterećenjima, koje Vlada također najavljuje?
- Prilika je uistinu velika, no nigdje i nikad nema besplatnog ručka, pa ga neće biti ni sada i netko će to u konačnici morati platiti, a to su najčešće sami porezni obveznici. Zato je bitno imati kvalitetne projekte i programe kojima će u što većoj mjeri utjecati na standard svih građana. Ne treba pri tome zaboraviti činjenicu kako će i projekti kojima se financiraju javna dobra i infrastruktura na opću korist, prije ili poslije dovesti do troškova povezanih s njihovim održavanjem, pa je otvoreno pitanje kako će se ti troškovi financirati (pogotovo npr. u slučaju ulaganja u infrastrukturu slabijih, siromašnijih i nerazvijenijih jedinica). Zbog toga je jako važno kvalitetno planiranje i upravljanje. Ukratko, svaka se vrsta državne potrošnje odnekud mora platiti, odnosno, prije ili kasnije se moraju ubrati neki porezi. No, premda se Institut za javne financije trajno zauzima za što niže opće porezno opterećenje, moramo biti svjesni da su porezi nužni jer bez njih država ne može funkcionirati, pa nije toliki problem u porezima koliko u efikasnosti javne potrošnje.
Koja bi trebala biti uloga države u rješavanjima kriza poput ove izazvane koronavirusnom pandemijom?
- Država se ne bi smjela (previše) miješati u gospodarstvo, nego je njezina uloga stvoriti jasan, transparentan i nedvosmislen pravni okvir i pravnu zaštitu za poslovanje te definirati što konkretno smatra strateškim javnim interesom. No, koronakriza je izvanredna situacija i suvišno je ne očekivati intervenciju države, ali je uvijek bitna mjera, pogotovo jer se svaka državna intervencija prije ili poslije "prelije" na porezne obveznike.
(D.J.)