Prevladava uvjerenje da je Hrvatska odlično prošla, jer je Hrvatskoj na raspolaganju više od 22 milijarde eura, više od jednogodišnjeg državnog proračuna Republike Hrvatske (166 milijardi kuna). To je na prvi pogled dvostruko više od 10,7 milijardi eura izdvajanja iz prvog europskog proračuna od 2014. do 2020. u kojem je Republika Hrvatska sudjelovala. Međutim, radi se o odluci Europske komisije koja obuhvaća dva neovisna dijela: revidirani dugoročni proračun EU-a od 1100 milijardi eura za razdoblje 2021. - 2027.; privremeno pojačanje proračuna u iznosu od 750 milijardi eura - instrument Next Generation EU, kaže prof. dr. sc. Miroslav Gregurek s Veleučilišta Baltazar iz Zaprešića te dodaje:

- To znači da Hrvatska ima pod a) samo neznatno veći paket višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje od 2021. do 2027. od onog prvog, i pod b) nacionalnu omotnicu iz NGEU-a (Next Generation EU), instrument za oporavak u saniranju neposredne štete prouzročene pandemijom koronavirusa.

Pod a) revidirani dugoročni proračun EU-a, odnosno paket višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje od 2021. do 2027. za Republiku Hrvatsku nešto modificiran, iako je po iznosu vrlo sličan te je na temelju toga i predsjednik EIB-ova ureda u Hrvatskoj upozorio na slabo korištenje sredstava koja su bila na raspolaganju iz prvog europskog proračuna od 2014. do 2020. godine. Što se reformi tiče, bilo ih je bezbroj u zadnjih nekoliko desetljeća, svi se toga sjećamo. Koja je uspješno završila, nitko se ne sjeća!

Pod b) privremeno pojačanje proračuna zbog koronakrize (NGEU) za Hrvatsku iznosi 9,4 milijarde eura. Najveći dio čini Fond za oporavak i otpornost 8,3 milijarde eura, od čega je 6,9 milijardi eura nepovratno, 2,35 milijardi eura u zajmovima te još 700 do 800 milijuna eura program ReactEU i 300 milijun eura Fond za pravednu tranziciju. Za usporedbu, Italija će dobiti NGEU 209 milijardi eura od sveukupnih 750 milijardi iz plana, od čega će 81 milijarda eura biti nepovratna, a 127 milijardi eura bit će u zajmovima.

Ako to konkretiziramo, ključni dio NGEU-a je Fond za oporavak i otpornost (RFF) sveukupno 312,5 milijardi eura nepovratne pomoći, iz kojeg će se financirati nacionalni planovi oporavka i investicija. Najveći dio tih sredstava, 70 %, bit će alociran 2021. i 2022. godine, a kriterij za raspodjelu tih sredstava državama članicama je stopa nezaposlenosti u nacionalnim ekonomijama zadnjih pet godina, pa je i Republika Hrvatska tu dobro prošla, ali ne tako dobro kao Italija ili Španjolska. Preostalih 30 % Fonda bit će alocirano 2023. godine, pri čemu će se uzimati u obzir pad BDP-a u 2021. i 2022. godini.

Premijer je najavio hitno donošenje nacionalnog programa i plana oporavka: nove mjere, nastavak reformi..., koji bi trebali biti prioriteti?

- Premjer je najavio da će se na vrijeme donijeti nacionalni plan na temelju kojeg će se realizirati projekti i da će se "osnažiti nacionalni kapaciteti za povlačenje novca". Razlog je zapravo to da zemlje članice EU-a moraju do sredine listopada pripremiti svoje nacionalne planove za oporavak koje će ocjenjivati Europska komisija. Na temelju te ocjene odobravat će zemlje članice EU-a kvalificiranom većinom te pojedinačne nacionalne planove za oporavak. Treba istaknuti da u tim planovima za oporavak skoro trećina, tj. 30 % sredstava, mora biti utrošeno na "zelene" projekte koji pridonose ispunjavanju cilja da Europa do 2050. godine postane klimatski neutralna. Iz preostalog dijela NGEU-a financirat će se različiti programi poput istraživanja, ruralnog razvoja, za pravednu tranziciju i sl. Ako jedna ili više članica smatra da ciljevi pojedinog plana za oporavak pojedine članice EU-a (npr. Republike Hrvatske) nisu ispunjeni, tražit će se zasebna rasprava o tome na sastanku Europskog vijeća, apostrofirana kao "iscrpna". Naime, Nizozemska je inzistirala da se odluke o isplati sredstava donose jednoglasno, što bi značilo da bi svaka članica imala veto na planove i isplatu drugim članicama. Dogovoreno je blaže rješenje koje može samo usporiti isplatu sredstava do tri mjeseca. S obzirom na to da zemlje članice EU-a moraju do sredine listopada pripremiti svoje nacionalne planove za oporavak koje će ocjenjivati Europska komisija, to bi trebali biti trenutačni prioriteti Republike Hrvatske. Spominje se to privremeno pojačanje proračuna zbog korona krize od deset mlrd. eura, a javne rasprave uopće nema. Za Republiku Hrvatsku važan je zakon o obnovi grada Zagreba nakon potresa, ali je daleko važnija nacionalna omotnica iz Next Generation EU, iz koje će se taj zakon i štošta drugo financirati.

Uzimajući sve u obzir, koliko su ti golemi EU novčani iznosi jamac nade u bolje sutra? Naime, teoretski sve to ulijeva nadu, no golema je pritom i odgovornost Vlade da se sva ta financijska pomoć pravilno i pravedno raspodjeli najugroženijima, održivim projektima, da se očuvaju radna mjesta... Vaš komentar?

- Odgovor Europske komisije na ovo pitanje vjerojatno bi bio da bi trebalo ulagati u projekte velikih razmjera, obnovljive izvore energije, čisti prijevoz, održivu proizvodnju hrane i obnovu prirode. Međutim, to nije strukturni odgovor, ne zadire u srž problema, odnosno reforme. Europska komisija donijela je privremena pravila o državnim potporama kako bi vlade država članica EU-a mogle osigurati likvidnost gospodarstva te tako poduprijeti građane i poduzeća (osobito MSP) i očuvati radna mjesta. Europska komisija donijela je i više od 200 odluka o odobravanju nacionalnih mjera svih država članica, npr. program jamstva poduzećima te financijske potpore proizvodnji i isporukama roba i usluga. Tako su i u Republici Hrvatskoj državne potpore glavni fiskalni odgovor na koronakrizu, a doći do državne potpore u Republici Hrvatskoj je utopija. Jeste li probali dobiti državnu potporu ikada? Jeste li čuli, ili poznajete nekoga tko je dobio državnu potporu? Možda biste nekog trebali poznavati da ju dobijete? Ne tvrdim da ima, ili je bilo, elemenata zlouporabe potpora, ali tvrdim da se one koriste netransparentno s aspekta javnosti. Natječaji jesu javni, ali uvjeti nisu transparentni, a da biste znali je li netko dobio potporu i pod kojim uvjetima rezultati natječaja morali bi biti transparentni. Tek bi tada nacionalne mjere kroz fleksibilnost pravila o državnim potporama za Republiku Hrvatsku bile primjerene. Konkretno, trebalo bi reformirati način financiranja (HBOR i HAMAG) i angažirati u tome cijelu financijsku industriju (bankarstvo, fondove, osiguranje). I svakako nametnuti stroge uvjete transparentnosti i nadzora svih poticaja od strane javnosti, bar za instrumente oporavaka u saniranju neposredne štete prouzročene pandemijom koronavirusa.

Gledajući cijeli taj EU projekt spašavanje EU ekonomije, dojam je da se kao i mnogo puta do sada pokazalo kako je u velikim krizama, pa i ovoj s koronom, intervencija države ključna. EU su udružene države, pa i u tom kontekstu to možemo gledati... Drugim riječima, duguje li kapitalizam, pa i ovaj liberalni, svoj opstanak i dalje državi?

- Pojavom kapitalizma država se svjesno odriče dijela vlasništva zbog stvaranja nacionalnog dohotka. Dakle, ne duguje kapitalizam svoj opstanak državi, nego država duguje svoj opstanak kapitalizmu! Liberalna država ima liberalni kapitalizam, i obrnuto. Drugim riječima, država ima alokacijsku ulogu, utječe na odluku o tome koja će dobra i usluge biti javna, a koja privatna (direktno, javnom ponudom, npr. obrazovanja i zdravstva te indirektno, npr. kroz poreze i potpore kojima se potiču, odnosno obeshrabruju pojedine aktivnosti).

Država ima i distribucijsku ulogu, ovisno o tome želi li društvo s više pravednosti ili više učinkovitosti, ona može progresivnim oporezivanjem i sustavima transfera utjecati na način raspodjele dobara i usluga među članovima društva. Naravno da odnos društva prema državi ovisi o kvaliteti javnih usluga, efikasnosti, postojanju korupcije, tradicije socijalnog i ekonomskog položaja pojedinca i sl. U velikim krizama, pa i ovoj s koronom, država pokazuje svoju stabilizacijsku ulogu gdje interveniranjem porezima i javnim rashodima može osigurati zaposlenost, stabilnije cijene, bolji saldo bilance plaćanja i povoljniju stopu ekonomskog rasta, ali ponekad i obrnuto. To su oblici državnog intervencionizma, jer se država upliće u razvoj u smislu usmjeravanja gospodarstva.

Kad su krize, privatni sektor mora spašavati država svojim kriznim mjerama, no koliko se time narušavaju temelji neovisnosti privatnog sektora od utjecaja države? Konkretno, smije li se novac iz EU-a koristiti za financiranje nečijeg privatnog biznisa?

- Kako je navedeno u prethodnom odgovoru, stabilizacijska uloga temeljni je zadatak države, ali to nije nekad moguće, zamislite situaciju da Republika Hrvatska nije članica EU-a, poput BiH, Srbije ili S. Makedonije. Kako će te države spašavati privatni sektor? Te države nemaju efikasan pristup financijskim tržištima, ili europskom fondu za oporavak od 750 milijardi eura, koje Europska komisija može dobiti zaduživanjem na financijskom tržištu. Ali one se zato neće izložiti opasnosti od gubitka neovisnosti nacionalnih fiskalnih sustava. Države članice EU-a imaju fiskalnu samostalnost, jer Europskom proračunu nisu dopuštale zaduživanje, a ni značajnije poreze koje bi EU prihodovao. Postoji opasnost da ovim prvim direktnim zaduživanjem od strane proračuna EU nužno gubi dio nacionalnog fiskalnog suvereniteta, što je razvidno iz golemog rasta proračuna EU-a. I prije koronakrize proračun EU-a rastao je znatno brže od prosječnog GDP-a zemalja članica, a ovim revidiranim dugoročnim proračunom EU-a od 1100 milijardi eura za razdoblje od 2021. do 2027., raste cca 44 %, npr. prema pretkriznoj 2006. godini.

To je rast bespredmetnog pojačanja proračuna od 750 milijardi eura iz prvog zaduženja proračuna EU-a u povijesti. S pojačanjem rasta proračun EU-a penje se na 150 % u istom razdoblju promatranja. Svima je jasno da se proračun EU-a koji se do sada punio doprinosima država članica iz njihovih nacionalnih gospodarstava prema kriteriju visine nacionalnog BDP-a (cca 50 %) i prihoda EU-a iz carina i agrarnih davanja te dijela PDV-a (drugih 50 %) nije održiv. (D.J.)