Magazin
BLISKI KONTAKTI, UDALJENI NARODI

Tko je s kim prvi komunicirao u bespućima povijesti?
Objavljeno 1. kolovoza, 2020.

​Vijest nije neka posebna senzacija, ali još jednom upućuje na činjenicu kako smo "mali ispod zvijezda" i zato "osuđeni" na kontakte ma gdje bili i kad god da nas je povijest prisiljavala na bliske dodire "prve vrste". Vijest, dakle, glasi: Američki Indijanci i Polinezijci, premda razdvojeni golemim oceanskim prostranstvom, imali su kontakte još 1200. godine i ostavili neporecive dokaze tog susreta u DNK-u današnjeg stanovništva, zaključak je studije objavljene u svjetski uglednom i popularnom časopisu Nature.

Premda istraživači još ne mogu precizno pojasniti jesu li narodi iz, primjerice, današnje Kolumbije i Ekvadora došli na otočiće u središtu Tihog oceana ili su pak polinezijski pomorci došli u Južnu Ameriku, sigurno je jedno, pokazuje ova nedavno objavljena studija, američki Indijanci i Polinezijci križali su se stotine godina prije dolaska prvih Europljana na to područje, napose u Francusku Polineziju. "To otkriće mijenja naše shvaćanje jednog od najnepoznatijih poglavlja u naseljavanju kontinenata", rekao je za agenciju France Presse Andreas Moreno-Estrada, istraživač u državnom genomičkom laboratoriju za bioraznolikost u Meksiku.

Arheolozi i povjesničari već desetljećima raspravljaju o možebitnim kontaktima stanovnika Oceanije i Indijanaca i, ako ih je bilo, o tome kakvi su bili. Podsjetimo, nakon Drugog svjetskog rata, godine 1947., norveški istraživač i pisac Thor Heyerdahl konstruirao je splav Kon-Tiki, koju je nazvao po bogu Inka i uputio se na njoj iz Perua, odakle ga je struja nosila 101 dan na putu dugom 7000 km, nakon čega se nasukao na otočju Tuamoto u današnjoj Francuskoj Polineziji. Heyerdahl je zaključio da su stanovnici Perua došli na udaljene otoke u Pacifiku i htio je dokazati tom legendarnom ekspedicijom da je to bilo moguće.

NOVI DNK DOKAZI
No čini se kako nova saznanja malo korigiraju Heyerdahlove dokaze. "Vjerojatnije je da su Polinezijci došli u Ameriku s obzirom na njihove pomorske vještine i dokazanu sposobnost da putuju oceanima tisuće kilometara", kaže Alexander Ionannidis, istraživač na sveučilištu Stanfordu.

Kako bi više doznali, istraživači su prikupljali genetske podatke petnaest skupina Indijanaca na obali Tihog oceana u Južnoj i u Srednjoj Americi i na sedamnaest polinezijskih otoka, ukupno više od 800 ljudi. "Tražili smo duge sekvence DNK-a s istim kodom", rekao je Ioannidis.

S obzirom na nove tehničke i tehnološke mogućnosti istraživanja u odnosu prema onima koje je na raspolaganju imao Thor Heyerdahl, postalo je posve očito da su se domorodačke skupine u Kolumbiji i Ekvadoru križale s domorodcima u Polineziji, što potvrđuju i uobičajene statističke metode i nove metode "velikih podataka" (big data). Drugim riječima, zahvaljujući genetskom materijalu, utvrđeno je da prva križanja sežu otprilike u 1200. godinu, kada je na drugom kraju tadašnjeg svijeta Kinu osvajao Džingis-kan, a križari zauzeli Carigrad, tadašnju prijestolnicu Istočnog Rimskog Carstva, odnosno Bizanta.

Ukupno uzevši, otkad je civilizacija na našem planetu, pa i onih najstarijih i prostorno najudaljenijih, određeni načini međusobne komunikacije uvijek su bili mogući, ovisno o spremnosti pojedinih naroda za "bliske susrete", odnosno njihove tehničke razvijenosti nužne za uspostave kontakta i, naravno, interesa za razvijanje trgovačkih odnosa. Osim netom spomenutih primjera, konkretnog istraživanja koje smo naveli, dokaza kulturne i trgovinske razmjene između pojedinih naroda s raznih meridijana i paralela starog svijeta svakim je danom sve više, uključujući i one koji se odnose na neke poljoprivredne kulture.

Tako je, primjerice, sve donedavno batat, biljka gomoljika slična krumpiru, bio najočitiji dokaz kulturne razmjene između Polinezijaca i Indijanaca Južne i Srednje Amerike. Naime, premda je podrijetlom iz Amerike, nalazimo ga na pacifičkim otocima puno prije dolaska Europljana, a njegovo ime u mnogim polinezijskim jezicima podsjeća na ime koje su mu davali neki narodi Južne Amerike.

TRAGOM THORA
Putovima Thora Heyerdahla hode i mnogi drugi. Tako je kontroverzni njemački "eksperimentalni arheolog" Dominique Görlitz (piše DW) poduzeo čitav niz eksperimenata brodovima građenim na pradavni način od trstike. Görlitz je sličnim brodom od trstike Abora III. također pokušao prijeći Atlantik - sa sličnim rezultatom kao i norveški istraživač, no također i s još više kritika zbog "neozbiljnosti" takvog "istraživanja". Ipak Görlitz neumorno ističe saznanja koje je tako stekao jer se o povijesti brodskog prometa doista zapravo malo zna. Jedino što se ima su slike i modeli brodova iz davnina, najčešće kao prilog u grobu. Ali na dnu mora se još možda jedino može pronaći kameno sidro takvog davnog plovila.

Görlitz se "proslavio" kad je sa Stefanom Erdmannom, također amaterskim arheologom i piscem knjiga raznih teorija zavjera, odlučio "otkriti" tajnu Keopsove piramide. Egipat je i već u njegovom pothvatu preko Atlantika imao ključnu ulogu jer je htio dokazati kako su tako stari Egipćani iz Amerike dobili duhan i koku - čiji su ostatci navodno nađeni u ostacima starog Egipta. U svakom slučaju, dva Nijemca su 2013. u Keopsovoj piramidi "malo sastrugala" boju tamošnjih slika na zidovima kako bi je kemijski analizirala.

Problem je bio u tome što nisu dobili nikakvu dozvolu, tako da se egipatski ministar kulture pjenio od bijesa zbog uništavanja kulturnog blaga zemlje. Dva Nijemca su u Egiptu 2014. osuđena na po pet godina zatvora - kao i svi njihovi lokalni pomagači. U međuvremenu je presuda ukinuta, ali je Görlitz i pred sudom u Chemnitzu 2015. osuđen na novčanu kaznu zbog krađe i uništavanja imovine.

Možda i da bi se umilio Egiptu, Görliz se u novom projektu Abora IV. bavi zagonetkom kako su stari Egipćani mogli napraviti piramidu faraona Khufua primitivnim alatom od željeza. Takav alat opisuje i grčki povjesničar Herodot, ali to je bilo još brončano doba - vjeruje se da je željezo postalo poznato tek tisuću godina kasnije! Prema mišljenju njemačkog istraživača, stari Egipćani su najvjerojatnije već trgovali s najbližim nalazištem željeza, a ono je (sic!) na Kavkazu, navode Jodi Hilton Beloslav i Anđelko Šubić u svom tekstu za DW iz kolovoza prošle godine.

Darko Jerković
Vikinzi u Sjevernoj Americi
Moreplovac s Islanda Leif Eriksson (oko 975. g. - oko 1022.) plovio je kroz tjesnac Davis do obala Sjeverne Amerike i njegovo ime povezuje se s važnim povijesnim događajem koji se često definira kao otkriće Amerike gotovo 500 godina prije Kristofora Kolumba. Taj je podatak potvrđen 1960. godine nakon što je norveški arheolog Helge Ingstad na sjevernom vrhu Newfoundlanda pronašao ostatke naselja Normana iz 10.-11. stoljeća... Od svih islandskih saga posebno su zanimljive "Priče o Grenlanđanima" (Grenland saga) i "Saga o Eriku Crvenom" (također se naziva Saga Karlsefni Torfinn) jer se u njima govori o vikinškom otkriću Amerike. Sage taj kontinent zovu Wineland - "Zemlja grožđa" (Helge Ingstad je otkrio da se zapravo "vino" u staronordijskom prevodi kao "bogata zemlja", "plodna zemlja", "zemlja livada i pašnjaka"). Saga govori o šest putovanja Vikinga u Ameriku. Prvo putovanje poduzeo je Bjarni, sin Heryulfa, 985. godine. Međutim, njegov pothvat nije bio najuspješniji. Nakon dana lutanja oceanom vidio je zapadno od Grenlanda nisku obalu prekrivenu šumom. Ne usuđujući se stupiti na kopno, Bjarni je zauvijek lišen slave otkrivača Amerike. To je postao Leif, sin Erika Crvenog. (A.ZOVKO/pomorac.net)
Svjetske piramidalne veze
U kakvoj je vezi Teotihuacan, meksički tajanstveni grad piramida, s egipatskim piramidama u Gizi, staro je pitanja na koje odgovor još uvijek traže brojni stručnjaci, arheolozi, teoretičari urota i ufolozi diljem svijeta. Drugim riječima, traže se konkretni dokazi, a ne samo teoretske pretpostavke, koji će objasniti je li i u kojoj mjeri postojala (i još postoji) veza između najpoznatijih i najznačajnijih lokacija na kojima su sagrađene piramide. Pitanja je mnogo, a neka od njih su i ova: Kako to da su sve drevne civilizicaje gradile više ili manje slične piramide, tj. piramidalne građevine, a nisu imale nikakvog kontakta jedne s drugima? Je li to bila samo slučajnost ili je postojala “razmjena znanja”; jesu li piramide simbol nečega što mi danas još uvijek u cijelosti ne razumijemo; jesu li piramide imale možda drukčiju funkciju od one s kojom ih mi danas povezujemo - grobnice i svetišta bogovima? Doduše, niz je odgovora koje su ponudili raznorazni istraživači u posljednjih pedesetak godina, od onih poput glasovitog Ericha von Dänikena do ništa manje kontroverznog egiptologa Roberta Bauvala, a svoj je prilog toj tematici dao i Semir Osmanagić, autor knjige “Sve piramide svijeta”. (DJ)
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

INTERVJU: ROSANDA MULIĆ, SPECIJALISTICA EPIDEMIOLOGIJE IZ SPLITA?

Vjerojatno ćemo svi kad-tad doći u kontakt s virusom

2

TEMA TJEDNA: MANIPULACIJA DEMOKRACIJOM (I)

Pod krinkom slobode govora podvaljuju se laži i obmane

3

RAZGOVOR: DAVOR GJENERO

Suprotstavljanje autoritetu znanja i znanosti potiče iracionalan strah od navodne represije