Kad stvaranje pjesme spoji ljude iz Istre, Slavonije i Londona, pa se u izradu videospota još uključi i akademski slikar, znamo da bi pred nama mogla biti posebna priča - i to na čakavskom!

Livio Morosin, tekstopisac, skladatelj i producent rodom iz Vodnjana, autor je teksta za pjesmu “Put”, a glazbu potpisuje zajedno s poznatim engleskim DJ-om Marcom JB-jem i Brankom Radićem. Ženski vokal otpjevala je pulska multimedijalna umjetnica Renata Šimić, a prateći spot djelo je Danila Dučka, akademskog slikara, animatora i ilustratora koji je većinu svog radnog vijeka proveo u New Yorku, nakon kojeg se posljednjih godina skrasio u Motovunu. Da bi priča postala još zanimljivijom, Morosin je pozvao frontmena Vatre Ivana Dečaka, koji je čakavsko narječje donedavno samo slušao, da zajedno s njim otpjeva pjesmu “Put”.

Kako iz današnje perspektive gledaš na svoje glazbene početke u Gustafima?

- To je bilo toliko davno da sam gotovo zaboravio. Sjećam se da smo se dobro zabavljali i uživali u stvaranju vlastite glazbe, a kad malo bolje razmislim, isti sam i danas. Nije se puno promijenilo, jedino što su mi danas koncerti manje uzbuđenje nego što je to bilo tada.

Koliko se tvoj sadašnji glazbeni ukus razlikuje od onoga u vrijeme kada si se počinjao baviti glazbom?

- Ne razlikuje se puno, jedino što sam sada tolerantniji prema nekim vrstama glazbe. Volim glazbu koja mi pruža nešto novo, u kojoj otkrivam stvari koje mi prije nisu bile poznate. Volim pjesme s ruba glazbenih tokova.

Tvoju karijeru, između ostalog, obilježila je i suradnja s Alenom Vitasovićem. Na koje si pjesme iz tog vremena posebno ponosan? U kakvim ste odnosima danas ti i Alen?

- Na sve pjesme iz tog razdoblja sam ponosan, teško je izdvojiti jednu. Rado se sjećam tog vremena, no koliko god bilo dobro, ipak ne bih ponovio. S Alenom sam dobar, povremeno se viđamo, a dalje i sami znate.

Nakon toga si se odlučio na povlačenje iz javnosti. Što ti je taj potez omogućio i koji bi od svojih albuma izdvojio kao onaj kojim si najzadovoljniji?

- Nisam se povukao iz javnosti, ali nisam bio u fokusu. I dalje sam nastavio raditi, ali bez opterećenja top-ljestvica. Ne mogu reći da nije bilo hitova - bilo ih je. Primjerice, “Tri naranče”, “Žminjska polka”, “More dimboko, nebo visoko”...

Na svakom albumu bila je bar jedna pjesma koja mi je omogućila da se i dalje bavim glazbom. A posebno jedan album ne bih izdvojio, jer ih smatram kao neprekinuti niz, koji će se nastaviti. A otkrivanje glazbe na njima prepuštam publici.

Na novoj pjesmi “Put” surađivao si s Ivanom Dečakom...

- Dečak i ja smo dugo dogovarali suradnju, a kako sam ja prilično spor, nikako da se to obistini. Dogodila se napokon zgodna prilika s tom pjesmom, koja je rađena u Londonu, tako da sam je ponudio Ivanu, pomalo strahujući kako će on to otpjevati. Na kraju se ispostavilo da ima čak i bolji naglasak od mene, kao da je rođen u Savičenti. Svaka mu čast!

Dugogodišnji suradnik bio ti je i Rade Šerbedžija? Što kažeš na njegovu izjavu da si ti “naš Dylan”?

- Bilo je krasno surađivati sa Šerbedžijom, mislim da smo deset godina surađivali. Bilo je to za mene novo i veliko iskustvo. Puno sam naučio o samoj sceni, a nadam se da sam i ja njemu ponešto dao u glazbenom smislu. No, ovo s Dylanom možda ipak malo pretjeruje, ali svakako da godi.

Koje kantautore posebno cijeniš i smatraš li za neke od njih da su izvršili utjecaj na tvoj autorski izričaj?

- Dobro, Dylan je definitivno jedan od tih, ali teško mi je sada nabrajati sva imena, manje ili više znana.

Gdje je ča-val danas? Koje je tvoje mišljenje o današnjoj domaćoj glazbenoj sceni? Možeš li izdvojiti neke nove izvođače za koje smatraš da bi se na njih trebalo obratiti pozornost?

- Ne znam što se događa s ča-val scenom jer je ne pratim. Vjerojatno se, kao svaki val, ispuhao. Mislim da smo možda malo prekritični prema hrvatskoj glazbenoj sceni jer u posljednje vrijeme vidim sve više mladih bendova koji imaju odlične pjesme.

Koliko se pisanje za sebe razlikuje od pisanja za druge izvođače?

- Ja uvijek pišem za sebe, a onda ako se dogodi da mi neki bolji pjevač uzme pjesmu i prepozna se u njoj - rado mu je dam. Inače, volim suradnju, sudare dvaju različitih kreativnih svjetova. Iz njih uvijek proizlazi bar nešto dobro.

Uz koje instrumetne, odnosno u kakvoj postavi danas najviše voliš nastupati uživo?

- Danas najviše volim nastupati uz klavirsku pratnju. Sjediti na barskoj stolici, u ambijentu koji mi je blizak.

Nisam uspio pronaći tvoju službenu Facebook-stranicu. Kako to?

- Osobno nemam ništa protiv društvenih mreža, ali ih ne koristim. Mislim da ionako ne bi puno pridonijele mom poslu.

Koji su tvoji planovi za budućnost vezani uz glazbu?

- Upravo pripremam novi album na kojem ću se poigrati temama poznatog istarskog skladatelja Antonija Smareglije. To je još jedan glazbeni izazov za koji se nadam da će se svidjeti publici, iako se radi samo o instrumentalima. A nakon njega ponovno se vraćam pjevanju, odnosno možda novopečeni Istrijan Ivan Dečak bude otpjevao cijelu ploču umjesto mene. Nisam ga još pitao - pitajte ga vi...