Iza nas su parlamentarni izbori, a ispred nas konstituiranje novog Sabora, kao i sastavljanje nove vlade mandatara Andreja Plenkovića. O velikoj izbornoj pobjedi HDZ-a i teškom porazu Restart koalicije i SDP-a, te usponu nekih drugih lijevih i desnih koalicija na hrvatskoj političkoj sceni, razgovarali smo s Denisom Avdagićem, političkim analitičarem iz konzultantske tvrtke INMS (Ideje novih medijskih strategija)

Ovaj put predizborne ankete totalno su promašile, HDZ je osvojio čak 66 mjesta u novom sazivu Sabora. Što je presudilo da se dogodi ovakav (ne)očekivani trijumfu HDZ-a?

- Sve što se događalo u prethodnom mandatu Andreja Plenkovića neusporedivo je s mirnodopskim vladama koje su upravljale Hrvatskom. HDZ je od 2016. godine u momentu gotovo permanentne krize, usporedive jedino s ratnim 90-ima.

Došao je na naplatu Agrokor, s čijim je urušavanjem prijetio slom gospodarstva, brodogradilišta su pokazala da stvaraju neviđene dugove koje je trebalo sanirati, tu su i globalni izazovi, počevši od koronakrize do posljedica koje će ona ostaviti na ekonomiju. Ne zaboravimo razorni potres u Zagrebu, ali i nešto manje neugodnu situaciju, ali ipak neugodnu, kada je na naplatu došla nepotrebna arbitraža i prethodno sporenje s mađarskim MOL-om oko INA-e, a za što sam Plenković nije bio ni najmanje odgovoran. Tu je i tinjajuća migrantska kriza. Sve se na kraju poklopilo i s predsjedanjem EU-om, gdje je relativno mala zemlja uspješno provela ujedinjenu Europu kroz najtežu krizu od njezina nastanka. Dakle, kontinuitet ove vlade i mandat u rukama premijera Plenkovića značili su sigurnost, što je HDZ tijekom kampanje nudio. Moj dojam je da je stari i budući predsjednik Vlade daleko bolje odradio sučeljavanja, pa i ukupnu kampanju, gdje bih istaknuo i dominiranje u online-segmentu, koji je zaslužan za to da je HDZ pobijedio čak i u I. izbornoj jedinici.

I svojim neizlaskom birači su odlučili u nekoj mjeri dati povjerenje ovoj vladi. Imate kategoriju onih koji zbog (starih) ideoloških razloga glas ne mogu dati HDZ-u, ali mogu zaokružiti protestni izbor ili apstinirati.

Kada sumiramo sve probleme u kojima se Hrvatska našla od 2016., činjenicu da je Vlada velikom financijskom intervencijom spasila privatni sektor od sigurnog kraha, činjenicu da se, za razliku od nekadašnje svađe oko funkcioniranja INA-e, danas tamo realizira najveća investicija od 1990. godine, i kada uzmemo u obzir da ćemo se iz prjeteće krize izvući samo uz pomoć europskih sredstava, onda izbor sigurnosti nije nimalo iznenađujući.

Koji su razlozi neuspjeha Restart koalicije, ponajviše SDP-a i Bernardića, gdje su promašili...? Što će sad biti s Bernardićem, ali i sa SDP-om kao strankom, mogu li se, i kako, oporaviti od ovakvog sramotnog poraza?

- Promašilo se uopće formiranjem te koalicije. Posve je naivno vjerovati kako anketnih dva posto neke stranke znače sigurnih dva posto ako se ta stranka ujedini u koaliciju. SDP bi vjerojatno bolji rezultat ostvario samostalno, jer bi imao daleko više aktivista na listama koji bi bili motiviraniji za rad. Naime, tradicionalni glasači SDP-a jako su izostali. Primjerice, s gradonačelnikom Petrinje na svojoj listi, koji ratuje s najvećim poslodavcem grada, stranka si je uzela više glasova nego dobila. Spomenimo i Zagreb, koji je bio baza snage SDP-a, sada to više nije, a nagodinu, na lokalnim izborima, lako je moguće da će se za mjesto gradonačelnika našeg najvećeg grada na kraju boriti HDZ i koalicija alternativnih lijevih stranaka, kojima će se SDP moći eventualno pridružiti. To je realno stanje ostatka ostataka stranke koja je nekoć čvrsto držala Zagreb.

SDP čekaju teške godine, podbacio je nakon svega izborom novog predsjednika, do sljedećeg parlamentarnog ciklusa stranka bi mogla postati tek privjesak demokracije s nekoliko saborskih mandata. Bernadiću bih savjetovao da se pokuša vratiti na čelo stranke u Zagrebu ako i dalje ima političkog elana. Sama stranka pak mora naći novi smjer, koji će odgovarati članstvu, a prije svega glasačima.

Dojam je da se Most oporavio, da je Domovinski pokret prošao ipak slabije nego što je Škoro očekivao, no kako komentirate velik uspjeh Stranke s imenom i prezimenom, Fokusa i Pametno, kao i koalicije Možemo!, te HNS i Čačića?



- Mislim da tu nije bilo većih iznenađenja, Most je, reklo bi se nakon svega, politički preživio, što je uspjeh, pri čemu on ništa nije prepustio slučaju, doveo je nove ljude i odradio kvalitetnu kampanju. Župan Čačić ima snažnu bazu na sjeveru zemlje, gdje je iznenađenje jedino to što je i HNS uspio izboriti mandat. Brojke Domovinskog pokreta u anketnim su okvirima, on je tu poslužio za protestno glasanje desnog spektra i osobno bi me iznenadilo da je dobio koji mandat više. Očekivao se i dobar rezultat koalicije koju nosi Možemo!, uoči finala kampanje osjetilo se, pogotovo u Zagrebu, kako će ona ostvariti vidljiv rezultat i da će privući protestno glasovanje prema Restartu i SDP-u. Pravo iznenađenje jedino je rezultat koalicije Stranke s imenom i prezimenom, Fokusa i Pametno. Oni su također poslužili prije svega protestnom glasanju prema ljevici, ali trebalo se za to izboriti. Spomenuo bih samo kako je ta koalicija dobro pogođena i donijela je ulazak u Sabor, koji samostalno nitko od tih dionika posve sigurno ne bi dobio.

Sad nema nikakve dvojbe da će Plenkoviću biti lako sastaviti novu vladu u situaciji kad ima zajamčenih 76 ruku u novom sazivu Hrvatskog sabora. Škorin Domovinski pokret je vjerojatno razočaran takvim razvojem situacije...?



- Stvari su već sad jasne, minimalna većina od 76 ruku je ostvarena, župan Čačić treba suradnju, a HNS-u ništa drugo i ne preostaje nakon svega. Za manjine je već tradicionalno da se priklone vladajućima. Većina postoji, a vjerujem da će se i povećavati. Međutim, ne vjerujem da je tu dobrodošao sam Miroslav Škoro. Palo je tu teških riječi i najava, poput onih prema kojima je uvjet suradnje sa strane Domovinskog pokreta odlazak premijera Plenkovića. Time su vrata takve nepotrebne koalicije zatvorena, a budućnost samog pokreta nije previše svijetla, tu nema kohezivnog elementa.

Kad se sve uzme u obzir, izbori su bili pa prošli bez većih problema unatoč okruženju u kojem su se odvijali, konkretno u sjeni koronavirusne pandemije. U nekom općem zaključku, što su izbori pokazali, kad se radi o rasporedu snaga na političkoj sceni? Naravno, HDZ je dominantan, no imamo i neke nove snage...

- Prvo, pokazalo se kako birači igraju na sigurno. Bolje rečeno, ljudi su pokazali da ne žele eksperimentirati. Ni jedna alternativa nije dokazala kako može osigurati stabilnost. Drugo, upravo je izbor HDZ-a, koliko god to nekome paradoksalno zvučalo, pokazao kako društvo nije skrenulo udesno. Premijer Plenković stranku je pozicionirao snažno na desni centar. Stranke koje se pozicioniraju prema desnoj ili lijevoj margini sužavaju svoj birački bazen, što je HDZ godinama uspješno izbjegavao, s nekim kraćim iznimkama.

Što se tiče novih snaga, ostaje vidjeti kako će se ponašati u Hrvatskom saboru. Onoliko koliko budu konstruktivne, toliko će biti i obećavajuća njihova budućnost. Reflektore medija su u prošlom mandatu najviše privlačili oni koji su demokraciju cirkusirali, ali oni, jednako brzo kako dođu, sa scene i nestanu. To je pouka za one koji imaju plan duže vremena zadržati se u našem političkom životu. (D.J.)