Sport
NEĐELJKO KNEŽEVIĆ, PREDSJEDNIK ŠPORTSKIH UDRUGA OSIJEKA

Moramo prihvatiti istinu da osječki sport nije baš u sjajnom stanju
Objavljeno 9. srpnja, 2020.
- Smanjivanje temeljnih sredstava osječkom sportu i klubovima bilo bi dugoročno štetno - smatra Knežević

Novi čovjek, ali definitivno ne i nepoznat u osječkom sportu odnedavno je na čelu Zajednice športskih udruga grada Osijeka. Na lipanjskoj skupštini Neđeljko Knežević bio je jedini kandidat te je jednoglasno izabran na funkciju za koju objektivno, prije svega zbog volonterske uloge, ne vlada velik interes. Premda, velika odgovornost postoji.


- Dugo sam u sportu. Prošao sam sve faze, klub, rad u zajednici u Izvršnom odboru u Skupštini, u vodstvu nacionalnog saveza. Mislim kako mogu pridonijeti da stvari budu bolje nego što jesu. Ne kažem kako su stvari loše, Zajednica je dobro organizirana, ali, naravno, u svim segmentima može se bolje - objasnio je Knežević razloge preuzimanje čelne uloge u krovnom tijelu osječkog sporta premda njemu "ušminkavanje" životopisa nije potrebno. Direktor je Adriatic osiguranja, podružnice Osijek, koja pokriva pet slavonsko-baranjskih županija. U sportskom smislu, nekadašnji kuglač, trener i predsjednik kluba bio je predsjednik Županijskog kuglačkog saveza te Hrvatskog kuglačkog saveza kada je Osijek 2002. godine dobio domaćinstvo Svjetskog kuglačkog prvenstva. Prije i poslije bio je aktivan i u TK-u Olimpija, danas i u konjičkom sportu. Zbog doprinosa i rada u sportu dobitnik je Uzor trofeja "Matija Ljubek", koji dodjeljuje komisija Glasa Slavonije (2013.) i Pečata Grada Osijeka (2018.)

Rebalans proračuna


Prvo goruće pitanje bit će najvjerojatniji rujanski rebalans proračuna. S kojim prijedlogom će prema Gradu Osijeka ići Zajednica športskih udruga grada Osijeka?


- Imali smo sreću što se dosad sport nije dirao. Naš zadatak je da napravimo sve da se sportu ne smanje sredstva, odnosno da smanjenje bude minimalno. Logično je smanjenje u onom dijelu gdje se zbog nastale situacije neke aktivnosti nisu realizirale. Naša je zadaća ne smanjivati temeljna sredstva. Bilo bi to štetno za osječki sport dugoročno. Ostalo bi pitanje i vremena i novca koliko će nam trebati da se uopće vratimo na trenutno stanje. Moramo se odgovorno ponašati, zaštititi sport do nekog nivoa, da ne bi pao ispod onoga što ne bismo mogli realizirati. Sport u Osijeku ima problema i ne možemo se pohvaliti dobrim rezultatima, ali ovo bi bilo korak unatrag.

Na Skupštini ste kao glavne zadaće najavili transparentnost i konkretnu pomoć klubovima koji su se našli u problemima.


Zajednicu uglavnom gledaju i doživljavaju kroz financijska sredstva, što je i razumljivo. Raspolažemo s 14 milijuna kuna i naravno da je to puno novca, a mi moramo pokazati kako se taj novac dijeli i na koji način. Ipak je to novac poreznih obveznika. Međutim, nije to jedina zadaća Zajednice. Želimo da se javnost upozna i s ostalim našim radnjama, koje često prolaze nezapaženo. Što se tiče pomoći klubovima, nikada se, prema mom mišljenju, Zajednica nije pretjerano spuštala prema klubovima i prema problemima pojedinog sporta. Zajednica je odgovorna za osječki sport. Znači, kada neki sportovi dođu u krizu, trebamo se spustiti prema tim sportovima i vidjeti koji su njihovi problemi, kako Zajednica može pomoći da se krene uzlaznom putanjom. Ne možemo ostaviti klubove i sportove na cjedilu. Trenutno imamo 52 sporta (26 olimpijskih, 26 neolimpijskih) i svima njima moramo dati pomoć i značenje.

Rasprave unutar osječke sportske zajednice izazivaju tzv. pravilnici o vrednovanju klubova i sportova na osnovi kojih se u konačnici raspodjeluju sredstva svake godine. Kakvo je Vaše mišljenje o pravilnicima?


- Dobro je imati bilo kakav pravilnik nego nikakav. Isto tako, kriteriji prema kojima se dodjeljuju financijska sredstva i financiraju klubovi i sportaši podložni su promjenama. Ne vidim razlog zbog čega se ne bi mijenjao i prilagođavao, pa i svake godine, ako primijetimo da nešto nije u redu. Mislim kako je potrebno da nositelj kvalitete ne može ostati ni sa kakvim ili malim sredstvima. Ako je nositelj u određenom sportu, bar da ima određene osnove za funkcioniranje. Sve ostalo je nadogradnja. Pravilnike ćemo vrlo brzo pregledati, uzeti sve primjedbe u obzir jer na jesen prikupljamo ponovno programe i idemo u izradu prijedloga proračuna za sljedeću godinu.

Što mislite o povratku u Pravilnik sportova odnosno klubova od posebnog interesa?


Grad Osijek treba imati klubove od posebnog interesa. U nekim sportovima u Osijeku je bogata povijest. Ima tih nekoliko sportova gdje ulazimo u sam vrh hrvatske po dugovječnosti, ali i po rezultatima. Ima sigurno sportova koji su specifični i prepoznatljivi za našu sredinu. To su sportovi i klubovi kod kojih kada se dogodi neki pad, loši rezultati, brzo se možemo preokrenuti u pozitivne rezultate, a kod drugih sportova i klubova ni uz velika ulaganja ne možemo doći do velikih rezultata.

Perjanice osječkog sporta


Spomenuo je Knežević primjer veslanja i Veslačkog kluba Iktus. Problemi s kojim će se suočiti Zajednica je i rješenje pitanja Iktusovog doma.


- Upravo na primjeru veslanja ne možemo dopustiti da u Osijeku ono stane i nestane. Problemi su s objektom, ali i po meni i neki organizacijski klupski problemi. Što se tiče objekta, zajedno s Gradom moramo pronaći rješenje. U konačnici, ako treba, i izgraditi novi objekt, što je možda i krajnje rješenje. Ne želim prejudicirati, ali spominje se i Neptun. Vidjet ćemo što će biti, ali svakako osječko veslanje sigurno zaslužuje naše uključivanje.

Na Skupštini je bio predstavnik kuglačkog saveza. Svakako još jedna perjanica osječkog sporta. Međutim, doživjet ćemo da sljedeće sezone Osijek neće imati muškog prvoligaša. Kako to komentirate?


- Kuglanje je sigurno, kao što ste rekli, među najtrofejnijim sportovima. Naš rast počeo je 1988. godine kada smo osvojili prvenstvo bivše države. U novoj državi brzo smo se prilagodili na tadašnje loše objekte pa smo uspjeli iskočiti i biti u samom vrhu Hrvatske. Početkom 2000-ih godina, kada sam bio predsjednik Hrvatskog kuglačkog saveza, dobili smo vjetar u leđa organizacijom Svjetskog prvenstva. Tu je nastao strahovit uzlet. Tada smo riješili odnosno ostala nam je najmodernija kuglana. Imali smo dva kluba Osijek i Kandit koja su bila u vrhu hrvatskog kuglanja i koja su se pet godina izmjenjivala na prvom i drugom mjestu, osvajali smo sve što se osvojiti može. Sve je to rezultat velikog rada ljudi iz toga sporta. I onda nas to uspava. Idu uspjesi, pomisliš da je to sve normalno. I onda se zastane u radu. Mi smo imali ogroman broj djece na kuglani, radili prvenstva osnovnih i srednjih škola, otamo smo crpili djecu, imali smo kadete, juniore koji su kasnije prelazili u seniore. Onda kada to ne radite šest-sedam godina, dogodi se prekid i da nemate nikoga. Seniori stare, vi trebate zamjene, a vi ih nemate. I onda se dogodilo ovo što se nama dogodilo. Imamo sada dva B ligaša. Mi se nadamo da ćemo se vratiti, ali sastavljamo ekipu koja će se za dvije godine ponovno moći boriti za prvaka Hrvatske. No predstoje ponovno godine teškog rada da bismo ponovno stvorili bazu.

Kada spominjete bazu, to je cilj svakog sporta. Danas u Osijeku u ponudi imamo po 26 olimpijskih i neolimpijskih sportova. Međutim, sport je dostupan samo obiteljima koje imaju novca, odnosno manje je dostupan onima koje ga nemaju. Članarina, treninzi, natjecanja koštaju. Na koji način zadržati djecu u sportu čiji se roditelji nađu u problemima?


To je svakako problem, a bit će još veći s obzirom na to da očekujemo financijsku krizu. Ranije smo se bavili sportom gdje nije bilo članarine. U novije vrijeme su klubovi i djelomično zbog nedostatka financijskih sredstava pribjegli naplaćivanju članarine. Pa kada imate veću privlačnost nekom sportu, te članarine rastu. Mislim da tu ima neopravdano visokih članarina. Na koji način Zajednica može reagirati? Ako plaćamo 24 trenera u 23 kluba, sigurno imamo pravo i uvida i pritiska na klubove da se smanji članarina, odnosno da to stvarno bude ekonomska cijena i da se ne crpe nikakvi profiti. Cilj je što više djece izvući van, da se bave bilo kojim sportom. To je temeljni zadatak.

Osijek se može pohvaliti odličnom sportskom infrastrukturom. Gradi se stadion, međutim pojavljuje se mogući problem kod još jednoga Osijeku prepoznatljivog sporta. Što će biti s atletskom stazom?


- Slažem se, atletika je sve ono što smo naveli za veslanje ili kuglanje, sport prepoznatljiv u Osijeku s tradicijom i rezultatima. Osječka atletika zaslužuje atletski stadion, ali je pitanje što će biti i s ovom atletskom stazom na kojoj se već sada ne mogu organizirati državna prvenstva. To sigurno moramo rješavati, a na koji način, vidjet ćemo kada se rasplete situacija oko stadiona.

Kvalitetni ljudi


U proračunu za proteklo razdoblje imali smo potporu olimpijskim kandidatima. Nisam siguran kako je projekt uspio s obzirom na to da do današnjeg datuma, kada bismo da nije bilo korone odbrojavali posljednje dane do početka Olimpijskih igara u Tokiju, Osijek nema ni jednog evidentiranog olimpijca.


- Moramo prihvatiti činjenicu da osječki sport nije baš u sjajnom stanju. Trenutno imamo 15 stipendista prve i druge kategorije. To sigurno nije neka reprezentativna brojka. I kada gledamo na ovo što ste naveli i kada gledamo klubove gdje se nalaze. Mi smo u laganim problemima na kojima treba raditi. Sve to govori da ljudi koji rade u osječkom sportu imaju dosta posla.

Imamo li kvalitete u ljudstvu u osječkom sportu?

- Sigurno! Spomenuo sam to i na Skupštini kada sam vidio njezin sastav. Sve su to ljudi koji su se godinama skrbili za pojedine osječke sportove i uložili svoj veliki rad. No vidim jedan problem. Dobar dio tih ljudi je u godinama u kojima ne možete od njih očekivati da sada povuku osječki sport. Zato je pitanje koliko imamo mlađih koji su spremni uskočiti na njihova mjesta i krenuti u tom smjeru. Imamo sigurno zasićenje, a ne znam imamo li novih koji su spremni podmetnuti leđa. Situacija se na pozitivno promijenila što imamo dosta ljudi u vrhu pojedinih nacionalnih saveza. Kada sam ja bio na čelu Hrvatskog kuglačkog saveza, bio sam prvi i jedini tada iz Osijeka koji je u Hrvatskoj bio predsjednik jednog nacionalnog sportskog saveza. To se promijenilo nabolje. Imamo ljude u vrhu saveza u streljaštvu, kod borilačkih sportova, gimnastike, nogometa… Naravno, to sve treba koristiti.

Krešimir Lacković
ORGANIZACIJA VELIKIH PRIREDBI
Posljednjih godina Osijek je prepoznatljiv po organizaciji velikih natjecanja i domaćinstvu susreta hrvatskih nacionalnih selekcija. Podupire to i novi predsjednik najavljujući i nove priredbe.

- Imamo uvjete za organizaciju velikih natjecanja. Gimnastički Dobro World Cup i Pannonian Challenge postali su priredbe prepoznatljive za Osijek. Drago mi je i za streljaštvo koje svake godine dovuče bar jedno kvalitetno međunarodno natjecanje. Posljednjih godina aktivan sam u konjičkom sportu. Svake godine imamo Prvenstvo Hrvatske, a ove godine planirano je finale Croatia Cupa u preponama. Stvaramo uvjete i za dresuru, a želimo napraviti iskorak u zaprežnom sportu. Imamo prvaka Hrvatske u zaprežnom sportu i cilj je da Osijek bude centar zaprežnog sporta. Hipodrom je odličan, trebamo napraviti parkur, odnosno prostor za zapreke. Ako to realiziramo, onda planiramo za početak organizirati Balkanijadu u zaprežnom jahanju, a ako to dobro organiziramo, u što ne sumnjam, onda nam se otvara mogućnost za organizaciju Europskog prvenstva.
STRATEGIJA OSJEČKOG SPORTA 2020. - 2030.
U fazi je i početak izrade Strategije osječkog sporta 2020. - 2030. Optimisti kažu da bi mogla biti gotova do kraja godine. U kojoj smo trenutno fazi?

- Zajednica, klubovi, savezi već su uključeni, napravljen je raspored i radit će se intervjui prema sportovima. To je jako zahtjevan i velik posao, ali će nam dosta toga odrediti kako ćemo se ponašati u sljedećih deset godina. To je svakako novost. To se pokušavalo, ali nikada dalje nismo došli. Strategiju je dobro imati jer nećemo lutati. Radi se i strategija hrvatskog sporta, ali naša strategija ide na duže razdoblje. Biti će to knjiga prema kojoj ćemo se ponašati u osječkom sportu.
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana