N++-*emojte da poslije bude nesretnih jer ste zakasnili s prijavama! Ove se godine moramo držati i razmaka, pa smo obvezni broja sudionika strogo se pridržavati - tako su djelatnici Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek pozivali svoje male sugrađane prije nego što je počeo ovogodišnji, 6. međunarodni festival slikovnice Čuvari priče. I ove godine u krilu Osječkoga ljeta kulture, u dvorištu su se knjižnice u tri dana održavale radionice, pričaonice, predstave, promocije, skupna izložba ilustracija i instalacija poznatih hrvatskih autora, koja se može pogledati u prostoru KC-a, a tijekom ljetnih mjeseci posjetitelji ju mogu pogledati u prostoru GISKO-a, sve pod budnim okom - čuvara priča.

Prva čuvarica priča je Dubravka Pađen Farkaš, knjižničarka i pedagoginja, ravnateljica GISKO-a, koja je festival zaključila predstavljanjem svoje najnovije slikovnice za najmlađe - Kvakača, nastale u suradnji s Draženom Jerabekom, zagrebačkim ilustratorom koji već godinama živi i radi u Osijeku, a ilustracijom se bavi od 1998. "Dražen dolazi na Zemlju iz neke udaljene galaktike raditi ilustracije za slikovnice i, kada završi, hitro se vraća. Neki misle da dolazi s planeta mačaka", tako su tog dobitnika nagrada Grigor Vitez, Lice knjige, Ovca u kutiji, Ex Aequo i brojnih drugih za slikovnice najavili organizatori festivala.


- S obzirom na opći strah koji vlada među ljudima i da se korona, bez obzira na temu, uvijek nekako provuče, i nije tako loše, mi se pravimo da je sve u redu - komentirala je kroza smijeh Tihana Ostreš, ilustratorica koja voli priče, lutke, šumu, žirove i češere, a 20-ak godina za razbacanim radnim stolom izrađuje vilenjake i gljive. Na Čuvarima priča već je petu godinu i već prepoznaje stalne posjetitelje među djecom. Priznaje da je sve bilo "malo sterilno" i da tako nisu naučili, no bolje da je i tako bilo - nego da nije bilo uopće.


- Tema festivala Vjerovali ili ne potpuno je pogođena, jer je sve oko nas, vjerovali ili ne, ljudima na izbor! - kaže simpatična ilustratorica, koja se na festival vraća i dogodine bude li sve po planu, jer je voli Osijek, a i prijateljstva sklopljena su - do kraja života.


- Ovo je moj "mali godišnji odmor", ali to ne znači da je moj posao takav, ova su tri dana izuzetak, nema odmora ni na moru. Neki se žale na šefove, a mi slobodnjaci ne možemo si priuštiti da ne radimo ili radimo što hoćemo jer nas to "zaskoči", ne možemo pozvati kolegu da nam odradi posao. No, ne bunim se, to je izabralo mene, jer ne mogu ustati na vrijeme i raditi nešto što mi drugi kaže da radim - iskrena je Tihana Ostreš.


Margaretu Peršić na festivalu smo vidjeli prvi put, no nju osječki mališani znaju s raznih pričaonica po svojim školama, potvrdili su nam.


- Stvaram, dakle jesam! Rođena Zagrepčanka pozavršavala neke škole, onu životnu još tešem. Izrađujem lutke i male im haljine, bojim slike i slikovnice, pripovijedam priče i bajke i u jednoj od njih perem posuđe. Članica sam HSZU-a, HDLU-a i ULUPUH-a i slobodna gotovo, baš kao ptica! - sama za sebe kaže ta vječno nasmijana umjetnica, koja je poziv za sudjelovanje primila davno, a unatoč situaciji dvojila nije hoće li doći i sudjelovati.


- Čast mi je biti na ovakvom festivalu i u lijepom gradu, guštam, gotovo sam ga cijelog istražila. Glede teme, ljudi, primjerice, ne vjeruju da mi živimo od ovoga što radimo - pričamo bajke i netko nam za to plati - našalila se na svoj račun Margareta ne krijući da su joj svi susreti i ljudi inspiracija za nove priče, ilustracije, lutku. Uvijek priča narodne priče, jer one nose puno širi dijapazon "lijekova" za svakoga, što nam može pomoći, a i preživjele su silna stoljeća.


Među sudionicama je bila i akademska slikarica i kostimografkinja Staša Sahman, jedna od začetnica bodypaintinga u Hrvatskoj, koja 2007. osvaja prvu hrvatsku državnu nagradu za bodypainting. Dobitnica je dviju nagrada za umjetničko oblikovanje autorskih kolekcija. Bavi se fotografijom, a osim story fotografije, snima look bookove za dizajnere, cover fotografije za pjevače i bendove.


Ivana Jozić ilustracijom se bavi od osnovne škole, a sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Prvu knjigu, Odgajanje je i radost Mare Čović, ilustrirala je 2007., a 2019. objavljuje prvu samostalnu knjigu Čudesni zvjerinjak - kuharica. Ove je godine ilustrirala knjigu Vila Vijana, div Tvrdoglav i zelena Mara Nevena Drozdeka. Živi u Cerni, gdje vrijeme provodi zaglavljena za stolom, s grafičkom olovkom u dlanu, obasjana jarkim svjetlom ekrana i tableta.


Željka Mezić ilustriranjem se profesionalno počela baviti 2001., a nakon toga i pisanjem za djecu. Ilustrirala je romane, udžbenike, zbirke poezije i priča za djecu te više od 30 slikovnica, od kojih je nekoliko autorskih. Dobitnica je Priznanja natječaja Lice knjige za autorsku slikovnicu Sretan put! i Pohvale nagrade Grigor Vitez za Što ću biti kad odrastem, Toplo švedsko more i autorske slikovnice Zagrljaj.

- Svi imamo bake, svi se sjećamo tih priča pa i ja tu negdje pronalazim svoj korijen, izvan onog što nas politički i religiozno uče kako bi trebalo biti. Istražujući sam otkrio da te priče potječu iz neolitika, prapočetci su u Ilirima, Keltima, prastanovnicima prije Slavena, gdje se te priče podudaraju. Mitsko biće MURA, po kojem je rijeka dobila ime, u liku je galopirajuće kobile, a u engleskom noćna mora je nightmare, mare = kobila, iako nemamo antropoloških dodirnica - kaže Bašić.