BELI MANASTIR

Nalazi koji su ovih dana, ali i proteklih godina, pronađeni u okolici Belog Manastira dokazuju da je ovaj kraj iznimno važan za proučavanje naseljavanja iz duboke prošlosti, još od kamenoga doba. Tvrdi to stručna savjetnica Arheološkog muzeja u Zagrebu, Jacqueline Balen, voditeljica jednog od dva arheološka lokaliteta na trasi buduće belomanastirske obilaznice. Lokaliteti se nalaze kod prigradskih naselja Šumarine i Šećerane. Na natječaj koji su raspisale Hrvatske ceste javili su se zagrebački i osječki arheološki muzeji te Institut za arheologiju, a radovi traju od svibnja.

- Lokalitet u Šećerani istražuju kolege iz Instituta za arheologiju pod vodstvom Marka Dizdara i Arheološkog muzeja Osijek pod vodstvom Dragane Rajković i Tomislava Hršaka, a lokalitet u Šumarini istražuje Arheološki muzej u Zagrebu pod mojim i vodstvom zamjenice Ane Đukić - objašnjava Balen, naglašavajući kako se lokalitet Šećerana nalazi između dva iznimno važna i zanimljiva položaja - lokaliteta Beli Manastir Popova zemlja, na trasi buduće autoceste, gdje su pronađeni iznimno bogati nalazi od razdoblja neolitika (starčevačka kultura) pa do srednjeg vijeka, te lokaliteta Beli Manastir Ciglana, istraživanog 50-ih godina prošlog stoljeća pod vodstvom Ksenije Vinski Gasparin, koji pak dokazuje koliko je važna lokacija Belog Manastira, posebice izlaz prema Šumarini.

- Lokalitet u Šumarini na kojem se trenutačno radi važan je i zanimljiv. Preliminarno govoreći, mogu reći da smo pronašli nalaze iz bakrenog doba, ‘‘ulovili‘‘ dio naselja srednjeg brončanog doba, paljevinske grobove iz kasnog brončanog doba, mnogo antičkih nalaza, dosta skeletnih ukopa za koje pretpostavljamo da su iz srednjeg vijeka, što je teško reći bez C14 analize jer nisu pronađeni popratni predmeti - kaže Balen, dodajući kako sve skupa potvrđuje da je ovaj dio bio naseljen još od mlađega kamenoga doba.

Ističe kako su slični nalazi, s drugim kulturnim pojavama, pronađeni i u Šećerani. Radovi na dva lokaliteta trebali bi trajati do kraja srpnja. Potvrđuje već mnogo puta istaknutu činjenicu kako je Baranja važno arheološko nalazište, ali nedovoljno istraženo. Duže vremena radi se oko Batine, prije nekoliko godina istraživao se lokalitet Popova zemlja, trenutačno se radi i kod Kotline, potom veliki presjek rimskog limesa, ali osim Batine sustavnijeg istraživanja nema, bez obzira ne to što je (i) presjek autoceste dokazao da ovdje postoji mnoštvo pretpovijesnih lokaliteta.

Kada se govori o ‘‘svježijim" baranjskim arheološkim nalazištima, osim Popove zemlje, treba podsjetiti na istraživanja lokaliteta Jauhov salaš, kada je otkriven velik broj arheoloških struktura koje pripadaju različitim razdobljima i kulturama, od trećeg tisućljeća prije Krista pa sve do 5. stoljeća. U Batini, za koju se tvrdi da je sinonim arheološke znanosti i prava znanstvena priča, važan je, između ostaloga, pronalazak četrdesetak bogato opremljenih grobova s prijelaza iz brončanog u željezno doba te iz doba starih Rimljana (arheolozi su ushićeno tvrdili kako je riječ o Troji na Dunavu). No teško se oteti dojmu da bogata baranjska povijest nije gotovo nikako iskorištena u, primjerice, turističke svrhe, dok se pronalasci nalaze u najrenomiranijim europskim muzejima. U Baranji ih – nema.