Ovogodišnja svetkovina svetih Petra i Pavla apostola, zaštitnika istomene gornjogradske župe i grada Osijeka, bit će zapamćena po tome što su na jučerašnjoj svečanoj svetoj misi u 10 sati zaređena dva nova svećenika, ovogodišnja mladomisnika Đakovačko-osječke nadbiskupije. Umjesto u katedrali sv. Petra u Đakovu zbog epidemije koronavirusa ta je svečanost održana, iznimno, u osječkoj konkatedrali, a njihov zareditelj bio je varaždinski biskup, mons. Bože Radoš.

Mons. Radoša je za taj čin posebno delegirao mjesni ordinari,j đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić, koji je u samoizolaciji. Zbog istog razloga bio je spriječen i pomoćni biskup, mons. Ivan Ćurić, a nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić na liječenju je zbog zaraze koronavirusom. Novi svećenici Đakovačko-osječke nadbiskupije su vlč. Matija Anušić, rođen 1993. u Slavonskom Brodu, koji je prošle godine diplomirao na Filozofsko-teološkom studiju Družbe Isusove u Zagrebu, i Tovarničanin, vlč. Matej Perić, rođen kao prognanik 1992. u Rijeci. On je teologiju diplomirao također lani na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.

Kako nam je objasnio liturgičar, izv. prof. dr. sc. Zvonko Pažin, nije tako neobično da se obred svećeničkog ređenja održi izvan biskupijskog sjedišta, odnosno stolne crkve, obično je riječ o redovnicima ili svećenicima iz neke druge biskupije. Primjerice, i ove će godine đakon iz Subotičke biskupije koji je diplomirao na KBF-u u Đakovu, vlč. Tomislav Vojnić Mijatov, rodom iz Tavankuta, biti zaređen u svojoj biskupiji. Ipak, u Osijeku se to rijetko događa, posljednji put bilo je to pedesetih godina.

- Govorimo obično o svećenicima, iako bi najprecizniji stručni termin bio prezbiter. To je riječ iz starogrčkog i znači starješina. U teološkom smislu to je jako važno jer je svećenik općeniti pojam koji se može odnositi na bilo kojeg svećenika, poganskog, rimskog, egipatskog ili budističkog. Prezbiter označava kršćanskog svećenika. Mi kažemo da postoji sveti red u Crkvi i to je posebni sakrament. Prvi stupanj je đakonat, a potom slijede prezbiterat i episkopat ili biskupska služba. Sve ostalo su različiti naslovi u crkvi jer su papa, kardinal i metropolit zapravo biskupi. U Katoličkoj Crkvi oženjeni se čovjek može zarediti samo za đakona, s iznimkom grkokatolika, koji se poput pripadnika istočnih crkava mogu zarediti za prezbitera bez obzira na to što su oženjeni. Bitan znak svećeničkog ređenja je polaganje ruku, na istoku se kaže rukopoloženje. Dakle, biskup polaže ruke na ređenika. Baš zato što je nama taj apostolski slijed bitan, u Katoličkoj Crkvi postoji pravilo za biskupa da obredu ređenja moraju nazočiti tri zareditelja iz redova biskupa. Kod svećenika se traži da ređenje obavi jedan biskup. Ne smijemo miješati pojmove, časna sestra se zavjetuje, ne zaređuje se, to je pojam koji vežemo isključivo uz đakone, prezbitere i biskupe - objašnjava Pažin.