Treći je put u posljednjih šest godina Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku organizirala Međunarodni studentski bijenale. Koncem je prošle godine održan u zagrebačkoj Laubi, a tema je bila ljepota - kako ju stvoriti, ali i prepoznati u današnjem svijetu prepunom vizualnih fascinacija.

- Tradicija je Bijenala da nagrađene radove predstavi i izvan užeg prostora u kojem je održan, pa ove godine gostuje u gradu iz kojega je i krenuo - u novom prostoru Galerije Knifer u Osijeku. U sklopu Osječkog ljeta kulture publika će moći od 30. lipnja do 13. srpnja vidjeti pet nagrađenih radova studenata pet europskih umjetničkih akademija i pet potpuno medijski različitih radova. S druge strane, radi se o pet radova povezanih jednom ključnom suprotnošću - odnosom forme i specifičnih trenutaka njezina de-formiranja. U svijetu materijalnih užitaka kreiranje i destrukcija postaju sveobuhvatna metafora ljepote, a koja se, pak, rastvara i nestaje u medijskom spektaklu svakodnevice - doznajemo od Mirana Blažeka, osnivača i voditelja projekta.

Prva nagrada nazvana je po jednom od doajena medijske umjetnosti u Hrvatskoj, Ivanu Ladislavu Galeti, a dodijeljena je Kelvinu Atmadibrati, studentu s Royal College of Art u Londonu. Njegov performans Forcing Hyacinth traje nekoliko sati, sve dok u posudi ima vode koju umjetnik puhanjem kroz cjevčicu iz tekućeg stanja pretvara u pjenu, tj. u drugi oblik materijalne vidljivosti, a tijekom kojega procesa mladi performer pozicije vlastitog tijela također podvrgava “tekućim” promjenama, mijenjajući formu i položaj.

- Drugonagrađeni rad Johanne Locher sa Staatliche Akademie der Künste u Karlsruheu je suptilna videoreprezentacija učinka vjetra na razmeđi apstraktnog filma i “pokrenutog crteža” uz dodavanje prirodnog i umjetno generiranog zvuka. Ovdje je riječ ne samo o dalekim reminiscencijama na umjetnost akcionizma, kao u prvome primjeru, nego i o konceptualnoj umjetnosti koja se razvija u smjeru postkonceptualnih praksi od druge polovine 70-ih do danas. Oba rada dobivaju na snazi i uvjerljivosti kada im pridružimo trećenagrađeni koji manipulira osjećajem destrukcije: u radu Ree Vogrinčič s Akademije za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani ljepotu se nastoji uskladiti s emocijom uništavanja, iz čega proizlazi zaključak da umjetnici ljepotu mogu prepoznati u bilo kojem trenutku prijenosa iz ideje u formu, i obrnuto. Ljepotu danas podjednako pronalazimo u činu konstrukcije i destrukcije, materijalizacije ideje i dematerijalizacije forme - piše Krešimir Purgar.

Dokaz tomu jest da je dobitnica jednoga od dvaju specijalnih priznanja, Valentina Damjanović s osječke Akademije, time što je svoj rad nazvala Matrix, istodobno ga prizvala u svijest i kao medij (cinčana ploča) i kao sliku (odraz stvarnosti), pretvarajući materijalno u nematerijalno i obrnuto. (Re)formulacija oblika ljepote odnosi se i na rad Mariete Vulić s Umjetničke akademije u Splitu, koja je također dobila specijalno priznanje žirija, u kojemu snimljenu transformaciju tijeka povijesti u ambijentu antičkih tragova urbane jezgre grada Splita prezentira kao konceptualnu gestu: prići, ali ne i ući - to je credo autorice koja dokumentira nasilje nad poviješću i kreativnošću, postojanjem i poricanjem postojanja jednog slikarskog atelijera u povijesnoj jezgri grada. N.Vek.