Jako je važno rano prepoznati skoliozu i na vrijeme započeti liječenje. Tako možemo zaustaviti napredovanje skolioze i potrebu za operativnim liječenjem.

Rano otkrivanje skolioze ključ je uspjeha u daljnjem liječenju te se pravovremenom reakcijom može spriječiti progresija skolioze. Tu je bitna i edukacija roditelja, profesora, važnost sistematskih pregleda itd. Zapostavi li se kralježnica, zdravstvene i estetske posljedice ostaju za cijeli život.


Razdoblje naglog rasta najkritičnije je za djecu koja već imaju skoliozu, tako da nažalost i uz nošenje ortoze i provođenje vježbi može doći do pogoršanja zakrivljenja.


Skolioze dijelimo na funkcionalne i strukturalne. Funkcionalne skolioze - nema patoloških promjena, te kao takve zahtijevaju drukčiji tretman, no to nikako ne znači da ih možemo zanemariti jer se mogu razviti u strukturalne kod kojih se patološka promjena već dogodila.


Strukturalne skolioze - uočljive su na RTG snimci te je u pretklonu vidljiva “rebrena grba” kao posljedica rotacije kralježaka oko svoje osi. Najveći broj strukturalnih skolioza čine idiopatske skolioze, čak više od 80 posto, kod kojih je uzrok nepoznat, a češće pogađaju djevojčice u vreijeme nagloga rasta, i to u dobi između 11 i 14 godina.


Strukturalna skolioza je kompleksna deformacija kralježnice koja uključuje promjene u sve tri ravnine: frontalna ravnina - lateralna devijacija prema konveksnoj strani, transverzalna ravnina - rotacija kralježaka prema apeksu, sagitalna ravnina - promjene u normalnim fiziološkim krivinama tijela (kifoza i lordoza).


Prema vremenu nastanka skolioza može biti infantilna (djeca od 0 do 3 godine), juvenilna (4 do 9 godina), adolescentna (10 do 18 godina) i adultna (>18).


Skoliozu razlikujemo i po stupnju zakrivljenosti: do 20 stupnjeva – lake skolioze, odnosno skolioze 1. stupnja, od 20 do 45 stupnjeva – srednje, odnosno skolioze 2. stupnja, preko 45 stupnjeva – teške skolioze, odnosno skolioze 3. stupnja.

Kako izgleda dijagnostički pregled utvrđivanja skolioze? Klinički pregled i anamneza: nejednaka visina ramena, nejednaki položaj lopatica, nejednaki prostor između struka i nadlaktice (Lorenzov trokut), rebrena grba vidljiva u pretklonu, nejednako razvijena muskulatura oko kralježnice, asimetrija dojki u djevojaka, pomaknuto težište tijela, razlika u visini kukova, radiološka snimka, Cobb kut- kut krivine i mjeri se preko RTG snimke, Reisserov znak (koštana zrelost), skoliometar, mjeri kut rotacije skolioze, Adamov test.

Iz stojećeg položaja ispitanik se nagne prema naprijed spojenih stopala, spojenih dlanova i opuštenih ruku. Ako deformacija kralježnice postoji i dalje, radi se o pravoj skoliozi. U tom položaju uočava se grba (gibus) koja se nalazi na strani konveksiteta. Ako tijekom testa pretklona asimetrija trupa vidljiva u stojećem stavu nestane, tada se radi o skoliotičnom držanju, a ne o skoliozi..